Izložba “Riječka veza 3”
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 10. veljače u 19 sati izložba ALUMNI (bivših studenata) Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci pod nazivom “Riječka veza 3”. Izlažu Rino Banko, Ivan Blažetić – Šumski, Antonio Filipović, Ljiljana Fučkar – Grahovac, Mislav Lešić, Marko Mrvoš, Sunčana Simichen i Tonka Špoljar. Izložba je otvorena do 5. ožujka 2025, radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
RIJEČKA VEZA 3
Izložba ALUMNI (bivših studenata) Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci – 10. 2. – 5. 3. 2025.
Marko Mrvoš
Ljiljana Fučkor – Grahovac
Rino Banko
RIJEČKA VEZA 3
„Riječka veza 3“ posvećena je alumnima (bivšim studentima) Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Nakon izložbe profesora nastavnika, i potom asistenata, bilo bi kontroverzno smatrati da ključ odabira ovih osam autorica i autora predstavlja delegiranje svih generacija koje su prošle svoj umjetnički i profesionalni razvoj unutar različitih studijskih programa. Svi sudionici „Riječke veze 3“ razvili su umjetnički izraz koji nadmašuje studijske ishode učenja, nastavljajući se na podlogu perioda studijskog umjetničkog razvoja kroz Akademiju koja, spontanim sinkronicitetom, također ove godine obilježava svoju 20. obljetnicu osnutka.
Tonka Špoljar netom je diplomirala magistarski studij Likovne pedagogije, tijekom kojeg je dokazala svoju izvrsnost brojnim nagradama, a na izložbi se prezentira grafikama dubokog tiska nastalim upravo tijekom studija. Izdaleka, grafički listovi velikog formata odmah pokazuju određenu ikonografsku upečatljivost, dok u neposrednoj blizini otkrivaju pomnu gradnju i istraživanje tehnika akvatinte, rezervaša i bakropisa, koje tvore skoro chagallovsku, nadrealnu prhku toplinu kompozicija i snažnu tematsku povezanost s rodnim krajem, vlastitim mjestom odrastanja, konotacijom duhovitosti i spretnim manevrima prikaza između figurativnog i apstraktnog unutar bjeline formata („Kod bake”, „Juriš”, „Koka”), pronalazeći ravnotežu ilustrativnog i imaginarnog, ali poštujući postulate grafičkog otiska, kao polje taktilne spoznaje, ljepote trenutaka i poziv na preservaciju intime uspomena.
Mislav Lešić umjetnik je čija se djela, paralelno s izložbom Riječka veza, također izlažu u Splitu, stoga je dijelu postave svog bogatog slikarskog opusa autor odlučio pridodati intrigantne serigrafske kompozicije, što nas podsjeća na to da je Lešić zapravo po svojim vokacijama „akustičan” u više polja, s obzirom na to da je dulje vrijeme prisutan putem murala i ilustracija. Mislav se također aktivno bavi i glazbom, dok slikarski pomno i koherentno njeguje etnografsko-folklorističku nit antropološke slike svijeta, pohranjujući ih u svoje kompozicije („Baba cura”, „Divojačka noć”, „Fantastična njiva”). Mislav je „ljudski umjetnik” i „umjetnik ljudskosti” koji oslikava one aspekte hrvatske slavonske perspektive mimo visokourbaniziranih tematskih žarišta. On slikama evocira ili provocira postmodernu, angažiranost, ilustraciju, zapravo, portretistiku običaja i vibracijama iz 19. ili 20. stoljeća osvjetljuje interpretativne spoznaje suvremene umjetnosti. Njegova će se djela tek u budućnosti dodatno jače kontekstualizirati i konotirati s istinskim pojmom nematerijalne kulturne baštine, kakvu kultiviraju njegova umjetnička djela.
Sunčana Simichen umjetnica je koja je svoj životni put i ciklus utkala u poučavanje novih generacija umjetnosti i likovnosti, dok su njeni radovi pulsirajuća žarišta osobne iskustvene intime majčinstva i neprocjenjivog opažanja ljepote životnog ciklusa. To posebno dolazi do izražaja u repetitivnim konfiguracijama tematske cjeline majčinstva, motiva praćenja rasta fetusa i ultrazvučnog procesa bilježenja nastanka ljudske jedinke, djeteta, potomka. Kružne formacije kompozicija pozivaju nas na traženje nove duhovne spirale dvodimenzionalnog prostora, koji variranjem ili repeticijom kontrasta i teksture, kakvu nudi mudri reduktivni minimalistički vrtlog motiva serigrafija, u promatraču otvaraju utočište spoznaja cvijeta života, i budi evolutivni puls umjetničkog djela kao neminovne promjene, previranja. Nazivi radova („Početak”, „Išćerkivanje”, „Čuvam te ko oko u glavi”, „Dojenje”) jasno ukazuju da je majčinski instinkt tvorba ove cikličke teksture i amblem radosne afirmacije. To je tek segment umjetničinog opusa, ali otvara vedrinu poveznice s ostalim autoricama i autorima.
Ivan Blažetić, (pre)poznat kao Ivan Šumski, predvodnik je struje šireg poimanja polja ilustracije, koju umjetnik, afirmiran i cjelovit u Hrvatskoj i inozemstvu, emitira umjetničkoj javnosti. Njegova djela upravo predstavljaju vrhunac dodira (komunikacije) između odredivosti (čak surovosti) stvarnog prostora urbanih mikrolokacija i njihove transformacije kroz oslikane murale. Svaku partikularnu determinantu ili ogoljelu prepreku elemenata arhitekture on koristi kao moćan alat kojom je odvodi u istinski format – prostor profinjene transcendentalne naracije („Pet Elemenata”, „Galaksija”), ili, kako to sam autor kaže: „…Ovo djelo transformira prostor u vizualni dijalog o međusobnoj povezanosti, ravnoteži i snazi zajedničkog stvaralaštva (‘Pet elemenata’)”. U segmentu digitalnih ilustracija („Habitat”, „Cosmos”) autor navodi: „Ne postoji čvrsta točka završetka; nema konačnog odredišta. Mi smo, po svojoj prirodi, uvijek u promjeni – neprekidna evolucija oblikovana složenim plesom misli, iskustava i rasta.” Ivan Šumski otkriva da se lakoća postojanja i kreacije nikad ne njedri niti bilježi u kompetitivnosti, koliko u čistom užitku transmisije vizualne poruke, koja može biti percipirana kao zalog (eterični vizualni slogan) jedne ljepše i bolje sadašnjosti i budućnosti, svijesti neophodne ovom svijetu na osobnoj i kolektivnoj razini. Kultura ljepote i estetike u radovima Šumskog vraćaju promatraču poziv na preispitivanje vlastitih pejzaža i općeg stanja humanosti.
Marko Mrvoš dosada je sudjelovao u brojnim skupnim ili individualnim projektima, mahom koji koriste ili usmjeravaju digitalnu i VR umjetnost u sferi pomne gradnje tematske cjeline. Marko je u svojoj stvaralačkoj suštini dotaknuo „srce” virutalnog i digitalnog prostora, otvarajući njegovo žarište na svojstven način, radi kojeg moguća hladnoća medija jednostavno odumire. Na izložbi predstavlja radove putem VR tehnologije („Coronamentari”, „Stupovi”) koji postavu daju posebnu dimenziju; umjesto „fizičkog potpisa”, autor odabire promatrača uvesti u preispitivanje vlastitog stava prema virtualnoj sferi, jer se zapravo filozofskom i ljudskom intervencijom suprotstavlja ništavilu civilizacijskog prostora, nulte točke virtualne slobode, kakva se u javnosti često želi deklarirati kao beskrajna sloboda mogućnosti, ali koja zapravo uvelike ovisi od ideje tvorca. Sam autor navodi: „’Coromentari’ nastali su kao 3D printevi mreže komentara nastalih kao odraz situacije uzrokovane COVID19 virusom.” Kako autor sam kaže: „Ovaj rad je rezultat suradnje između ljudi koji su aktivno uključeni u trenutačnu situaciju i onih koji su pasivno uključeni. Sve informacije došle su od ljudi koji javno dijele svoje mišljenje na društvenim mrežama te tako oblikuju taj 3D element.”
Skulpture „IzKugli” Ljiljane Fučkor – Grahovac pojavljuju se putem pomno obrađenih organičnih oblika, koje navode svjetlost da ih obujmljuje putem predmetnih i bačenih sjena, čime volumen svakog djela pomiče granice gravitacijske sile u promatraču otvarajući nove proporcije stvarnog prostora. Ova umjetnica besprijekorno i suvereno vlada različitim kiparskim materijalima, te u radovima koristi i kombinira terakotu, staklo, porculan i metal. Fascinantna i naizgledna ogoljena jednostavnost skulptura odražavaju istraživanje harmonije između prirode i materijala, koja ukazuje na duboko poštovanje prema procesu stvaranja. „IzKugli” traže od promatrača nalaženje vibracije skrivenog kroz volumen i teksturu izloženih tijela skulptura.
Rino Banko također se neprikosnoveno izražava u raznim kiparskim tehnologijama i materijalima, te otvara uvijek novi intrigantni koncept tematike koja ukazuje na autorefleksiju između kipara i njegove vlastite skulpture. Na izložbi se također prezentira i crtežima „Psihofizički sedimenti”, koji predstavljaju pandan konceptu kamenih skulptura „Jezgre”, nastale su kao dijalog umjetnika s prirodnim procesima i ciljanim intervencijama na prirodi kamena, unutar određenog vremenskog intervala. Crteži su pak svojevrsni dnevnik procesa sedimenta ljudskog traga, poteza koje umjetnik ciljano taloži kroz crtež rapidografom, reflektirajući filozofski aspekt akumulacije kamena i iščitavanje sedimenata, kao presjek psihološkog stanja analogan principu registra znakovlja tahografa. Drugim riječima, crteži su zbir tjelesnih vibracija koje bilježe i talože odraze psihičkog stanja, suprotstavljene početnoj šabloni pravilno zabilježene kružnice. Kamena skulptura „Evidencija rada” artikulirana je također bilježenjem ljudskog stanja putem milenijskog načina brojanja, a taj znakovni grafizam, koji inače ima negativne asocijacije i konotacije mučkog bilježenja „odbrojavanja”, za umjetnika predstavlja bilješku traga vedrine i zadovoljstva proteklim danom i vlastitim stvaralaštvom.
Antonio Filipović (ATHAN) magistar je vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna, ali poput tihe moćne autorske struje, tijekom i nakon studija, uporno kreira složene stripove (knjige), radi kojih i više nego zavrjeđuje biti postavljen u konstelaciju odabranih autora. Uz stripove bavi se i ilustracijom, te ilustrira naslovnice za knjige u žanrovima spekulativne fikcije i horora. Za naslovnicu antologije „Slavic Supernatural” osvojio je nagradu za najbolje umjetničko djelo koju dodjeljuje Europsko društvo za znanstvenu fantastiku. U svojim se radovima često kroz mitologiju i fantastiku bavi suvremenim društvenim temama poput identiteta i odnosa individualnih osoba s njihovom okolinom. Stripove crta u kombinaciji tradicionalnih i digitalnih crtačkih tehnika, istražujući načine s kojima se one mogu kombinirati, a s time i mogućnosti i granice stripa kao narativnog medija. Radove determinira izvjesna autorska crtačka prepoznatljivost, ikonografija, ali i scenarističko-narativna nit, koja će vremenom pronaći još širi krug poznavatelja i čitatelja ovog pomalo samozatajnog autora. Antonio je stoga za potrebe izložbe izdvojio segmente svojih radova: „Samhain”, „Ritual”, i „Fantomaniak”.
Melinda Kostelac
Ivan Blažetić – Šumski
Sunčana Simichen
Tonka Špoljar
ŽIVOTOPISI AUTORA
Rino Banko iz Rovinjskog Sela, rođen je 1994. godine u Puli. Akademiju primijenjenih umjetnost u Rijeci, smjer kiparstvo, završio je 2018. godine. Na drugoj godini diplomskog studija dodijeljena mu je Rektorova nagrada za izvrsnost, a na diplomskoj godini Nagrada Akademije za postignuti uspjeh. Trenutačno radi kao vanjski suradnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, na katedri za kiparstvo. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Vodio je brojne radionice od kojih se ističe radionica povodom 11. dana stvaralaštva u Puli. Izabran je na natječajima za izradu nagrada za ETNO film festival 2015., PRO Pr Awards 2017. te je s kolegama osvojio prvu nagradu na natječaju za idejno rješenje suvenira za 45 godina Sveučilišta u Rijeci. Javne skulpture nalaze mu se uzduž izvorišta Kupe (NP Risnjak); u Fažani, gdje je osmislio multisenzoričku skulpturalnu klupu posvećenu Antoniju Smaregli u multisenzoričkom vrtu za djecu s posebnim potrebama „Podmurvice” u Rijeci. Sudjelovao je u brojnim kiparskim kolonijama gdje su skulpture postavljene na javnim površinama: Punat na otoku Krku, Tršić (Srbija), Beograd (Srbija), Brtonigla (škola Aleksandra Rukavine „Kipar”). Izlagao je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, od kojih se ističu 13. Trijenale hrvatskog kiparstva u Zagrebu, Međunarodna izložba Keramike u Piranu (u Sloveniji), samostalna izložba „Portali” u galeriji Cvajner u Puli, samostalna izložba „Naseljena skulptura” u Galeriji studentskog doma u Puli te samostalna izložba u DKC-u Lamparna u Labinu.
Ivan Blažetić – Šumski rođen je 1986 u Rijeci. Započinje studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci gdje završava Magisterij kao profesor likovnih predmeta na odsjeku kiparstva. Nakon studija stručno se usavršava u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka i usmjerava ka izražavanju u digitalnim medijima. Radio je omote za izdavače elektroničke glazbe i surađivao s bendom Crystal Fighters iz Velike Britanije na brojnim videospotovima. Autor je brojnih murala koji se mogu se vidjeti u Berlinu, Zagrebu, Trondheimu i drugim gradovima. Kao ilustrator radio je za Nike, New Scientist Magazine, Affinity Designer (iPad), GQ Magazine, Ožujsko (Zagrebačka Pivovara) i Igapu, najvećeg dobavljača papira u Europskoj uniji. Njegove su ilustracije također bile izlagane u galerijama poput Factory Fifteen u Londonu i Urban Spree Gallery u Berlinu. Odrastao je u Rijeci, u Hrvatskoj, a trenutačno živi u Berlinu gdje radi, te je upisao novi magistarski studij VFX/SetDesign na Konrad Wolf Film University of Babelsberg.
Antonio Filipović (ATHAN) ilustrator je i autor stripova iz Rijeke. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci završio je studij vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna. Autor je više kratkih stripova koji su objavljivani u hrvatskim i stranim časopisima, među kojima je i višestruko nagrađivani časopis Strip-PREFIKS, u kojem od 2024. godine sudjeluje kao jedan od urednika. Osim Strip-PREFIKSA, radovi su mu objavljivani i u zinovima OHOHOzin i Stripburger te je njegov strip „Fantomaniak“ uvršten u Godišnjak hrvatskog stripa 2024. Uz stripove bavi se i ilustracijom, te ilustrira naslovnice za knjige u žanrovima spekulativne fikcije i horora. Za naslovnicu antologije Slavic Supernatural osvojio je nagradu za najbolje umjetničko djelo koju dodjeljuje Europsko društvo za znanstvenu fantastiku. U svojim se radovima često kroz mitologiju i fantastiku bavi suvremenim društvenim temama poput identiteta i odnosa individualnih osoba s njihovom okolinom. U svojem pripovijedanju stavlja naglasak na dočaravanje atmosfere i autentično prenošenje emocije i unutarnje karakterizacije svojih likova. Stripove crta u kombinaciji tradicionalnih i digitalnih crtačkih tehnika istražujući načine kojima se one mogu kombinirati, a s time i mogućnosti i granice stripa kao narativnog medija.
Ljiljana Fučkor – Grahovac, mag.art. primijenjene umjetnosti, rođena je u Rijeci 1968. godine, a gotovo čitav život živi u Kastvu. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Sudjelovala je na većem broju samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je više puta nagrađivana za svoj rad. Polje autoričina interesa jest istraživanje organičke forme kroz skulpturu, pri čemu kao medije koristi glinu, keramiku i gips. Opčinjenost skulpturom, keramikom i glinom započela je pred dugi niz godina u Južnoj Koreji i od tada je to u središtu njezina interesa. Stvarajući keramiku u svom studiju, koristi se različitim izvorima dostupnih materijala od terakote do porculana te profesionalnim tehnološkim pristupom izrađuje glazure koje koristi za svoje radove.
Mislav Lešić rođen je 1991. godine u Županji, a odrastao u Bošnjacima u staroj šokačkoj familiji Lešić – Đurakovi. Nakon završene Opće Gimnazije u Županji, godine 2010. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje 2016. stječe titulu magistra slikarstva. Sudjeluje na brojnim grupnim i samostalnim izložbama, od kojih se ističu: Erste Fragmenti IX u HDLU Zagrebu, Bridges: Nova slika u Laubi, Salon mladih: Situacija u Galeriji Forum. Godine 2017. pokreće projekt samostalnih izložbi inspiriran šokačkim životom i njegovim miješanjem sa stilskim pravcima poput ruralizma, secesije i psihodelične grafike pod naslovom „Realizam ćorava sokaka“, koje je dosad izlagao u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Županji, Bošnjacima itd. Od 2019. do 2021. radi kao Art director u nakladničkoj kući Fraktura, a 2021. godine pokreće samostalni grafički i ilustratorski studio Čardak Studios.
Marko Mrvoš rođen je 1999. godine. Trenutačno je student na magisterijskom studiju Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (APURI) te radi kao demonstrator na katedri intermedije. Sudjelovao je na događanjima kao što su: Immersive Reality VR na festivalu BELDOCS – Beograd, EthicAI=LABS u organizaciji Goethe Instituta. Isto tako sa svojim videima i digitalnim printevima te VR radovima na izložbi Glowing Globe, Artificial Art Alienated u Galeriji Kortil u Rijeci i Institut français de Croatie u Zagrebu, Outlandish Rijeka u okviru European Science Open Foruma (ESOF) 2020 u Trstu i EPK Rijeka 2020. Digitalni printevi 2021. godine “Taxi geometrija” panoi Kampusa Sveučilišta u Rijeci (UNIRI) koja je rezultat suradnje s Odjelom za matematiku, suradnja s fakultetom za Informatiku (UNIRI) vizualizacija COVID-19 komentare na društvenim mrežama. Bijenale scenskog dizajna u sklopu EPK Novi Sad 2022. Također još i na izložbama Muzeja Lapidarium; Novigrad, Lošinjskog muzeja, Galerije Laurus; Lovran, Galerija Juraj Klović; Rijeka… Njegovo polje djelovanja proteže se od grafičkog dizajna, produciranja videa i skulpturiranja: digitalnog i virtualnog materijala. Sve od komercijalnog softwarea pa do free i open source. Od 2D grafika, 3D objekata, virtualnih svjetova i umjetne inteligencije. Četiri akronima kojima se koristi jesu AI, AR, VR i 3D.
Sunčana Simichen rođena je u Rijeci 1988. godine. Nakon Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli likovno obrazovanje nastavila je upisom na Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci 2006. godine. Uz pedagoške predmete opredijelila se za grafički smjer te nakon četverogodišnjeg studija završila preddiplomski studij. Godine 2010. upisala je diplomski studij i diplomirala 2012. te stekla akademski naziv magistra likovne pedagogije. Priredila je jedanaest samostalnih izložbi u Hrvatskoj te sudjelovala na više od osamdeset izložbi grafika, umjetničkih knjiga i crteža u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovala je u realizaciji grafičke mape „Ljeto u Brseču“ objavljene 2019. godine povodom 20. obljetnice izlagačke aktivnosti Galerije Eugen K. Nagrađena je s ukupno pet nagrada na izložbama na kojima je sudjelovala za radove u grafičkom mediju. Grafički pristup primjenjuje u svim segmentima svoga rada od klasičnih otisaka do umjetničkih knjiga, prostornih instalacija te videoradova. Primjenjuje tradicionalne grafičke tehnike koje joj služe kao polazište za daljnje istraživanje i eksperimentiranje različitih načina otiskivanja predmeta iz svakodnevnog životnog okruženja do vlastitog tijela. Motivi su njenih radova figurativni, ali tijekom procesa idu prema apstrakciji te dobivaju nova značenja koja su često asocijativna, simbolička i metaforička. Kroz svoj rad obrađuje teme iz vlastitog života, egzistencije, odnosima u društvu te odnos publike prema umjetničkom radu i vrijednosti umjetničkog rada općenito. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2012. godine. Zaposlena je u Srednjoj školi Duga Resa kao nastavnik stručnih predmeta iz područja likovne umjetnosti: Grafičke tehnike i Primijenjeno crtanje. Živi i djeluje u Kršanu, Rijeci i Karlovcu.
Tonka Špoljar rođena je 1999. godine u Našicama. Magistrica je likovne pedagogije te trenutačno radi kao pripravnica u OŠ Suhopolje. Pohađala je srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku, a nakon toga Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Grafikom se bavi još od srednje škole, a uz to se bavi i ilustracijom, fotografijom, izradom murala i kiparstvom. Od 2025. godine članica je HDLU-a, a već dugi niz godina članica je udruge za promicanje alternativne i urbane kulture P.A.U.K. Sudjelovala je na 12. i 13. Likovnoj Eko koloniji u Blidinju, Likovnoj koloniji u Tršiću, Radionici likovnog izražavanja u Cresu te Sea Art kiparskoj koloniji u Puntu. Do sada je sudjelovala na tridesetak grupnih izložbi, uključujući izložbe Interpretacije u Zagrebu u galeriji ALU, GrafičaRi u galeriji Kortil u Rijeci, VGA 04 u Klubu Kocka u Splitu, One su tu u Vinkovcima, imala je samostalnu izložbu Davna sadašnjost u Orahovici te izložbu Parti u Galeriji SKC u Rijeci. Dobitnica je Rektorove nagrade za umjetnički rad 2022. godine.
Mislav Lešić
Antonio Filipović (ATHAN)
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
