Izložba “Mlade slikarske nade” u Galeriji Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 4. studenoga u 19 sati izložba “Mlade slikarske nade”. Izlažu Marta Dijak, Marta Katavić, Mia Markušić i Mihaela Rašica. Izložba je otvorena do 21. studenoga 2024., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 


MLADE SLIKARSKE NADE

Marta Dijak, Marta Katavić, Mia Markušić i Mihaela Rašica – 4. 11. – 21. 11. 2024. 


Marta Dijak, Panj, 2024. 

Mlade slikarske nade – Marta Dijak, Marta Katavić, Mia Markušić i Mihaela Rašica

Od vremena mog upisa na Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i početaka studiranja govorilo se prvo o uzaludnosti i nepotrebnosti slikarstva, a zatim i o smrti slikarstva.

Pripreme za akademiju i dolazak na akademiju u to vrijeme, ako govorimo o slikarstvu, bili su u doba prestanka razdoblja nove slike, koja je nastala 70-ih nakon proglašenja još jedne smrti slikarstva i novog  propitkivanja značenja slikarstva za suvremenu umjetnost. Postmoderna, pad Berlinskog zida, tranzicija iz željezne zavjese u prostor slobodnijeg izražavanja vlastitog mišljenja bez bojazni da će socijalistička milicija doći po vas na obavijesne razgovore, a možda i nekoliko šamara i nešto obazrijivih udaraca koji ne ostavljaju vidljive tragove. Sve to u suton bivše države i u trenutku stvaranja nove Europe za početak 21. stoljeća.

U međuvremenu prošla je gotovo četvrtina 21. stoljeća i traje novo vrijeme za dolazak novih generacija koje će nastaviti kontinuitet likovnog umjetničkog stvaralaštva bar sljedećih pola stoljeća.

U drugoj polovini prvog desetljeća 21. stoljeća postalo je jasno i na našoj sceni da se slikarstvo , naizgled nenadano , vratilo na velika vrata. Nove generacije slikara i posebno neuobičajeno velik broj slikarica koje su hrabro ušle na scenu bile su za nas,  generaciju 10 godina stariju veliko osvježenje. Odjednom nismo bili sami zamoreni idejom da je artist statement važniji od izvedenog likovnog djela. Nove generacije, iz kojih dio njih danas već radi na Slikarskoj katedri na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, naslonile su se na kraju studija na taj internacionalni val slikarstva i promjena gdje slikarstvo ima jednako značenje kao i ostalo naizgled kontekstualno aktualnije umjetničko stvaralaštvo te postale jasan i nezaobilazan dio umjetničke  scene. Godine 2011. pokrenuto je Bijenale slikarstva i na drugom izdanju 2013. pokušalo se staviti naglasak na pojavu većeg broja slikarica koje aktivno djeluju na slikarskom području vidljivo na sceni. Osjećao se ritam različitih oblika nove figuracije koja je obilježila taj novostoljetni ponovni povratak slikarstva nakon još jedne, od teoretičara proglašene smrti slikarstva.

Novu figuraciju, murale i druge načine pristupa izričaja slikarstva u ovom početku 21. stoljeća obilježila je pojava i vidljivost velikog broja slikarica na svjetskoj sceni, ponajviše iz prostora iskustva europskog pristupa slikarskoj edukaciji koja je prisutna danas širom svijeta i koja se implementirala zajedno s drugim tradicijama. Takav tip prožimanja iskustava u slikarskoj poetici i razumijevanju počela slikarskog stvaralaštva te posebno razumijevanje u slikarskom smislu značenja pojma metier i proširenja značenja tog pojma koji u slikarskom žargonu ponovno danas, u novoj slikarskoj generaciji, ima svoj izrecivi dio i tajni kod za razumijevanje ponovno dobiva na aktualnosti. Tko istinski slika zbog narativa?

Od ponovnog svjetskog i europskog prepoznavanja iskonske poetike slikarstva u 21. stoljeću prošlo je već skoro 20 godina. Više generacija, u prosjeku osjetno veći broj upisanih žena i na akademiju i na Slikarski odsjek. Marta Dijak, Marta Katavić, Mia Markušić ta su nova talentirana ženska linija, a po studiranju i ista generacija. Na diplomskom studiju pridružuje im se Mihaela Rašica, koja je prvo upisala Nastavnički odsjek i završetkom tog studijskog programa diplomski studij na slikarstvu. Svima sam predavao bazični predmet Crtanje na prvoj godini te sam imao mogućnost praćenja njihova cjelokupnog puta umjetničke edukacije na slikarskom području kroz njihove studijske programe. Sve četiri imale su odličan potencijal, talentirane sa širokom lepezom odmah vidljivih mogućnosti pristupa slikarskom obrazovanju i savladavanju procesa učenja i umjetničkog istraživanja na području likovne umjetnosti.

Društvo ponekad ima romantiziran pogled na umjetnički razvoj pa se čini da talent zapravo samo čuči kao u ljusci jajeta i kad probije, kao male kornjače, odmah krene na putovanje oceanom, no u stvarnosti je barem u samom procesu osjetno jednostavniji i osim misterije svoje pojave logičan u daljnjem razvoju. Prisutan je stalni rad, istraživanje mogućnosti. Na prvoj godini slikarstva, ukoliko nauče tri glavne vještine (crtati i slikati već znaju, no teško im ih je jasno artkulirati ), spremni su za daljnji proces. Po mom mišljenju te  tri glavne vještine (radi se o sustavu visokog likovnog obrazovanja) jesu:

  1. razviti osobne sustave promjenjivih pristupa koji će odrediti koje postupke poduzeti u uspješnom rješavanju bilo kojeg zadanog likovnog problema (uključujući i vlastita pitanja i želje);
  2. razviti koncentraciju da jedan zadatak mogu koncentrirano rješavati više dana (u smislu prve godine po najmanje 3 sata) ne gubeći nit i samopouzdanje;
  3. izvježbati (utrenirati) radnu disciplinu da mogu 5 sati u punoj koncentraciji aktivno raditi na dnevnoj bazi.

U umjetničkom procesu obrazovanja , posebno u razvoju procesa umjetničkog stvaralaštva vještina, znanja, postupaka, razvojni put je u vremenu micro, nano… i drugih svjesno neshvatljivih brzina relativno spor. Cilj je završno djelo i završno razumijevanje umjetničkog stvaralačkog postupka. U slikarstvu se koristi taj u načinu shvaćanja neomeđeni izraz metier koji na pomalo fluidan način zahtijeva osobni trud kako bi se razumjelo o čemu se govori u razumijevanju završenog umjetničkog djela što se po mom mišljenju odnosi i na stvarlački proces nužan za umjetničku aktivnost koja se provodi kroz proces umjetničkog obrazovanja za umjetničko stvaralaštvo.

U procesu slikarskog obrazovanja studenti i studentice na različite načine prolaze kroz zahtjevan petogodišnji proces pripreme za samostalno i osobno umjetničko stvaralaštvo. Imamo primjere očekivanog razvoja da su odlični po svim zahtjevima umjetničkog studija od samog početka studiranja blistaju i uspješno izlaze na umjetničku scenu te imamo skupinu koja se osjetno više muči tokom procesa no kako godine studiranja prolaze kroz dizanje radne discipline i zanosa na završnim godinama počinju blistati.

U slučaju naše četiri umjetnice možemo reći da su uspješno usvojile tri spomenute vještine na prvoj godini. Odlične od prve godine, nastavile su u kontinuitetu blistati tijekom čitavog studija otkrivajući mogućnosti slikarstva, tražeći odgovore i nedoumice koje svatko tko slika prolazi, ne posustajući. U slikarskom smislu pokazale su veliko razumijevanje tog fluidnog značenja pojma slikarski metier. Njihovo razumijevanje neizrecivog dijela tog pojma prepoznajemo u njihovim slikama, načinu gradnje prostora i površine slike. Neverbalni izričaj koji na razumljiv način komunicira s promatračem.

Posebno dojmljivo bilo je okruženje koje su stvorile u zadnjoj godini studiranja gdje je slikanje slike postalo sastavni dio njihova disanja i nerazdvojivi dio smisla njihovih dana, vjerujem ne samo na akademiji. Jedna od mogućnosti i primjera kako bi slikarstvo trebalo blistati na kraju akademije sigurno je pojava ove četiri mlade slikarice. Napravile su i dovršile što je trebalo, i više od očekivanog, te su spremne da samostalno i hrabro krenu u prostor i  vrijeme svog budućeg umjetničkog života i stvaralaštva. Neću ići u analizu njihovih tema, ekspresije izražaja, no europska i zapadna tradicija slikarstva posljednjih 150 godina može se lako prepoznati u njihovim djelima. Nisu okrenute figuraciji na isti način kako je krenula generacija stasala u doba ponovnog buđenja slikarstva prije 20 godina jer svaka nova generacija želi svoje naglaske te traži nezauzet teritorij gdje svoje korake barem naizgled može započeti sama u osobnim omjerima.

U obrazovnom procesu tijekom godina studiranja dogodila se željena sinergija odnosa s mentorom,  izvrsnim slikarom red.prof.art. Matkom Vekićem te se zajedništvo nastojanja završilo na željeni način i dobiveni su odlični rezultati, reprezentativni uzorak mogućeg uspješnog provođenja metode nastave u procesu slikarskog obrazovanja.

Mlade slikarice Marta Dijak, Marta Katavić, Mia Markušić i Mihaela Rašica spremne su samostalno krenuti i kreirati svoje slikarske budućnosti. Postale su slikarice svojim radom i vjerujem da će nastaviti blistati. Treba hrabro krenuti dalje.

Tomislav Buntak


Marta Katavić, Suton, 2024. 

Popis izloženih radova:

MARTA DIJAK
1. Bager, 2024., akril na platnu, 160×140 cm
2. Grm, 2024., akril na dasci, 100×100 cm
3. Panj, 2024., akril na dasci, 100×100 cm
4. Oltar, 2024., akril na dasci, 100×100 cm
5. Dvije kante (diptih), 2024., akril na dasci, 2x54x50 cm

MARTA KATAVIĆ
1. Bibliotekarka, 2024., ulje na platnu, 195×150 cm
2. Bubnjarica, 2024., ulje na platnu, 200×160 cm
3. Suton, 2024., ulje na platnu, 195×150 cm
4. Zora, 2024., ulje na platnu, 195×150 cm

MIA MARKUŠIĆ
1. Galeb, 2024., pur pjena i akril, 100x47x8 cm
2. Pogled iz ateljea, 2024., ulje na dasci, 6x75x58 cm
3. Skoči!, 2024., pur pjena i akril, 65×46×30 cm
4. Uhvati tu loptu, 2024., pur pjena i akril, 60x30x54 cm
5. Vječna ljubav, 2024., pur pjena i akril, 80x42x47 cm

MIHAELA RAŠICA
1. Noćni život cvijeća, 2024., ulje na platnu , 200×150 cm
2. Osluškivanje, 2024., ulje na platnu, 200×160 cm
3. Širina u grudima, 2024., ulje na platnu, 160×130 cm
4. U dobroj poplavi sunca, 2024., ulje na platnu, 160×200 cm


Mia Markušić, Pogled iz ateljea, 2024. 

Marta Dijak rođena je 2000. godine u Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje 2019. godine, gdje trenutno pohađa diplomski studi slikarstva u klasi prof. Matka Vekića. Tijekom studiranja sudjeluje u raznim projektima (Umjetnost u zajednici, Murtić 100, Artupunktura, Grand Tour II i dr.) i skupnim izložbama (Prostor kao MOJ teritorij, Galerija Bačva HDLU Zagreb; Protokol o dogodovštinama, Gradski muzej Križevci; Prostor kao teritorij, Galerija Apoteka, Vodnjan; Plati i nosi, ALU Perspektiva / The best of, HDLU Zagreb; 7. Bijenala slikarstva, ALUzija, HIS Zagreb; Grand Tour II, Centro de las Artes, San Luis Potosi (Meksiko), Definiranje perspektiva, The HUB, Mostar i dr.). Samostalno izlaže u Galerija Panacea pod nazivom Dva pogleda 2023., te potom u Laubi s izložbom Tragovi pejzaža 2024. godine. Također producira kratkometražni dokumentarni film Tu sam trenutno koji je projiciran na 31. Danima hrvatskog filma. Za ak. godine 2019./2020. i 2022./2023. dobiva pohvalu za uspješan rad, te je uključena u 10 % najuspješnijih studenata na razini studija za svaku godinu studiranja. Godine 2022. i 2023. dobiva Rektorove nagrade, te je dobitnica jednokratne financijske pomoći Lions Cluba.

Marta Katavić rođena je 2000. godine. Studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu započinje 2019. i 2024. tamo završava sveučilišni diplomski studij, smjer slikarstvo, klasa prof. Matka Vekića. Tijekom studija sudjeluje u više grupnih izložbi u Beogradu, Grožnjanu, Karlovcu, Križevcima, Mostaru, Rijeci, San Luis Potosiju (Meksiko), Slavonskom Brodu, Zlataru i Zagrebu dok samostalno izlaže u Gradskom muzeju Križevci, Galeriji K2 u Križevcima, Galeriji Uža u Zagrebu, T&AC Gallery u Bratislavi, Zen Contemporary Art Gallery, Laubi i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Za 2019./2020. i 2021./2022. dobiva pohvalu za uspješan rad na Akademiji, zatim 2023. Rektorovu nagradu, Nagradu publike u sklopu natječaja “Erste fragmenti 19” te iste godine s velikom pohvalom (Magna cum laude) završava sveučilišni prije diplomski studij. 2024. završava četverogodišnju “Školu osobnog i organizacijskog razvoja” (ŠOOR), Facultas te “Jungian Coaching School International”.

Mia Markušić rođena je 2000. godine u Zagrebu. Završila je 2018. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer grafički dizajn. Trenutačno studira na odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Matka Vekića, a za svoj rad dobila je pohvalu Akademskog vijeća u akademskoj godini 2020/2021. Tijekom studija sudjelovala je na skupnim izložbama: „Strahovi“ (2021.) i „Ružičaste naočale“ (2022.) u Galeriji K2, u Križevcima, „Potez u nepoznato“ u Galeriji izvorne umjetnosti, u Zlataru (2022.), te „Kravatična“ u Galeriji Dalia, u Zagrebu (2023.). Također je sudjelovala u žiriranim skupnim izložbama: „ALU Zagreb – Slikarski odsjek danas“ (Akademija primijenjenih umjetnosti, Rijeka, 2023.), „ALU Perspektiva 2023.; Best of“ (HDLU, Zagreb), „ArtZagreb 2023.“ (Zagrebački velesajam), „AIMC Studentska nagrada 2023.“ (Ravenna), „Biennale slikarstva 2023.“ (HIS, Zagreb), „ALU u Areni“ (Arena Centar, 2023.) te “Definiranje perspektiva“ (The HUB, Mostar, 2024.). Samostalno je izlagala u Galeriji Lav, u Zagrebu, 2021. na izložbi pod nazivom „Plavi svijet“, u Maloj galeriji, u Dugom Selu, 2022., te u Galeriji Uža, 2023. Također je sudjelovala u projektima kao što su „Artupunktura“ (2022., 2023.; Zagreb), „Q’art“ (2021., 2022., 2023.; Zagreb), „Umjetnički ekološki projekt“ (Đurđevac, 2022.), „Kravatična“ (Križevci, 2023.) te „Likovna kolonija u Dugom Selu“ (2023.).

Mihaela Rašica rođena je 1997. godine u Dubrovniku. Diplomirala je 2023. na Nastavničkom odsjeku te 2024. godine na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Izlagala je na više samostalnih izložbi: Gozba!, Galerija Kranjčar (2023.), Slike ljeta, slike Grada, Galerija Crta (2023.), Šum ljetnog dana, Galerija Panacea (2023.), Gusta sunca, Kolekcionart,
(2024.), Young Talented Female Artists, Galerija Zen Contemporary (2024.) i nekoliko grupnih izložbi, od kojih izdvaja: 37. Salon Mladih, Meštrovićev paviljon (2024.), 7. Bijenale slikarstva, Meštrovićev paviljon (2023.), 19. Erste Fragementi, Lauba (2023.) itd. Objavila je dvije zbirke poezije: Strune i stihije (2020.) i Grimiz, kristal i sol (2023.) u Nakladi Bošković. Sudjelovala je s autorskim filmskim uradcima; Glenje (2018.), Lađarev san (2019.) na filmskim festivalima u Hrvatskoj. Dobitnica je Nagrade Vladimir Dodig Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku na 7. Hrvatskom bijenalu slikarstva. Živi u Zagrebu gdje se aktivno bavi slikarstvom, poezijom i filmom.


Mihaela Rašica, Osluškivanje, 2024. 
 
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros

Skip to content