Izložba Gorana Vranića u Fotogaleriji Dubrava
U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 22. travnja u 20 sati izložba Gorana Vranića pod nazivom “Dubrava u odrazima”. Izložba je otvorena do 29. svibnja 2024., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
GORAN VRANIĆ
Dubrava u odrazima – 22. 4. – 29. 5. 2024.
GORAN VRANIĆ – DUBRAVA U ODRAZIMA
Živimo u vremenu totalnog nadzora. Snimani smo sa svakog ugla, u svim javnim prostorima s nadzornim kamerama. Snimaju nas sa satelita, a svaki drugi prolaznik, osobito turist, hoda gradom s otvorenom kamerom na svojem mobitelu koju u hodu upravlja prema prolaznicima i prostoru kojim prolazi. Sve su te fotografije i one s društvenih mreža spremljene u velikom „oblaku“, centru informacijske moći u kojem su prikupljeni svi podaci o čovječanstvu i njegovim pojedincima. Istodobno u toj totalitarnoj monopolizaciji autorskih vlasništva zabranjeno je i kažnjivo fotografirati djecu i pse bez odobrenja njihovih staratelja. „Čuvari“ naše privatnosti ne dozvoljavaju profesionalnim fotografima fotografirati javne zgrade i javna događanja te javne interijere bez akreditacije (uz časne iznimke). Tako u toj laži i licemjerju u kojem živimo fotografija postaje opće mjerilo života, a istodobno profesionalni fotograf ima prilično vezane ruke ako želi fotografirati ljude na ulici ili privatne zgrade. U takvim razmišljanjima zatekla sam Gorana Vranića, koji se prisjećao i prvih fotografa koji su se pokrivali crnom krpom preko glave da bi u tražilu mogli vidjeti svoje modele, a pritom spriječili neželjeno osvjetljavanje podloge na koju će se projicirati odabrani kadar.
Usmjerivši fotoaparat u velike staklene izloge trgovina, kafića i uličnih prozora, Goran Vranić, kaže, osjetio se kao onaj fotograf koji se skrivao pod crnom krpom da ga ne vide. Naime, fotografirao je ulicu, prolaznike, tramvaje, bicikliste, žene i djecu, automobile i nasuprotne zgrade „prikriven“ lažnim kutom snimanja. I kad bi susreo ljute i nervozne pojedince, a danas ih ima sve više isfrustriranih kapitalističkim načinom života, uzrujane što fotografira njihovu privatnu imovinu, Goran Vranić bi im mirno pokazao displej /monitor svoje kamere, na kojem se vidjelo da on fotografira zapravo drugu stranu ulice.
A u tom zrcaljenju događaju se neobična preklapanja prostora. Vidi se istodobno ponešto iznutra i ono izvana, što u fotografiji postaje cjelina. U tom likovno atraktivnom košmaru preklapanja raznih planova odraženih u staklu daje fotografijama neku duhovnu dimenziju. Fotoaparat, ta svjetlosna zamka, može zapisati podatke o različitim prostorima, istodobno unutrašnjim: pogled u miran izlog, i vanjskim: pogled u pokret na pločniku, na ulicu, i dalje preko ceste na nasuprotne i udaljene zgrade. Tako zabilježeni fotoaparatom nastali prostorni slojevi i proboji navode na misao da kao što postoje u fotografijama Gorana Vranića, tako postoje vjerojatno i u stvarnosti: paralelni svjetovi koje živimo odvojeno ne znajući kako da ih povežemo ili kako da ih prijeđemo.
Ovaj ciklus fotografija Gorana Vranića, sasvim pouzdano znamo, nije inovativan. Mnogi su fotografi fotografirali odraze u prozorskim staklima na razne načine. Međutim, dok je većina njih nastojala stvoriti deformiranu ali oštru sliku zrcaljenja zgrade u zgradi i podmetnuti je pod primarnu sliku prizora, Goran Vranić radi suprotno. Sasvim ležerno lovi odraze u izlozima, prozorima, tim velikim staklenim opnama koje su oblijepljene reklamama, zaslonjene zavjesama, prljavih ili čistih stakala. Vidimo pomalo robu u izlozima, lutke, haljine, dezene, vezene ornamente, ili tek zahrđale željezne rešetke suterenskih stanova. I u tim opskurnim staklenim opnama odjednom se događa svakodnevica. Ljudi u pokretu, promet, sudbine. Zamućene, isprepletenih slojeva različitih prostora, fotografije prizivaju neka nostalgična sjećanja na nejasne snove, na proživljenost, na potisnute uspomene, na podsvijest. Vranićeve fotografije odjednom su simbolična „svjedočanstva“ o slikama proteklog vremena, nejasnih misli, mnogih prisjećanja, a ponajprije dnevnik jedne fotografske šetnje u kojoj su nastale romantične i nostalgične slike grada. Estetika, stvorena refleksijama, potiče i one druge misaone refleksije o prostoru, vremenu i o životu.
Dubrava je ovim fotografijama Gorana Vranića, jer to je mjesto grada gdje je autor fotografirao, dobila svoje umilno nesvakidašnje lice.
Branka Hlevnjak
Popis izloženih radova:
1. – 3. Iz ciklusa Dubrava u odrazima, 2024., fotografska slika, 70×50 cm
4. – 18. Iz ciklusa Dubrava u odrazima, 2024., fotografska slika, 50×70 cm
Goran Vranić rođen je 1964. u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti (Odsjek fotografije) završio je 1983. godine. U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu radio je kao voditelj fotografskog ateljea od 1987. do 1996. Član je ULUPUH-a od 1993. godine. Uz umjetničku izložbenu djelatnost intenzivno radi i primijenjenu fotografiju. Surađujući s istaknutim hrvatskim povjesničarima umjetnosti, svojim snimkama opremio je brojna kataloška i monografska izdanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja Mimara, Umjetničkog paviljona, Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, Galerije Klovićevi dvori, Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu te brojnih ustanova i nakladnika diljem Hrvatske. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Aktivan je član Fotokluba Zagreb od 1990. U Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika djeluje od 1997. godine. Živi i radi u Zagrebu.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
