Izložba Borisa Goluba u Fotogaleriji Dubrava

U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 2. prosinca u 19 sati izložba Borisa Goluba pod nazivom “Život naš svagdašnji”. Izložba je otvorena do 31. prosinca 2024. radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 

BORIS GOLUB

Život naš svagdašnji – 2. 12. – 31. 12. 2024. 

Ilica 17, 2019.

BORIS GOLUB – ŽIVOT NAŠ SVAGDAŠNJI

Bijela zavjesa vijori se kroz prozor poput zastave i kao da nam njome autor poručuje: predajem se, eto, javnosti još jednom na prosudbu. U tom su činu fotograf i javnost u komunikaciji, ali i u sukreaciji. Zanemarimo li objekte i usredotočimo se samo na ljude, na ulične svirače, glazbenike, kupačice i sunčačice, na prolaznice, bicikliste i one koji uživaju svoje kave i pive, svi su oni dio autorovih viđenja, ali i statisti u zaustavljenim prizorima, na neznanim izložbama, ulovljeni u vremensku mrežu fotoaparata koji ih sustavno slaže u povijest. Povijest prije svega ovoga grada, Zagreba. Samo ponekad Boris Golub usredotočen je na igru svjetla i sjena, na hvatanje silueta u nasuprotnom svjetlu. Tako su nam i baka i unuka bliske dok raspetljavaju mrežu, a kauč na rivi i brod u daljini sasvim su dio grafički i sadržajno osobite slike. Gdjekad važan je upravo kut snimanja, planovi, dakle formalni elementi koji fotografiju čine živom, tako da nam se čini da stojimo pored uličnog zabavljača i gledamo prema tramvajskoj stanici, ili se upravo nama tako ironično pokazuje u prvom planu malena ribica kao značajan ulov. S takvim je originalnim kutom snimanja autor postigao da nam Krist na raspelu izgleda stvaran jer ga do sada nismo vidjeli iz takve perspektive. Umnoženi križevi na groblju pojačavaju dojam gledane muke i tjeskobe, koju izaziva nemoć suosjećanja.

Sve u svemu, čini se da Borisa Goluba ipak prije grafičkih efekata zanima sam život. Stvarnost zatečena na Jarunu, na Bundeku, u Maksimiru, na Savi, u gradu. Posvuda izoštreno oko fotografa hvata neobične motive, od kojih su neki pomalo ironični, ili tek duhoviti, kao što je mercedes parkiran kraj niza žena-lutaka, ili natpis STAR kraj modela/lutke, ili putnici na trajektu koji ne mare za papinu propovijed koja se nalazi pred njima na plakatu. Boris Golub pronalazi te zanimljive situacije u kojima je kontekst jednako bitan kao i motiv u koji je upravio svoj fotoaparat, kao balerina koja čeka, dok čitav niz silueta u pozadini već stoji u plesnim pozama. Borisa Goluba možemo proglasiti i kroničarom našega grada, jer između ostalog snimajući Trnje i savske brodove na suhom, svjedoči o prolaznosti jednog lijepog običaja (koji nadam se da će se vratiti) kada si mogao sjediti na brodu i konzumirati ponešto po želji dok je Sava tekla brzinom i hučala glasno kraj tog usidrenog betonskog broda te gostima ostavljala dojam da on plovi. Zaintrigiraju autora ponekad i suvremena visoka arhitektura i perači prozora, koji nisu ništa drugo doli alpinisti, koji vise na sajlama. Ili ga zainteresiraju visinski odnosi građevine i oblaka koji je natkriljuju.

Možemo li zaključiti da je Boris Golub jedan od onih fotografa koji svjedoče naše vrijeme, ponajprije naš grad, naše običaje i živote, koji uz svu dramu i ozbiljnosti uzavrelog okolnog svijeta obiluju ljupkostima, sasvim običnim, čovječjim i svakidašnjim?

Branka Hlevnjak

Galerija, 2018.

Popis izloženih radova:
1. Zavjesa, 2009.
2. Poluportret, 2011.
3. Klupe, 2012.
4. Majka, 2013.
5. Zabavljač, 2013.
6. Josipova prva riba, 2014.
7. Koma, 2014.
8. Vltava, 2014.
9. Misty day, 2015.
10. Na trajektu, 2015.
11. Maksimir 2, 2016.
12. Nona i unuka, 2016.
13. Galerija, 2018.
14. Love, 2018.
15. Grass, 2019.
16. Ilica 17, 2019.
17. Šetnja, 2019.
18. Trnjanski brodovi, 2019.
19. Trnje market, 2019.
20. Truba, 2019.
21. Bundek, 2020.
22. Maksimir, 2020.
23. Neboder, 2020.
24. Oktogon, 2020.
25. Riva 1, 2020.
26. Jahačica, 2021.
27. Prima stol, 2021.
28. Prolaznica, 2021.
29. Ulični svirač, 2021.
30. Waiting, 2021.
31. Gardisti, 2022.
32. Rivijera Maksimir, 2022.
33. Summit, 2022.              
34. City life, 2023.
35. Dubrava, 2023.
36. Granešina, 2023.
37. Jarunka, 2023.
38. Klaka, 2023.
39. M, 2023.
40. Terasa, 2023.
41. Maca, 2023.
42. Priprema, 2023.
43. Raspelo, 2023.
44. Star, 2023.
45. The lamp, 2024.

Gardisti, 2022.

Boris Golub rođen je godine 1951. u Zagrebu. Poslije Gornjogradske gimnazije diplomirao je na Fakultetu ekonomskih nauka u Zagrebu. Jedno je vrijeme zaposlen u Privrednoj banci Zagreb (1979.-1982.), a potom u tvrtki Hrvatske ceste d.o.o. (do rujna 2016. godine) kao rukovoditelj međunarodnih projekata. Fotografijom se aktivno bavi od 1973., a 1975. godine postaje članom Fotokluba Zagreb. Svoju izložbenu aktivnost započinje dijapozitivima. Od 1980. intenzivno objavljuje i izlaže crno-bijelu fotografiju, a  od 1990. predstavlja se i fotografijama u boji. Za njegov aktivni dugogodišnji rad u Klubu, godine 1985. dodijeljena mu je “Zlatna značka” Fotokluba Zagreb. I dalje je aktivan u Klubu i obnašao je različite dužnosti (Upravni odbor, Nadzorni odbor, Nadzorni odbor zagrebačkog foto kino saveza, itd.). Do danas sudjeluje na preko 330 izložaba fotografije u zemlji i preko 110 izložbi fotografije u inozemstvu. Za svoju izložbenu aktivnost osvojio je preko 50 različitih nagrada i priznanja. Godine 2005. dodijeljeno mu je umjetničko zvanje “Istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb” (II FKZ)., 2010. počasno zvanje laureat „Tošo Dabac“ za fotografska dostignuća, a 2013. godine povelja FKZ-a „August Frajtić“. Do danas je održao 5 samostalnih izložbi.

The lamp, 2024.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros