Izložba Udruge željezničara slikara “Plavo svjetlo” Zagreb
U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 10. veljače u 18 sati izložba Udruge željezničara slikara “Plavo svjetlo” Zagreb pod nazivom “I željezničari i slikari”. Izložba je otvorena do 6. ožujka 2025., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
UDRUGA ŽELJEZNIČARA SLIKARA “PLAVO SVJETLO” ZAGREB
I željezničari i slikari – 10. 2. – 6. 3. 2024.
Marija Grabar, Vahtarna – Mučna Reka, 2014., ulje/platno, 40×50 cm
I ŽELJEZNIČARI I SLIKARI
Udruga neprofitnog karaktera, pomalo nostalgičnog imena, prema važnom pojmu i predmetu na željeznici, “Plavo svjetlo” Zagreb okuplja već 28 godina slikare umirovljene, zaposlene na željeznici i oko nje, te članove njihovih obitelji. Niz ranijih izložbi “Plavog svjetla” Zagreb u dugom kontinuitetu potvrđivale su stvaralačku konstantu. Svoju dugovječnost i izuzetnu izložbenu aktivnost udruga prvenstveno zahvaljuje agilnosti i angažmanu voditeljice Tanje Horvat, koja je poticala slikare i uvijek nalazila mogućnosti za adekvatnu prezentaciju njihovih ostvarenja. Organizirala je tako i ovaj novi nastup u zagrebačkoj Galeriji Kontrast kako bi se sagledala dojmljivosti znanih i možda nam manje znanih sudionika. Posebnost ove izložbe jest što su na njoj prvi put izloženi isključivo radovi vezani uz željeznicu. Osim motivske poveznice, uočljive su dvije osnovne stilske srodnosti, autora sklonih rasponima realističnog izraza i onih bližih slobodnijem likovnom pristupu. I jedni i drugi svojim ostvarenjima njeguju vlastitost likovnog rukopisa, slikarske uzbudljivosti utkane u zanimljivo odabrane motive. S privlačnim adresama putovanja u prošlost, vlakova koji su i bili više od vlakova, na prometnim kucavicama u pejzažu, mjestima zastanka, znakovima upozorenja i pažnje, gdje svi neizmjerni savladani kilometri nisu zaustavljeni samo u spomeničkom, već slikarskim silnicama struje i dalje. A putovanje se nastavlja i u sadašnjosti, formama drugačije slikovitosti, ali i susretom, ponekad i srazom starog i novog. Bude se sjećanja, vlakovi su stvarnost i životnih priča, simboli dolazaka, odlazaka i iščekivanja. Zbilje mladosti i ljubavi. Čujemo i dalje velike i snažne lokomotive, pamtimo gužve u vagonima. I bilo je lijepo. S pruženim izazovima slikarima da vlakovima uprizore atmosferu proteklog vremena te im i nađu mjesto, vjerojatno s manje prisnosti i u brzinskom tempu naših dana.
Vesna Majstorović u tehnici akvarela dokumentarnom preciznošću opisala je stare lokomotive ističući tvarnost volumena kroz blage tonske nijanse volumena. Dokumentarnošću konkretnog inspirirala se Antonija Celin prikazom crtežom i sepijom prve parne lokomotive u Valpanu 1876. godine, u sceni razvedenog scenarija. Ljubica Vučinić promatra vlak u predvečerje s popularnom parnjačom na čelu, tvoreći sliku mrljolikom dinamičnom gestom. Vlak Branke Pelivanović Dragović probija se kroz planine u sceni bogatog kolorizma. Također jedan vagon ostavljen je na pruzi, s kontrastom u pozadini – modernim gradom. Tomislav Grabar u maniri naivnog slikarstva na staklu poetizira vlak u krajoliku, doživljen nekom dječačkom začudnošću. Stari vlakovi, danas već vjerojatno izvan prometa, slikama postaju aktualni u situacijama kada su im “partneri” posve drugačije dizajnirane kompozicije elegantnih linija. Možda ljepše, ali nekako otuđene. To pitanje postavlja Ivanka Švabek zumirajući motiv, oblikujući vlakove ekspresijom forme. No i osvaja i krajolik vlakom na nadvožnjaku. Mladen Barilov svoje vlakove različitih generacija smjestio je u prepoznatljivu vedutu Rijeke, definirane brdom, i nadsvođen slobodnim kolorizmom neba i dimom lokomotive. Špiro Dmitrović minucioznim crtežom maksimalne dorađenosti u redukciji crno-bijelog (s izletom k boji) također je zaokupljen odnosom novog i starog.
Pruge, ceste za vlakove svojim ravninama, dijagonalama nose atrakti-vnu privlačnost. Lidija Šahini svojom postavom pruga potencira njihovu geometričnost u krajoliku uzdignutom vrijednostima neobične crveno-bordo palete. Savinka Kaštelan u kretanju krivulje prati kretanje pruge u slici slojevitog kolorizma, potke za blagu mističnost prikaza. Antun Stipetić slikarski posvojene kolosijeke doveo je do likovne zaigranosti uputivši suvremeni vlak k novim željezničkim postajama, a u slici s prizvukom sentimentalnog opisao staru upravljačku komandu na zagrebačkom Glavnom kolo-dvoru. Ksenija Talijančić činjenično svodi na bitno. Dostatan joj je fragment lokomotive, naznake predmetnog za sliku cjeline, oblikovane vibrantnom ekspresionističkom gestom. Stupanj realističnosti raste u sigurnoj interpretaciji ukupne “arhitektonike” stare parnjače. Dubravka Mijatović stavlja sastavnice mnogih željezničkih dionica – tunele, na prag slikarske apstrakcije, razigrane s dominantnim elementima kolaža i unijetim citatima dokumentarnog. A vlakovi bez stanica ne bi imali smisla. Tako je pitoreskni Hum (najmanji grad na svijetu) u Istri realističnom finoćom u tehnici ulja ovjekovječila Marija Jambrović, a Mučnu Reku s pripadajućom prugom Marija Grabar. Željezničarske lampaše, te oznake za kraj neke pruge, Marija Bertić Štefanac slikama uzdiže na pijedestal. Simbolično svjetlo i znakovi sigurnosti prometa jesu i okviri ovoga teksta unutar kojeg su putovali i putuju vlakovi. Uz želju za sretan stvaralački put svim spomenutim putnicima u ozračju osobnih dijaloga s umjetnošću.
Stanko Špoljarić
Antun Stipetić, Stara postavnica, 2016., pastel/papir, 30×40 cm
Popis izloženih radova:
1. Mladen Barilar, Željeznički san, 2023., akril/platno, 50×70 cm
2. Marija Bertić Štefanac, Kraj puta, 2024., akril/platno, 30×40 cm
3. Marija Bertić Štefanac, Fenjer, 2024., akril/platno, 27×38 cm
4. Antonija Celin, Parna lokomotiva serija 28, ulje/platno, 80×100 cm
5. Špiro Dmitrović, Parna lokomotiva 2, tuš/papir, 47×30 cm
6. Špiro Dmitrović, Parnjača, tuš/papir, 13,5×20 cm
7. Špiro Dmitrović, Aluminijski vlak, tuš/papir, 35×50 cm
8. Špiro Dmitrović, Iz prošlosti u budućnost, tuš u boji/papir, 35×50 cm
9. Branka Dragović-Pelivanović, Vagon, 2024., akril/platno, 40×40 cm
10. Branka Dragović-Pelivanović, Vlakom kroz planine, 2024., ulje/platno, 40×50 cm
11. Marija Grabar, Vahtarna – Mučna Reka, 2014., ulje/platno, 40×50 cm
12. Tomislav Grabar, Stari vlak, 2017., ulje/staklo, 33×43 cm
13. Marija Jambrović, Vahtarna – Hum (Istra), 2014., akril/platno, 40×50 cm
14. Savinka Kaštelan, Put u snove, 2024., akril/platno, 70×50 cm
15. Savinka Kaštelan, Putujem, 2024., akril/platno, 70×50 cm
16. Vesna Majstorović, Parnjača, 2024., akvarel/papir, 25×34 cm
17. Vesna Majstorović, Samoborček kreće, 2024., akvarel/papir, 20,5×33 cm
18. Dubravka Mijatović, Tunel, kombinirana tehnika/papir, 40×50 cm
19. Dubravka Mijatović, Volim stare vlakove, 2022., komb. tehnika/papir, 55×41 cm
20. Dubravka Mijatović, Sve je to život, kombinirana tehnika/papir, 35×50 cm
21. Dubravka Mijatović, Ludi promet, 2021., komb. tehnika/papir, 70×100 cm
22. Antun Stipetić, Napušteni kolosijek, 2014., ulje/platno, 50×40 cm
23. Antun Stipetić, Noćna vožnja, 2014., ulje/platno, 30×40 cm
24. Antun Stipetić, Pijana pruga, 2024., ulje/platno, 40x50cm
25. Antun Stipetić, Stara parnjača, 2018., ulje/platno, 50×40 cm
26. Antun Stipetić, Stara postavnica, 2016., pastel/papir, 30×40 cm
27. Antun Stipetić, Stajalište Maksimir, ulje/platno, 40×50 cm
28. Lidija Šahini, Jesenji šapat, 2024., akril/platno, 70×50 cm
29. Ivanka Švabek, Željeznički motiv, 2024., ulje/platno, 50×40 cm
30. Ivanka Švabek, Nekad i sad, 2024., ulje/platno, 50×70 cm
31. Ksenija Talijančić, Fučka, 2024., ulje/platno 50×60 cm
32. Ksenija Talijančić, Sjećanje na Zagorski cug, 2024., ulje/platno, 50×70 cm
33. Ksenija Talijančić, Plavo svjetlo, ulje/platno, 50×70 cm
34. Ksenija Talijančić, Voljena parnjača, 2016., ulje/platno, 90×120 cm
35. Ljubica Vučinić, Parnjača, 2024., akril/platno, 35×40 cm
36. Novica Vučinić, Vahtarna 360, 2014., akril/platno, 40×50 cm
37. Novica Vučinić, Vahtarna u Istri, 2014., akril/platno, 40×50 cm
ž
Lidija Šahini, Jesenji šapat, 2024., akril/platno, 70×50 cm
O Udruzi željezničara slikara “Plavo svjetlo” Zagreb
Željezničari slikari kao skupina entuzijasta 1990. održali su svoju prvu skupnu izložbu, a 1997. godine službeno se registrirali kao Udruga željezničara slikara „Plavo svjetlo“ Zagreb. Danas Udruga broji 28 aktivnih članova, koje čine zaposlenici, članovi njihovih obitelji i umirovljenici Hrvatskih željeznica iz cijele zemlje. Udruga neprekidno djeluje od osnutka i ima fotosekciju. Osim domaćoj publici, predstavila se i na četrnaest međunarodnih izložbi u Europi. Sedamnaest godina Udruga je vodila galeriju „U predvorju“, u zgradi Hrvatskih željeznica u Zagrebu. U njoj je organizirala 184 samostalne i skupne izložbe svojih članova, prijateljskih udruga i akademskih slikara. Na domaćim i međunarodnim žiriranim skupnim izložbama članovi Udruge dobili su brojne medalje i priznanja za svoje stvaralaštvo. Udruga je dobitnik Nagrade Hrvatskog sabora kulture i Diplome za dugogodišnji rad u kulturno-umjetničkom amaterizmu. Također je organizator dvije izložbe Međunarodne federacije željezničarskih umjetničkih i intelektualnih društava Europe (godine 2010. u Rijeci i 2024. u Otočcu), ali i skupnih i samostalnih izložbi članova, realiziravši do sada 191 takav projekt. Surađuju s mnogim likovnim udrugama iz Hrvatske i Slovenije te slikarima željezničarima iz Austrije, Belgije, Češke i Njemačke.
Špiro Dmitrović, Parna lokomotiva 2, tuš/papir, 47×30 cm
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
