Izložba Željka Krčadinca u Fotogaleriji Dubrava

U sklopu projekta Artupunktura u Dubravi, u Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvorit će se 13. listopada u 19 sati izložba Željka Krčadinca pod nazivom “Male priče na pariće”. Izložba će se moći razgledati do 9. studenoga 2023., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 

ŽELJKO KRČADINAC

Male priče na pariće – 13. 10. – 9. 11. 2023. 

MALE PRIČE NA PARIĆE

Željko Krčadinac fotografijom se bavi već sedamdeset godina, što je, moramo priznati, impozantna brojka. U tom vremenu prelazio je s crno-bijele na fotografiju u boji te s analogne – laboratorijski magične na digitalnu s beskrajnim mogućnostima računalne obrade. Prve je tečajeve završio u Foto klubu Zagreb 1954., a već tri godine kasnije kao student se 1957. zaposlio kao fotograf u Radničkom sveučilištu u Zagrebu. Geografiju je diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1967. Radio je u odjelima marketinga i propagande zrakoplovnih kompanija, ali se i dalje stalno usavršavao u fotografiji – svojem dopunskom zanimanju. Oboružan tako fotografskim znanjima i znatiželjom jednog geografa, započeo je svoj dinamičan život snimajući za tadašnje jugoslavenske gigante: INGRU, G.P. Tehniku, JAT, Aerodrom Zagreb, Ljubljansku banku i dr. Na Kongresu ekonomske propagande 1979. dobio je Veliku nagradu za najbolji crno-bijeli oglas, za koncept i tekstove u promociji novog aviona DC-10. Fotografije mu se nalaze u brojnim monografijama, udžbenicima, atlasima, časopisima, reprezentativnim kalendarima, turističkim vodičima, razglednicama itd. Zahvaljujući brojnim putovanjima diljem svijeta, motiva je bilo na pretek i oni krase njegov golemi opus.
Ovo uvodno predstavljanje Željka Krčadinca bitno je da se stvori prava slika o širini i ozbiljnosti njegova fotografskog rada. Iako je dobar dio života radio i kao profesionalni fotograf, uz naručene poslove Krčadinac je nalazio trenutke da fotografira za dušu, jer je u svojoj nutrini zadržao široki amaterski interes za motive.

Sklonost dnevničkom bilježenju stvari i dokumentiranju mjesta, ljudi, krajolika i događaja pokazuje i nedavno objavljena fotomonografija „Pogledi s mog prozora“. Ona potvrđuje autorovu golemu ljubav za fotodokumentiranjem, i za fotografijom kao takvom jer je tijekom 70 godina, uz nužne pauze kad je bio odsutan, fotografirao isti pogled s neprestanom promjenom njegova sadržaja. Pritom su ga mediji uspoređivali s H. Keitelom u filmu „Dim“, koji je temeljen na istom principu neprestanog fotografiranja istog pogleda. U tom uspoređivanju Krčadinac je duhovito istaknuo da za razliku od Keitela on ne puši te da je projekt u filmu temeljen na 14 godina fotografiranja iz iste pozicije, a Krčadinac je to započeo mnogo ranije te je svoju dosljednost i upornost okrunio sedamdesetgodišnjim konceptom.

Činjenica je da je Željko Krčadinac zadivljen vremenskom sekvencom u fotografiji, da ga zadivljuje fenomen različitog u istom, te je temeljem toga složio ovu izložbu „Male priče na pariće“. Naime, mnogo je puta autor vrebao isti ili sličan motiv, bilo da bi dolazio na ista mjesta koje je vrijeme izmijenilo, ili bi fotografirao isti motiv u različito doba dana ili godine kako bi ga mogao usporediti. Ova je izložba, dakle, složena u fotografskim parovima po principu razlike u vremenu ali sličnosti u motivu. Ponekad autor sparuje priče u njihovu kontrastu da bi postigao dinamiku.
Uparivanje fotografija Željka Krčadinca nije isto što i stvaranje fotografskih nizova koji tumače fotografiju kao filmske sekvence, dakle s promjenom pokreta i tijekom vremena. Radost kojim uparuje svoje fotografije utemeljuje, kao što i kaže, na mogućim pričama. Nudi gledateljima vidljive promjene, vidljive sličnosti ili očigledne kontraste. Nešto slično prikazao je na izložbi „Nekad i sad“, opet u želji da zaustavlja kameru na istom mjestu u različita vremena. Nešto je u prostoru ostalo stabilno, nešto se izmijenilo, a nekad je to temeljna promjena kao što je izgradnja nove zračne luke u Zagrebu, koju je Krčadinac dokumentirao u sva tri razvojna stanja. Sličan je princip, dosljedno sebi, uveo i kada se sa sinom uspoređivao na fotografijama Babinjaka demonstrirajući promjene u prostoru, ponašanju, običajima i napokon u pristupu fotografiji dvaju autora s istim zadatkom ali u vremenskom razmaku od 40 godina.

Neke stvari ostaju, neke se mijenjaju, neke su slične premda različite. To su te priče koje nam Željko Krčadinac pokazuje na ovoj izložbi i sugerira da ih prepoznamo kao životnu nit, koja sadrži misao o prolaznosti, a istodobno o trajanju jer se stvari ponavljaju u nekom novom ruhu, s novim oblicima, ali suštinski ostaju prisutne. Uparivanjem fotografija dvije po dvije autor pojačava njihovo značenje te iz svog bogatog opusa vadi životne, life fotografije pune atmosfere, boja, neboja, izdvojenog sadržaja i skladnih cjelina. Priče su ponuđene, svaki od gledatelja može ih tumačiti na svoj način. I u tome se fotografija, pa i ona dokumentarna, nadmeće s medijima koji vadeći detalje iz stvarnosti stvaraju novu. Onu duhovnu i artificijelnu.

Branka Hlevnjak

Željko Krčadinac rođen je 1935. godine u Zagrebu. Po struci je profesor geografije. Bio je zaposlen kao komercijalist i propagandist u zrakoplovnim kompanijama. U tom poslu i kao turist posjetio je mnogo država na svim kontinentima (osim Antarktike). Od 2002. je u mirovini. Fotografijom se počeo baviti još u gimnazijskim danima. Prvi tečaj crno-bijele fotografije položio je u Fotoklubu Zagreb 1954. godine i odmah do-bio prvu nagradu na prigodnoj izložbi fotoamatera početnika te nekoliko nagrada na planinarskim i studentskim izložbama. Iako se nakon toga prestao natjecati na izložbama fotografija, ipak se cijelog života nastavio pasionirano baviti fotografiranjem, u nekim razdobljima života i profesionalno kao dopunskim zanimanjem. Rezultat toga je više od 2000 objavljenih snimaka u fotomonografijama i drugim turističkim i privrednim publikacijama. Posjeduje i bogatu arhivu geografsko-turističkih snimaka iz Hrvatske i svijeta. Pretežno su to analogni kolor-dijapozitivi, koje zadnjih godina proširuje i digitalnim snimkama. Nakon umirovljenja, povratkom u Fotoklub Zagreb 2005. ponovno počinje aktivno i uspješno izlagati na domaćim i međunarodnim fotografskim salonima. Na taj način primljeno mu je 70 različitih fotografija – 167 puta na 30 fotografskih salona pod pokroviteljstvom FIAP-a u 20 država svijeta. Dobio je dvadesetak nagrada i priznanja. Počasno fotografsko zvanje AFIAP („Artiste“) dobio je 2011., a 2013. godine i zvanje EFIAP („Excellence“). Dobitnik je i Plakete FKZ “Tošo Dabac“ 2018. godine za unapređenje fotografske umjetnosti u Hrvatskoj. Ostvario je dvadesetak samostalnih izložbi fotografija. Iz cjelokupne njegove arhive zadnjih godina nastaje ciklus Male priče – na pariće. Autor je i jedinstvene konceptualne kolekcije fotografija snimanih s istog mjesta punih sedam desetljeća, s balkona i prozora njegova stana, odakle se pružaju vidici na glavnu zagrebačku ulicu Ilicu i panoramu Zagreba, koja je 2018. godine izdana kao monografija pod naslovom Pogledi s mog prozora.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros

Artupunktura, jedinstveni projekt Turističke zajednice grada Zagreba i partnera, predstavlja platformu za kulturu i umjetnost koja objedinjuje brojna umjetnička događanja i kulturne projekte tijekom jeseni u Zagrebu. Zajedničkim umjetničkim djelovanjem brojnih umjetničkih organizacija, kolektiva i umjetnika na specifičnim točkama grada, želi se probuditi njegova vitalna energija i dodatno potaknuti kulturna ponuda te, tako, pozicionirati grad Zagreb kao kreativno središte i odredište urbane i suvremene kulturne scene ovog dijela Europe.

#Zagreb    #VisitZagreb    #artupunktura