Izložba Izabele Hren u Galeriji Kontrast
U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 9. listopada u 19 sati izložba crteža i grafika Izabele Hren pod nazivom “Žudnja za životom”. Izložba je otvorena do 2. studenoga 2023., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
IZABELA HREN
Žudnja za životom – 9. 10. – 2. 11. 2023.
Žudnja za životom
Izabela Hren jedna je od onih umjetnica koje postepeno, vrlo osmišljeno grade svoj likovni svijet, i koji se od hermetične apstrakcije sve više otvara prema simboličkim predjelima, pri čemu umjetnica nije nesklona davati jasan, precizan uvid u svoj životni i umjetnički svjetonazor.
U ciklusima crteža grafitnom olovkom i olovkom u boji kroz organičko-apstraktne strukture, morfologiju fasetnih, kristaličnih apstraktnih oblika na tradiciji lirske apstrakcije, Izabela Hren dotiče se univerzalnih tema porijekla – ali i čuvanja života. Više nego aktualni u sadašnjem trenutku ljudske civilizacije, oblici s njezinih crteža kao da su simboli i metafore funkcioniranja i pulsiranja cijelog Svemira, ali nas jednako tako podsjećaju na suvremenu znanost poput astrofizike, kvantne fizike i astrobiologije. Ono nevidljivo oku, što se otkriva tek pod jakim elektronskim mikroskopima, izvor je umjetničinoj inspiraciji, pri čemu nije zanemarena duhovna komponenta.
Iako se u mnogim crtežima mogu prepoznati apstraktni oblici koji nas asociraju na fantastične mikrosvjetove nepoznate biomorfologije, organičko-apstraktne strukture povremeno su bliske tradiciji apstraktne geometrije, ali i matematičke ideje proporcija i razmjera oblikâ koji teže konceptu zlatnog reza. Od fasetnih i kristaličnih oblika njezini su crtački dnevnici prerasli u strukture koje reflektiraju stilizirani oblik žene, ali tematiziraju i važan koncept žene kao nositeljice života u ovoj dimenziji Svemira, na tragu žene heroine i ratnice. Te motive i simbole pratimo u nizu novih radova, gdje se javljaju motivi vatre, srca, drva života, ljudskog embrija, DNK dvostruke spirale, koji nedvojbeno upućuju na umjetničino jasno opredjeljenje za radost što nam je pružen dar života i što živimo ovaj život, iako ta činjenica nosi svoje uspone i padove, dileme, amplitude i odricanja. Intimne dileme treba li se ostvariti u majčinstvu ili je polje umjetnosti jednako tako snažan ventil za kreaciju jasno su prikazane u seriji grafika: trebamo li na svijet u ovom trenutku civilizacije donijeti ljudsko dijete ili je dovoljna kompenzacija umjetnička i znanstvena kreacija (tzv. brain child). Gotovo poput vlastita umjetničkog manifesta Izabela Hren ispisuje: „Stvaram, dakle jesam“, ukazujući nenametljivo filozofski na kontinuitet duboke potrebe – pa čak i žudnje – koju u njoj izaziva umjetničko djelovanje. Postoje tu još neka latentna ontološka pitanja: otvara li nam dijete ili umjetnost vrata prema beskonačnosti i vječnosti? Možemo li / moramo li ostvariti oboje? Mogućnosti su nam dane kroz našu genetku, ali život će nam pomalo fatalistički odrediti završnu sliku. Umjetnost, jednako tako, ima snagu mača ili katane, ona reže i rastvara sve društvene predrasude, hipokriziju, laži i farizejstvo. Umjetnost, poput vatre, „sve pročišćava i stvara prostor za novo djelovanje i izgradnju“ (Izabela Hren).
Tako delikatne teme umjetnica je „sakrila“ u apstraktne rešetke, nizove, permutacije i kristalne dimenzije, što je možda jedini način da se ne zastrani u banalnost i sentimentalni hiperrealizam. Mnogi umjetničini ciklusi crteža u svojim varijacijama i stilskom kôdu podsjetit će nas na tradiciju De Stijla, Bauhausa i umjetnika okupljenih oko pokreta Abstraction-Création, posebice jedne geometrizirane faze Františeka Kupke, ali i tradiciju našeg Miroslava Šuteja. Međutim, bilo bi krajnje neobjektivno da Izabelina ishodišta i morfološku genezu također jednodimenzionalno usmjerimo isključivo prema crtežima Ela Li-ssitzkog, Thea van Doesburga, Waltera Dexela, Lászla Moholy-Nagya, Josefa Albersa ili Paula Kleea. S navedenim europskim umjetnicima spaja ju ista misao o duhovnom, odnosno spiritualnom i iscjeljiteljskom aspektu apstrakcije u kojoj se zrcali složena struktura Svemira. Izabela Hren uspjela je pronaći i stvoriti vlastiti osebujan svijet, što se posebice ogleda u seriji novih crteža i grafika. U tom svijetu ništa nije artificijelno, izmišljeno ili pretenciozno. On je kanaliziran i nacrtan srcem, a ne umom, i u tomu je nedvojbena snaga Izabelinog rukopisa.
Iva Körbler
IZABELA HREN rođena je 1979. u Zagrebu. Maturirala je 1997. godine na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu na odjelu slikarstva. Godine 2003. diplomirala je slikarstvo na nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Članica je HDLU-a od 2005. i HULULK-a od 2013. godine. Izlaže od 2000. godine na samostalnim i skupnim izložbama. Radi kao nastavnica likovne kulture u OŠ Milke Trnine u Križu od 2015. godine.
Samostalne izložbe:
2023. Žudnja za životom, Galerija Kontrast, Zagreb
2021. Memento vivere, crteži, Dom kulture – POUMAR Nova Gradiška
2019. Stvarateljica, crteži, Gradska galerija Zabok, Zabok
2019. Crteži, Galerija Muzeja Moslavine, Kutina
2014. Kristalno tijelo, crteži, Galerija CEKAO, Zagreb
2010. Kozmički laboratorij, crteži, Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad
2005. Introspekcija, grafike, Izložbeni salon „Izidor Kršnjavi“, Zagreb
2002. Puna glava crteža, crteži, Galerija Vladimir Nazor, Zagreb
Nagrade:
2003. Nagrada Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za izuzetan uspjeh tijekom studija i diplomskog rada
2002. Pohvala Vijeća Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske godine 2001./2002.
2001. Pohvalnica Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske godine 2000./2001.
2000. Pohvalnica žirija IV. Studentskog Internacionalnog Art Bijenala za izložene crteže, Skopje
2000. Pohvalnica Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske godine 1999./2000.
fotografije s otvorenje izložbe snimio Čedomil Gros
