Izložba “Dubrava u objektivu 4” u Fotogaleriji Dubrava

U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 3. lipnja u 19 sati izložba “Dubrava u objektivu 4”. Izlagači su: Đorđe Bojanić, Boris Golub, Tomislav Hajek, Senka Jurković Gros, Đurđica Kocijančić, Saša Martinović Kunović, Željko Plašč, Zvonko Radičanin, Ivana Reić, Vladimir Šimunić, Vlasta Štalekar i Elizabeta Wagner. Izložba je otvorena do 28. lipnja 2024. radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 

DUBRAVA U OBJEKTIVU 4

3. 6. – 28. 6. 2024. 

Tomislav Hajek

Boris Golub

Dubrava u objektivu 4

Fotografska izložba „Dubrava u objektivu“ održava se kontinuirano već četvrtu godinu zaredom u sklopu manifestacije Dani Dubrave i programa Likovni život Dubrave, na koji su pozvani brojni umjetnici koji su svojim stilskim poetikama i specifičnim pristupom odabranoj temi prikazali one segmente zagrebačke Dubrave kao dinamična mjesta razvitka koje se transformiralo iz nekadašnjeg radničkog naselja u kultivirano predgrađe, poznato po brojnim zelenim površinama. Poznata je činjenica da je hrastova šuma, po čijem je drveću Dubrava dobila ime, posječena prije više desetljeća, ali je i dalje snažno upisana u podsvijest njezinih stanovnika, podsjećajući ih na snažnu povezanost s njom.

Svake godine predstavljeno je 12 fotografskih autora. Sama brojka ima šire simboličko značenje, referirajući se na postojanje, dovršenost i sklad u prostoru i vremenu, jer poznato je da jedan dan ima 12 sati, a godina 12 mjeseci.

Tako su 2021. godine izlagali: Darko Bavoljak, Saša Ćetković, Čedomil Gros, Ognjen Karabegović, Biljana Knebl, Dražen Lapić, Krasnodar Peršun, Ivana Planinić, Dalibor Slavenski, Ksenija Španec, Davorka Trbojević i Vladimir Vučinović.

Godine 2022. izlagali su: Max Juhasz, Ivana Keser, Ivica Kiš, Ivica Lajtner, Nenad Martić, Goran Mehkek, Dijana Nazor Čorda, Slavka Pavić, Vesna Pleše, Neda Rački, Višnja Serdar i Vesna Špoljar.

Godine 2023. izlagali su: Silvija Butković, Davor Curić, Marko Čolić, Ronald Goršić, Antun Krešić, Hrvoje Mahović, Marko Majstorović, Miljenko Marotti, Mirjana Spajić Buturac, Vinko Šebrek, Erika Šmider i Goran Vranić.

Vidljivo je iz navedenog kronološkog popisa da se radi o uvaženim autorima različite dobi, iskustva, od kojih su neki amateri koji su dosegnuli nevjerojatnu kvalitetu i estetiku, a neki profesionalci koji dobivaju brojne nagrade diljem svijeta. Među njima ima i akademskih slikara i slikarica kojima je fotografija sekundaran medij, ali također bitna za njihov cjelokupni likovni opus. Većina autora vezana je isključivo uz djelovanje Fotokluba Zagreb, jedan od najstarijih u Europi, koji je iznjedrio brojne poznate autore koji su ispisali stranice naše povijesti umjetnosti, a među izlagačima bilo je također i članova ULUPUH-a i HDLU-a. Vjerujem da će neki od njih na ovom popisu biti prepoznati od struke i također doseći „kultni“ status među kritikom i publikom kao što je slučaj sa Slavkom Pavić, našom najstarijom fotografkinjom. Također, svaku je od tih izložbi pratila knjižica s razglednicama sastavljena od njihovih djela, čime su postala svojevrsna arhivska građa za neka nova, buduća pokoljenja. S jedne strane, svatko je od njih bilježio prepoznatljive vizure Dubrave na sebi svojstven način, dok se, s druge strane, stavljao naglasak na popularizaciju fotografije kao medij kojim se bavi velik broj korisnika.

Na izložbi „Dubrava u objektivu 4“ zamijećena je dominacija crno-bijele fotografije jer je upravo većina autora i autorica odabralo takav pristup ne bi li prenijeli svoja stilska zapažanja i ekspresiju. Motivi su bili različiti, s time da je bilo i ponekog preklapanja, ali naravno, različitog dojma i atmosfere.

Ove godine pozvani su umjetnici: Đorđe Bojanić, Boris Golub, Tomislav Hajek, Senka Jurković Gros, Đurđica Kocijančić, Saša Martinović Kunović, Željko Plašč, Zvonko Radičanin, Ivana Reić, Vladimir Šimunić, Vlasta Štalekar i Elizabeta Wagner.

I dalje je među izlagačima omiljen motiv bila Avenija Dubrava sa svojim specifičnim stanovnicima koji su stalno u pokretu, gurajući dječja kolica ili vodeći duge razgovore na klupi (Đorđe Bojanić, Tomislav Hajek), sakralnim objektima koji su mjesta duhovnih susreta u kojima vjernici svakodnevno „pune baterije“ ne bi li se mogli i dalje uspješno nositi s raznim životnim izazovima (Đorđe Bojanić, Željko Plašč, Senka Jurković Gros), suvremenim građevinama poput trgovačkog centra Supernova Garden Mall (Boris Golub), pa sve do Dubrave koju je prošle godine poharala superćelijska oluja nanijevši joj veliku štetu (Saša Martinović Kunović), zatim prostorije Jadran filma u kojima se čuvaju brojne dragocjenosti u vidu „oldtimera“ koji su sudjelovali u snimanju filmskih uspješnica iz bivše države, kao što je to slučaj s glasovitim autobusom oca i sina Kristić u hitu „Ko to tamo peva“ (Zvonko Radičanin), kao i onog iznajmljenog dijela gdje se nakon potresa preselio dio Akademije likovnih umjetnosti (Elizabeta Wagner), zatim Dječjeg kazališta Dubrava, koje već desetljećima uveseljava djecu predškolske i školske dobi (Željko Plašč), Nove bolnice, koja je svojim djelovanjem bila na prvoj crti obrane od pandemije koronavirusom (Đurđica Kocijančić, Željko Plašč), umjetnog jezera Granešina, na kojem se odvijaju različiti kulturni i sportski programi važni za lokalnu zajednicu (Vlasta Štalekar), napuštene, derutne prizemnice u Gradu mladih snimljene camerom obscurom (Vladimir Šimunić), tramvajskog okretišta Dubrava prekrivenog snježnim pokrivačem (Senka Jurković Gros), kao i slobodnijeg prikaza predgrađa sastavljenih od apstrahiranih fragmenata u kojem je pažnja više usmjerena na likovne međuodnose, boje i teksture, nego na samu temu (Ivana Reić).

Autori su još jednom potvrdili tezu da je Dubrava nepresušno vrelo inspiracije koje svojim privlačnim vizurama štošta još može ponuditi zahtjevnoj publici navikloj na kvalitetne i raznolike izložbe, nudeći pritom zanimljiva, suvremena, likovna rješenja.

Svebor Vidmar

Đorđe Bojanić

Saša Martinović Kunović

Željko Plašč

Đurđica Kocijančić

Vlasta Štalekar

ŽIVOTOPISI AUTORA

Đorđe Bojanić rođen je 1954. godine u Zagrebu, gdje se školovao (osnovna škola, gimnazija i nezavršeni Elektrotehnički fakultet), a radni vijek proveo je kao službenik u banci sve do 2016. godine. Fotografija ga je rano privukla, pa se njome iz hobija počeo baviti već od svojih ranih gimnazijskih dana, a intenzivnije po završetku gimnazije 1973. godine. U tom periodu imao je nekoliko manjih neformalnih izložbi po raznim klubovima. Od početka devedesetih, u sljedećih petnaestak godina objavio je gotovo stotinjak fotografija u nekoliko monografija (nekoliko o Varaždinu i varaždinskoj okolici, te o glumcu Josipu Bobiju Marottiju). U Fotoklub Zagreb učlanio se 2019. godine i od tada do danas je uz nekoliko manjih klupskih i drugih sudjelovao u preko sto međunarodnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Na međunarodnim izložbama fotografije u dvadesetak zemalja osvojio je preko pedeset priznanja, od čega između raznih diploma i pohvala i više zlatnih medalja. Od 2023. godine nositelj je počasnog zvanja AFIAP Međunarodne federacije fotografske umjetnosti – FIAP. Bavi se raznim granama fotografije, a posebno ga privlači „street“ fotografija, te ljudi i portreti, koje i najčešće snima baš na ulicama.

Boris Golub rođen je 1951. godine u Zagrebu. Poslije Gornjogradske gimnazije diplomirao je na Fakultetu ekonomskih nauka u Zagrebu. Jedno je vrijeme zaposlen u Privrednoj banci Zagreb (1979. – 1982.) a potom u tvrtki Hrvatske ceste d.o.o. (do rujna 2016. godine), kao rukovoditelj međunarodnih projekata. Fotografijom se aktivno bavi od 1973., a 1975. godine postaje članom Fotokluba Zagreb. Svoju izložbenu aktivnost započinje dijapozitivima. Od 1980. intenzivno objavljuje i izlaže crno-bijelu fotografiju, a od 1990. predstavlja se i fotografijama u boji. Za njegov aktivni dugogodišnji rad u Klubu, godine 1985. dodijeljena mu je “Zlatna značka” Fotokluba Zagreb. I dalje je aktivan u Klubu i obnašao je različite dužnosti (Upravni odbor, Nadzorni odbor, Nadzorni odbor zagrebačkog foto kino saveza, itd.). Do danas sudjeluje na preko 330 izložaba fotografije u zemlji i preko 110 u inozemstvu. Za svoju izložbenu aktivnost osvojio je preko 50 različitih nagrada i priznanja. Godine 2005. dodijeljeno mu je umjetničko zvanje “Istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb” (II FKZ), godine 2010. dodijeljeno mu je počasno zvanje laureat „Tošo Dabac“ za fotografska dostignuća, a 2013. godine povelja FKZ-a „August Frajtić“. Do danas je održao nekoliko samostalnih izložbi.

Senka Jurković Gros rođena je 1949. godine u Zagrebu. S fotografijom se susreće u mladosti. U domenu umjetničke fotografije ulazi odlaskom u mirovinu i dolaskom u Fotoklub Zagreb 2005. godine. Do sada je sudjelovala na više od 100 natječajnih izložbi s više od 190 radova te 20-ak samostalnih izložbi.

Đurđica Kocijančić rođena je 1971. godine u Sisku. Nakon školovanja stekla je zvanje diplomiranog inženjera tekstilne tehnologije. Trenutačno radi na Tekstilno–tehnološkom fakultetu u zvanju stručnog suradnika na kolegijima: Izrada povijesnog tekstila i kostima, Izrada kostima i Izrada kostima (workshop). Izrađuje povijesne kostime i autorica je mnogobrojnih rekonstruiranih i reinterpretiranih povijesnih kostima. Aktivna je članica Fotokluba Zagreb od 2005. godine, nakon završenog tečaja modne fotografije. Zanimaju je i oduševljavaju teme kao što su: priroda, strukture i teksture, arhitektura, putopisne reportaže, portreti, apstraktna i modna fotografija, te povijesni kostimi. Izlagala je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi.

Saša Martinović Kunović rođena je 1965. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Višoj školi za tekstil i odjeću te na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Nastavničkom odsjeku, smjer slikarstvo, kod prof. Zlatka Kesera. Nakon studija radila je na nekoliko osnovnih škola kao profesor likovne kulture, na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu (Tekstilni odjel – grupa stručnih predmeta), na Akademiji likovnih umjetnosti (izdavaštvo i izlagaštvo), a osim pedagoške djelatnosti, paralelno se bavi i umjetničkom. Trenutačno radi kao voditeljica Galerije Modulor (za arhitekturu i dizajn) u Centru za kulturu Trešnjevka u Zagrebu gdje je organizirala preko 100 izložbi te koordinirala razne druge projekte vezane uz likovnost, arhitekturu i urbanizam. Održala je desetak samostalnih te sudjelovala na tridesetak skupnih izložaba. Posljednjih nekoliko godina bavi se analognom fotografijom. Članica je ULUPUH-a. Živi u Zagrebu.

Željko Plašč rođen je 1949. godine u Zagrebu. Završio je Elektroprivrednu školu s praktičnom obukom 1967. godine u Zagrebu. Već u višim razredima osnovne škole pokazuje interes za fotografiju, pa upisom u fotosekcije osnovne i srednje škole uči teoriju i praksu crno-bijele fotografije: snimanje, razvijanje fotografskih filmova i crno-bijelih fotografija u tamnoj komori. Nakon prelaska s analogne na digitalnu fotografiju intenzivira aktivnost fotografiranja. Odlaskom u mirovinu učlanjuje se u Fotoklub Zagreb i Fotoklub Rijeka. Interes pokazuje prema crno-bijeloj fotografiji s urbanim motivima gdje je čovjek u središtu egzistencijalnog zbivanja. U tom razdoblju u Zagrebu održava četiri samostalne izložbe, sudjeluje na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu gdje osvaja nekoliko nagrada. Živi u Zagrebu.

Zvonko Radičanin rođen je 1954. godine u Velikoj Gorici. Član je Fotokluba Zagreb od 2010. godine. Fotografijom se aktivno bavi od 2008., a od 2009. godine s velikim uspjehom izlaže fotografije na međunarodnim salonima pod pokroviteljstvom FIAP-a. U vrlo kratkom vremenu postiže iznimne rezultate. To se najbolje vidi u načinu na koji je stjecao počasne FIAP titule za svoju izlagačku aktivnost, od AFIAP (2011.) do EFIAP/d2 (2023.). Oko četiristo pedeset različitih fotografija primljeno je na salone u više od devedeset zemalja na svim kontinentima. Dobitnik je preko dvjesto nagrada i priznanja od kojih oko sto šezdeset na salonima pod pokroviteljstvom FIAP-a (37 zlatnih medalja ). Dobitnik je najveće hrvatske nagrade za fotografiju “Tošo Dabac” za 2017. godinu. Održao je sedam samostalnih izložbi u Zagrebu.

Ivana Reić rođena je u 1973. godine u Splitu. Nakon završenog arhitektonskog odjela na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna svoje stručno zvanje stekla je na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se dizajnom proizvoda i interijera, grafičkim dizajnom, fotografijom i osmišljavanjem digitalnih aplikacija koje nas ponovno postavljaju u interakciju s okolinom. Član je strukovnih udruga HDD i ULUPUH te doktorand na Šumarskom fakultetu i obrtnik u svom studiju Design Office. Živi u Zagrebu.

Vladimir Šimunić rođen je 1964. godine u Zagrebu. Po završetku srednje Grafičke škole upisuje studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1990. godine u klasi prof. Tanhofera. Nakon studija radi kao vanjski suradnik u svojstvu snimatelja za HTV-u i OTV-u. Od 1996. godine radi kao profesor fotografije, trenutačno u zvanju prof. izvrsni savjetnik i kao voditelj Fotografskog odjela u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb. Fotografiju predaje i na studiju dizajna i 3D dizajna na Sveučilištu Algebra, gdje je i nositelj više kolegija iz fotografije na prijediplomskim i diplomskom studiju. Voditelj je raznih tečajeva, seminara i radionica s područja fotografije. Stalni je suradnik Sveučilišta Algebra kao mentor i predavač na Programu obrazovanja za stjecanje mikrokvalifikacije digitalna fotografija. Dugogodišnji je suradnik Hrvatske obrtničke komore za područje fotografije. Vodi andragoško obrazovanje iz fotografije u Obrtničkoj školi za osobne usluge, a u Foto klubu “Zagreb” vodi razne edukacije, seminare i radionice. Javno umjetnički djeluje više od 35 godina, izlažući još od studentskih dana na izložbama umjetničke fotografije u zemlji i inozemstvu. Osvojio je više nagrada i pohvala. Jedna od posljednjih jest i nagrada “Tošo Dabac”, koja se dodjeljuje za cjelokupni dosadašnji rad i djelovanje na području fotografije. U radu ravnopravno rabi modernu tehnologiju i stare analogne fotoaparate, često u kombinaciji. U posljednje vrijeme intenzivno snima camerom obscurom. Član je ULUPUH-a i HDLU-a. Autor je fotografija u nekoliko znanstvenih fotomonografija i udžbenika. Surađuje s izdavačkim kućama na opremanju časopisa i knjiga, uglavnom obrazovne tematike. Autor je fotografija u brojnim katalozima za izložbe umjetnika raznih profila, propagandnim materijalima, kalendarima, razglednicama, web portalima i sl. Kontinuirano radi na prilagodbama i modernizaciji nastavnih planova i programa. U svakodnevnom radu i komunikaciji s učenicima, studentima, kolegama i institucijama nastoji dati što veći dignitet fotografskoj struci.

Vlasta Štalekar rođena je 1956. godine u Zagrebu. Po struci je psihijatrica, psihoterapeutkinja, a u slobodno vrijeme fotografkinja i putnica opremljena alatima za istraživanje unutarnjih i vanjskih svjetova u čijim se radovima nazire sklonost reinterpretaciji oblika zatečenih u prirodi. Višestruko je nagrađivana za svoja djela, a ona su trajno izložena u javnim institucijama. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama i ostvarila 12 samostalnih izložbi. Održava predavanja na temu umjetnosti i psihoterapije, kao i fotopredavanja s putovanja po dalekim zemljama. Članica je Fotokluba Zagreb. Živi u Zagrebu.

Tomislav Hajek rođen je 1951. godine u Novoj Gradišci. Već je u gimnaziji pokazao interes za fotografiju. Nakon mature odlazi u Dubrovnik gdje ostaje deset godina. Tamo se učlanjuje u Fotoklub Marin Getaldić, uči osnove fotografije i savladava tehnike laboratorijskog procesa. Kao student postaje fotoreporter Lausa, lista omladine Dubrovnika, snima za Časopis za kulturu Dubrovnik, Dubrovački vjesnik, službeni je fotograf Dubrovačkog muzeja i hotela Palace, te je svjetlom iscrtao mnogobrojne predstave Dubrovačkih ljetnih igara. Izlagao je na mnogobrojnim klupskim izložbama. Posljednje 42 godine živi i radi u Zagrebu. U Foto-klubu Zagreb prvi se put učlanio 1982., a članstvo je obnavljao u nekoliko navrata (posljednji put po dolasku u Zagreb 2001., od kada izlaže na klupskim izložbama i raznim salonima). Najveći uspjeh postigao je fotografijom „Iluzija“, koja je 2002. na Salonu fotografije u Osijeku osvojila prvu nagradu – Zlatnu plaketu, a u Klubu je proglašena “Najfotografijom godine”. Preferira uličnu i reportažnu fotografiju, portrete, a naročito akt, erotiku, boudoir. Član je i Gradiščanskog kluba F4. Živi u Zagrebu.

Elizabeta Wagner rođena je Zagrebu 1969. godine. Zvanje fotografa stekla je u obrtničkoj školi u Zagrebu kod prof. Velimira Zgage i pod mentorstvom Josipa Vranića u Muzeju grada Zagreba. Nakon srednje škole upisala je i diplomirala povijest umjetnosti i informatologiju / opću informatiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila u Art Plus, PTI, Institutu za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskom povijesnom muzeju, Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata i Hrvatskom društvu naivnih umjetnika. Surađivala sa Zavodom za restauriranje umjetnina, BUG d.o.o., časopisom BYTE, Deutsches Wort, Zagreb, moj grad. Na galerijskoj sceni kao kustosica djeluje od 2011. godine. Organizirala je brojne izložbe za Hrvatsko društvo naivnih umjetnika i ULUPUH. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Društva povjesničara umjetnosti, Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) i tajnica Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara (HULULK) od osnutka.

Zvonko Radičanin

Elizabeta Wagner

Ivana Reič

Senka Jurković Gros

Vladimir Šimunić

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros