Izložba Ivane Keser u Fotogaleriji Dubrava
U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 13. veljače u 19 sati izložba Ivane Keser pod nazivom “Solvitur ambulando”. Izložba je otvorena do 9. ožujka 2023., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
IVANA KESER
Solvitur ambulando – 13. 2. – 9. 3. 2023.
Solvitur ambulando (Razrješeno hodanjem), Medvednica 2020.-2022.
Fotografije iz serije Solvitur ambulando (Razrješeno hodanjem) posljedice su bilježenja permanentnog hodanja zasnovanog na višegodišnjoj praksi lutanja prirodom. Ovaj dnevnički zapis uporište nalazi u meditaciji hodanjem, odabiranju puteva, nužnosti da se bude sam ili u odabranom društvu. Hodanje je amaterski čin. Ono je prije improvizacijski nego analitički čin. Hodanje kao metafora uznemiruje teritorije, anatomije, antropologije, arhitekture, geografije, povijesti, politike i kulture. U prirodu idemo da bi bili dijelom prirode, dijelom apsolutne slobode i divljine. Lutanje šumom izmiče formalnim, kontrolnim strukturama. Privremeno izmještanje u šumu odnosi se na egzil, putovanje na periferiju, iskorak u samoću. Dovoljno daleko odmaknuti u šumu u znaku je uzaludnosti vraćanja i kretanja isključivo prema naprijed. Iako je važno u svakom trenutku znati kamo idemo, za hodanje, da bi bilo smisleno to ne vrijedi. Hodanje može biti potraga za strukturom, ali isto tako i bijeg od strukture. Hodanje nas vodi do nestrukturiranih iskustava. Hodanje ide u prilog misaonoj nedosljednosti kad rađe izabiremo pometnju, nered, zbrku, nego pojednosta-vljene odgovore. Hodanje uključuje cijelu osobu, neponovljivo je, događa se, odvija se. Hodanje svakim novim korakom prerasta u eksternalizaciju unutarnje potrage. Hodanje u sebi sadrži svojevrsnu nejasnost, može se reći i nečistoću namjere. Svatko tko hoda traži razrješenje osjećaja, stanja, problema.
Fotografije razmišljanja i hodanjana Medvednici, snimljene su mobitelom u znaku bilježenja kretanja, istraživanja markiranih i nemarkiranih puteva, hvatanja zalaska sunca, kao posljedice mapiranja cjelodnevnih ruta. Nastale su tijekom uspona na Medvednicu, dva puta tjedno bez obzira na vremenske prilike (kiša,snijeg, led, sparina, magla…), kao dnevnički zapis prirode koja se mijenja iz tjedna u tjedan u sva četiri godišnja doba. Fotografije predstavljaju kontinuitet intenzivnog bavljenja temom šume, bivanja u šumi, saživljavanja sa prirodom s uporištem u prethodnom umjetničkom bavljenju s temom odnosa prirode i hodanja. Rutina hodanja znači nikad isto viđenje već bilježenje preobrazbe krajolika odnosno pronalaženja uvijek novih načina viđenja ‘istih’ puteva, također: pronalaženje uvijek novih puteva i modusa percepcije gdje se intenzivnim hodanjem može spoznati kako niti jedna osoba nije hodala po istoj planini dva puta, jer to ne može biti ista planina i nikad nije ista osoba.
Izraz solvitur ambulando pripisuje se Augustinu a prevodi se kao razriješeno hodanjem. Japanski pojam gyoja označava šetača, osobu koja ne prebiva nigdje, koja nastanjuje prazninu. Hodati moramo iz raznih razloga, jedan od njih se nalazi u Lao-Tseovoj misli gdje “Ništa što se može reći riječima nije vrijedno govorenja”. Zbog toga je ponekad važno s najbližima jednostavno hodati i šutjeti, a najbolje je mjesto za to planina. Razriješimo, raspletimo hodom do daljnjeg, kao što to Augustin kaže, samo ono što smo taj dan ponijeli za sobom.
Ivana Keser (iz eseja Razmišljanje i hodanje, 2009.)
Šuma kao jedan od najtrajnijih simbola u umjetnosti, simbola tajnovitosti u koju se čovjek zaputi da bi pronašao svoje iskonsko sklonište, ili namjerno zalutao i doživio nove senzacije strahova koje su zamijenili one od prije nego je u nju ušao. U šumi se osjeti bezakonje i sloboda, potencijalna opasnost i misterij izgubljenosti. U nju se ušeta kao u dječju bajku i sve nemoguće postaje moguće – začarana šuma gdje je stvarnost napuštena. Ivanin objektiv postaje kompas, a njene slike refleksija čovjeka poniženog prirodom povijesti, ukorjenjenog u svojim strahovima i znatiželjama. Savršenim osjećajem za teksturu, svjetlo i kompoziciju, uvodi nas Ivana u beskrajne priče i zamisli kroz maglu, granje, snijeg i mistiku svakog kadra. Ulazimo s njom u tu šumu iz koje ne želimo više izaći… jer sve što nam treba – tamo je!
Igor Tomljenović
Popis izloženih radova:
01. – 15. Iz ciklusa Solvitur ambulando, 2020./2022., fotografska slika, 40×30 cm
16. – 44. Iz ciklusa Solvitur ambulando, 2020./2022., fotografska slika, 30×40 cm
Ivana Keser rođena je 1967. godine u Zagrebu. Bavi se multimedijalnom umjetnošću, esejizmom, performansom, fotografijom, filmom, umjetničkim istraživanjem. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, obranila znanstveni doktorat s temom iz filmologije na Poslijediplomskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao vizualna umjetnica ostvarila je preko stotinu samostalnih i grupnih izložbi u relevantnim institucijama; muzejima, galerijama, na bijenalima te umjetničkim manifestacijama: na 1. europskom bijenaleu u Rotterdamu (Manifesta I, 1996.), Austrijskom trijenaleu fotogra-fije u Grazu (1996.), Bijenaleu u Kyotu (2003.), u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (Eye on Europe, Prints and multiples, 1960 / till Now, MoMA) 2006., na izložbi Centralna i istočnoeuropska umjetnost od 1949. godine u Muzeju moderne umjetnosti u Beču (2000.), u Sala Montcada, Fundacio “La Caixa”, Barcelona (2000.), na izložbi Marking the Territory, The Irish Museum of Modern Art, Dublin (2001.), na izložbi Sous les ponts, le long de la rivière…, Casino Luxembourg Forum d’art contemporain, Luxembourg (2001.), u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA) Eye on Europe: Prints, Books & Multiples/1960 to Now, (2006.), na izložbi The sixth of the Earth: Ecologies of the images, MUSAC – u Muzeju suvremene umjetnosti, Leon, Španjolska (2013); u ZKM-u (Karlsruhe), na izložbi Through a Forest Wilderness, akcije u šumi, performans, konceptualna umjetnost, događanja od 1960-tih do danas/Berlin, Brandenburgischer Kunstverein Potsdam Kunstverein, Potsdam, na izložbi Mi nismo kao oni (We are not like them), MMSU, Rijeka i drugdje. Umjetnički rad joj je uvršten u svjetske i domaće antologije, knjige i publikacije poput: Primary Documents u izdanju Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) iz New Yorka (2002.), Looking, Telling, Thinking, Colle-cting: Four directions of the Artist’s book from the Sixties to the Present u izdanju Case del Mantegne iz Mantove (2003.), Eye on Europe: Prints, Books & Multiples/1960 to Now u izdanju Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) iz New Yorka (2006.). Rad joj je, kao primjer inventivnog likovnog rada, uvršten u sveučilišni udžbenik za vizualnu umjetnost Preble’s Artforms: An Introdu-ction to the Visual Arts (New Jersey, 2009.). Prigodom samostalne izložbe u Ženevi (2003.) Kabinet grafike i Muzej za modernu i suvremenu umjetnost u Ženevi (MAMCO) objavljuju joj monografiju: LOCAL NEWS, Journaux et contribution imprimées 1993-2003. Izvanredna je profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti. Vanjska je predavačica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te na Poslijediplomskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje znanstvene radove, autorica je knjige Film esej (2013.). Živi u Zagrebu.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
