Izložba Tomislava Buntaka i studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 7. travnja u 20 sati izložba Tomislava Buntaka i studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu pod nazivom “Mrtvi Krist”, u sklopu programa “Uskrs 2025.”. Izložba je otvorena do 29. travnja 2025., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
TOMISLAV BUNTAK I STUDENTI AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU
Uskrs 2025. / Mrtvi Krist – 7. 4. – 29. 4. 2025.
Tomislav Buntak, Pieta, 2013. ulje/platno, 180×300 cm, (iz zbirke Biškupić)
Mrtvi Krist, mrtav čovjek, mrtav heroj i nepoznati pojedinac
U suvremenoj stvarnosti tradicija i novogeneracijski pogled na sadašnjost i budućnost prožimaju se i utječu na sva područja ljudske djelatnosti i način našeg života. Mrtvi Krist, mrtav čovjek, mrtav heroj i nepoznati pojedinac sastavni su dio vizuala naše stvarnosti stradanja i ratova, a sam ikonografski prikaz ležećeg beživotnog Isusa urezan je u tradiciji civilizacijskog kruga koja počiva na kulturi i umjetničkom stvaralaštvu temeljenom na kršćanstvu koje govori o univerzalnosti borbe pravednika za bolji svijet.
Umjetnost, umjetničko stvaralaštvo, umjetničko likovno obrazovanje na različite načine propitkuju ikonografske i tematske zadanosti koje takva sudbina dramatski razvija u svom kreativnom stvaralačkom procesu.
U različituim kulturama pojedine teme postaju univerzalni znak prepoznavanja.
Posebno danas kada digitalni mediji, društvene mreže kontinuirano bombardiraju često nasilnim pritiskom, bombardiraju vizualnim materijalima ljudsku stvarnost, slikama nesreće, nasilne ljudske smrti i žrtvovanja pojedinaca za drugoga. Takve slike postale su sastavni dio naše vizualne stvarnosti i preselile se sa slika, skulptura vezanih uz prostore kontemplacije u slike pred kojima večeramo.
Usprkos tome još intenzivno osjećamo bolnu stvarnost nesretne ljudske sudbine i nepravde.
Ratovi, nesreće, borba za pravo na dostojanstven život, poštovanje poziva savjesti stvaraju svoje heroje i heroine koje pomiču svijet.
Smrt zbog nepravde, namještenog suđenja i često „razumnog zaključka iz kojeg slijedi da je bolje da jedan umre za narod nego…“ danas su prisutne na ekranima, zaslonima u svoj sili vizualnih medija različitim uprizorenjima smrti pojedinca.
Žrtva za drugoga jedna je od većih vrlina u mogućem odabiru svakog pojedinca ukoliko se daje za dobro drugoga.
Izaziva divljenje. No ostavlja i duboku tugu.
U preduskrsno vrijeme, doba korizme, u kršćanskoj tradiciji i kulturnom krugu ikonografski prikaz umrlog Krista, njegovo beživotno tijelo u prikazima od skidanja s križa, oplakivanja i polaganja u grob sastavni su dio europske i naše spoznaje o plemenitoj žrtvi za drugoga koja započinje promjenu i omogućava novu viziju svijeta jer ipak na kraju dolazi USKRSNUĆE.
No ležeći mrtvi Krist, sam ili najčešće u društvu majke, težak je prizor tuge, hladnoće, gubljenja nade koje pobuđuje beživotnost mrtvog tijela. Njegova krhkost, nježnost , stisnutost i ukočenje kao zaustavljen trenutak u vremenu, zaustavljen kadar detalja dok cjelina neumitno prolazi ili u slučaju mrtvog Krista možda i obrnuto.
Ležeći, beživotni Krist znak je za postojanje nepravde i težinu ljudske sudbine, a susret sa „ sestricom“ Smrti nepoznat prolaz u novi svijet, nelagodan i strašan usprkos obećanju neupitne vječnosti.
U mom putovanju po registru motiva vezanih uz prikaze umrlog Isusa u formiranju svog slikarskog puta nisam mogao izbjeći niz nevjerojatnih i sugestivnih likovnih remek djela. Točaka slikarskih spoznaja koje su učinile da slikarstvo i njegove identitetske točke bljesnu jače.
Od Pontorma i „Skidanja s križa“, ležećeg ekspresivnog mrtvog Krista od Holbeina, Tiziana i njegove Pieta, Michelangelove Pieta u crkvi Sv. Petra u Rimu, linearne perspektive i skraćenja od ležećeg Krista Mantagne pa Giotto, Rafael i još i još…
Mrtvi Krist pitanje je postavljeno o ljudskoj krhkosti i nove snage kada se čini da dolazi beznadnost.
Ta tradicija dolaskom novih medijskih alata od fotografije nadalje i njeni ikonički prikazi eksploatiraju se na različite načine, zbog plemenitih razloga ili zbog političkih razloga, ikonička fotografija mrtvog Che Guevare u pozi Mantegninog ležećeg Krista.
Ovdje prikazana izložba sastoji se od dvije cjeline koje likovnim izričajem prilaze prije opisanoj temi mrtvog Krista i smrti pojedinca i ostavljenost ljudskog tijela na milost i nemilost propadanja i nestajanja.
Prva tematska cjelina prikazuje moje slike većih formata koje prikazuju tri već nabrojane teme. Oplakivanje, skidanje s križa i polaganje u grob. Dvije najveće u plavom tonu dolaze iz Zbirke Biškupić i još jedno polaganje u grob malog formata.
Druga tematska cjelina predstavlja niz crteža studentica i studenta prve godine prijediplomskog studija slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Crteži ugljenom na papiru gotovo su naravne veličine i zahvaćaju dva pristupa i dvije tradicije pristupa temi mrtvog Krista, ležeće muške figure:
- u prvoj govori se da je Krist u punoj nagosti izložen i osramoćen pred ljudskim pogledom,
- druga tradicija predstavlja Krista zaogrnutog na najintimnijem području nagosti tkaninom, perizomom.
Zadatak je bio prikazati realnu studiju ležeće figure, proporcionalno tijelo modela, točan anatomski crtež, jasan tonski crtež koji nosi vrijednosti tonske skale mekanog crtaćeg ugljena i stvaranje atmosfere i cjelovitog dojma kompozicije i raspoloženja unutar zadanog kadra.
Navedeni elementi ovog nastavnog zadatka u prikazanim crtežima u kojima je zastupljena većina navedene studentske grupe na reprezentativan način prikazuju uspješno riješen zadatak i stečeno iskustvo u rješavanju zadanog likovnog problema koji je izrazito složen te zahtijeva upornost, određeno iskustvo i jasno iskazan potencijal njihovog likovnog talenta.
Vjerujem da će svakog posjetitelja ova izložba, kako struku tako i široku publiku, informirati o mogućnostima izražajnosti i sugestivnosti jednog tako uobičajenog motiva koji ima velik potencijal otvoriti i otvarati nova pitanja i spoznaje o odnosu života i smrti, krhkosti ljudske sudbine, smrti, vječnosti i božanske stvarnosti.
Tomislav Buntak
Karla Vrdoljak, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
Ana Šimunić, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
Popis izloženih radova:
Tomislav Buntak
1. Skidanje s križa, 2006., ulje/platno, 200×180 cm, (iz zbirke Biškupić)
2. Pieta, 2013., ulje/platno, 180×300 cm, (iz zbirke Biškupić)
Studenti 1. godine slikarstva Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu:
1. Antonija Bakran, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
2. Maša Boban, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
3. Maša Boban, Mrtvi Krist, suha pastela/papir, 35×62,5 cm
4. Marsela Bogović, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
5. Ana Buneta, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 85×115 cm
6. Nikol Golubić, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
7. Nika Grzelja, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 110×160 cm
8. Luka Kazalicki, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
9. Marina Kolač, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
10. Ana Šimunić, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
11. Bruna Vlastelica, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
12. Karla Vrdoljak, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
13. Karla Vrdoljak, Mrtvi Krist, 2025., akril/papir, 39,5×66 cm
Nikol Golubić, Mrtvi Krist, 2025., ugljen/papir, 120×160 cm
