Izložba nagrađenih autora s Devetog hrvatskog biennala ilustracije u Galeriji Vladimir Filakovac
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 15. rujna u 20 sati “Izložba nagrađenih autora s Devetog hrvatskog biennala ilustracije”, u sklopu manifestacije „Artupunkutra u Dubravi“. Izlagači su: Sanja Feratović, Dino Idrizbegović, Dubravka Periša, Luka Petrač, Sanja Pribić, Ana Salopek i Nikolina Žabčić. Izložba je otvorena do 6. listopada 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
IZLOŽBA NAGRAĐENIH AUTORA S DEVETOG HRVATSKOG BIENNALA ILUSTRACIJE
Artupunktura u Dubravi – 15. 9. – 6. 10. 2022.
Nikolina Žabčić
Sedam crtica za sedam ilustratora
Ovogodišnji Hrvatski biennale ilustracije održan od 2.lipnja do 3. srpnja u Galeriji Klovićevi dvori u vremenu između svečanog otvorenja, devetog izdanja kataloga, u svega mjesec dana trajanja izložbe razotkrio je struci i publici potiho jednu važnu činjenicu. Bez obzira na pojedinačna i iscrpna objašnjenja velik broj ilustratora nije na vrijeme uspio odgovoriti ovoga puta na zadanu temu (iako se to dogodi vrlo rijetko). Tek četvrti puta u trajanju bijenala (od 2006.) tema je, naime, zadana u smislu primjene ilustracije na moguću izvedbu plakata za naručitelja i vezala se uz obilježavanje 40-te obljetnice djelovanja Galerije Klovićevi dvori 2022. godine. Prosudbena komisija u sastavu Slavica Ćurković, Marko Golub, Stanislav Marijanović, Danijela Markotić i Koraljka Jurčec Kos nije ovoga puta imala osobito velik broj radova za odabir. Međutim, upravo putem manje prijavljenih radova lakše je bilo zabilježiti pojave koje je Marko Golub precizno detektirao: osim činjenice da je ilustratorima potrebno dulje vrijeme da primijene originalan rad ili skicu na veliki format (1000×700 mm), moguća ponuđena primjena dizajna, tipografije, logotipa uz probir iz kronoloških zapisa i vizualnih elemenata sadržaja izložaba održanih u našoj galeriji, bila je poticajnom evidentno manjem broju zainteresiranih. Inozemni autori uglavnom su prijavljivali ilustracije za dječje slikovnice. Jer, istina je da je „Biennale“ u svome trajanju od 2006. godine rijetko ograničavajući teme, nikada tehnike, niti ne zahtijevajući objavljene radove predstavljao konkretan izložbeni trenutak u respektabilnom izložbenom prostoru tumačenjem kvantitativnih i kvalitativnih odrednica najčešće zastupljene ilustracije (one za djecu). Razlog tome krije se u kvaliteti produkcije, kontinuitetu i izdavaštvu, a vjerojatno i vrednovanju putem nacionalnih nagrada. Ilustracija poput novinske, reklamne i knjižne, izuzev spomenute dječje, posljednjih godina gotovo je sasvim marginalizirana. Ostavljajući obrazloženja za sobom, zahvalni na nagradi koju ove godine dodjeljuje Narodno sveučilište Dubrava i Galerija Vladimira Filakovca u prigodi otvorenja posljednjeg bijenala umjesto nagrade pružili smo ruku „sedmorici“. Doista sretni što je poslije Osijeka (Galerije Julija Knifera 2020. godine) i Zagreb prepoznao vrijednost dodjele nagrade ilustratorima u obliku skupne izložbe u jednom od gradskih galerijskih prostora.
Sedam ilustratora pozvano je da prikažu presjek svog stvaralaštva bez obzira na njihovo iskustvo, stilsku ili generacijsku povezanost.
No, počnimo nagrađenim radovima: „Frtalj osam“ Sanje Feratović jedan je od rijetkih originala poslanih na naš natječaj. Pri tome to nije bio presudan razlog za odabir istog, ali je dodatno vrednovan. Sanja Feratović razmotrila je sadržaj natječaja, upute i protumačila komunikacijske mogućnosti na sebi svojstven umjetnički način, te odabrala prizor koji se široko referira na mogućnosti koje nudi zadana tema u povijesnom i kulturološkom smislu. Formatom od 1000×700 mm umjetnički je možda čak u interpretaciju uključila uprizorenje nekog „svečanog otvorenja“ izložbe vješto kombinirajući numeričke, figurativne i portretne elemente u sve rjeđe prisutnoj i zahtjevnoj tehnici crteža tušem na papiru.
Dino Idrizbegović svojim radom „Mač jednom davno“ referirao se na konkretnu izložbu održanu u Klovićevim dvorima prošle godine u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom predloživši rješenje plakata koje svojom izražajnom kombinacijom dviju boja i selektiranim fragmentom punog naslova govori posjetitelju više od puke informacije. Radove koje Idrizbegović kontinuirano predlaže za Hrvatski biennale ilustracije, LegendFest i druge manifestacije valja sagledati u okviru njegova višedesetljetnog opusa. Počevši izradom znanstveno-fantastičnih ilustracija koje poslije osamdesetih godina prošlog stoljeća nemaju svoju pravu primjenu u tiskanim izdanjima prenosimo zapis autora o vlastitim radovima: „Moja primarna namjera bila je da se kao ilustrator izražavam na području fantastike (SF i Fantasy art). U svojim prvim pohodima na domaću scenu imao sam početničku sreću i par radova su mi objavljeni (časopisi Sirius i Futura). Dakako, ubrzo sam uvidio da je naša, domaća scena fantastike „premršava“ za ozbiljnije ilustratorsko djelovanje, a u to vrijeme (početak devedesetih) još nije bilo mogućnosti internetskog plasiranja na internacionalnu scenu. Surađujući uglavnom sa domaćim izdavačima moja težnja k fantastici se polako transformirala u izražaje koji sa fantastikom imaju neke posredne veze a to su simbolički izražaj, karikatura i dječja ilustracija. Na ta tri područja sam se zadržao sve do danas što se može i vidjeti u mojem radu zastupljenom na zadnjem Biennalu ilustracije. Rijetki izuzetci su neki klijenti s kojima i dalje ponekad radim na projektima čiste fantastike (Udruga Val kulture sa svojom manifestacijom LegendFest)“.
Dubravka Periša gotovo redovno sudjeluje na izložbama Hrvatskoga biennala ilustracije biranim radovima za koje članovi prosudbenih komisija uvijek pronađu riječi pohvale, poput zapamćenih grafičkih listova posvećenih Indigo generaciji. Naime, riječ je o serijama ilustracija i samostalnim grafičkim listovima prepoznatljivog autorskog rukopisa i izbora motiva koje bismo itekako rado viđali u danas na žalost ne-ilustriranim dnevnim novinama, publikacijama i biranim časopisima, koji radije prenose stok ilustracije umjesto da ih naručuju od vrsnih umjetnika.
Izv.prof.art Luka Petrač serijom radova izabranih za Galeriju Vladimira Filakovca iz tri jednakovrijedna ciklusa ilustracija nastala od 2005. do 2007. izdvaja se prepoznatljivim stilom i gotovo monokromatskim izborom boja. Govoreći o jednakovrijednim ciklusima ilustracija valja spomenuti da je izbor motiva sastavni dio vrednovanja pojedinačnih cjelina, a onda i svojevrsnih light-motiva unutar svakog ciklusa. Između odabranih radova iz „Šume Striborove“, „Careva novog ruha“ i „Nogometne bajke“ možemo samo poželjeti što bismo: za naslovnicu, za duplericu, za ilustraciju poglavlja…itd., a to ne začuđuje. Jer Luka Petrač 2006. godine završio je Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na Grafičkom odsjeku koji, iz moje perspektive muzejske savjetnice, kontinuirano jača umjetničku pozornicu Zagreba kvalitetom njegovih polaznika, njihovim znanjem i upornošću. Od 2010. godine profesor je prostorno-plastičkog oblikovanja i grafike pri Učiteljskom fakultetu, pa je time uočljivija njegova dosljedna metodičnost, vještina prepoznavanja potencijala javnih prostora i talent za opremu knjiga, što je rezultiralo i primjerenim nagradama.
Sanja Pribić autorica je koja spremno odgovara na svaki izazov moguće interakcije s kolegama, suradnicima i povjesničarima umjetnosti. Njen „Kit Gutač“ bila je duhovita prenamjena rješenja za manifestaciju „Pazi knjiga“ gdje je osobito vrednovana fina provokacija koju vrstan ilustrator može ponuditi potencijalnom naručitelju. Umjetnica je vješto iskoristila prijašnje rješenje, dopunila ga zahtjevima naručitelja i time pokazala širinu raspona vlastite umjetničke kreativnosti. „Baka Lina“ slikovnica je koja s potpuno suprotnog gledišta od pohvaljenog rješenja nudi osobni pristup i likovno rješenje u skladu s time, pa tako Sanja Pribić zaključuje: „U ilustraciji sam voljela istraživati, reagirati instinktivno, isprobavati različite likovne tehnike (akvarel, tuš, pastel, kolaž), premda mislim da je moj likovni rukopis ipak uvijek bio dovoljno prepoznatljiv. Ipak, najčešće sam vjerna akvarelu i tušu. Lazurnost akvarelnih boja, njihova „tečnost“, ali i jaki pigment uvijek me je privlačila. Nadalje, veliki sam poštovatelj dobrog crteža. Smatram da je upravo linija, njezino kretanje, baratanje njome, kreiranje određenog lika ili drugog motiva, najbolja legitimacija nečijeg likovnog umijeća. Na toj se muci poznaju junaci! Sve ostalo podložno je određenom „švercanju“, zamagljivanju pravog stanja stvari. No, u crtežu je teško varati. Dakako, ne govorim o svjesnom dovođenju u zabludu. Ipak, autori ponekad bježe od načina izražavanja u kojima nisu jaki, niti su spremni okušati se u njima. Crtež je, smatram, „izvođenje stvari na čistac“. U slikovnici „Baka Lina“ željela sam spojiti svoju ljubav prema crtežu i prema, ako ne baš minimalizmu, a ono „manje je više“ principu, s atmosferom koja nas vraća u prošlost, u vrijeme djetinjstva moje bake. Nisam težila teškim, detaljima ispunjenim ilustracijama. Volim prozračnost. Pritom, budući da se u slikovnici pojavljuju i fotografije, jednostavne ilustracije trebaju biti i njihova vizualna protuteža. Na naslovnici nije moj rad, nego portret bake koji je nacrtala moja mama. Odluka da stavim baš taj crtež (kao i crtež mog pradjeda, bakinog oca, na zaglavlju pisma) zaokružila je posvetu mojoj obitelji, kojoj dugujem jako puno..”.
Voljeli bismo povjerovati Ani Salopek da „Umjetnost može promijeniti svijet“! Hoće li „preskupe“ knjige fino i zahtjevno opremljene činiti bližom ideju o mijenjanju svijeta umjetnošću čitateljima ili kupcima s moje strane poznavanja ilustracija Ane Salopek nije relevantno. Nije relevantna ni činjenica zbunjenosti pojedinih prosudbenih komisija pred iznimnim radovima ili umreženosti nezadovoljnih potencijalnih „dobitnika“ galerijskih priznanja. Relevantna je sasvim druga činjenica: autorica je duboko povezana s izazovima i dilemama koje suvremeno ekološki još uvijek neosviješteno, ali „ušminkano“ društvo postavlja pred mlade ilustratore, koristeći estradu i površnost društvenih mreža neselektivno, na kraju krajeva stvarajući lažne slike o mogućim preferencijama ili favoritima. Zbog toga je zaključak Nacionalnog vijeća za dječju knjigu višestruko vrijedan po svome prijedlogu da u sklopu svojih programa nominira knjigu Ane Salopek „Što ako?“ nakladničke kuće „Knjiga u centru“ za IBBY-jev projekt „Silent Books. Final Destination Lampedusa“ koji okuplja najbolje slikovnice bez teksta iz cijeloga svijeta. Primjerci slikovnica uključenih u projekt putuju svijetom izložbama, dio su posebne Zbirke za dokumentaciju i istraživanje u „Palazzo degli Esposizioni“ u Rimu, a jedan primjerak ostaje u dječjoj knjižnici u Lampedusi koja je otvorena „kao važan znak dobrodošlice svima koji dolaze na otok, napose djece izbjeglica koji kroz tu najjužniju točku kreću u bolji život“. „Gospođica Ura“ odbrojava minute umjetničkoj nepismenosti (za sat-dva likovnog u osnovnoj, ura više mogla bi puno učiniti) i sekunde do ekološke propasti svijeta koji poznajemo (za taj dio bismo svi trebali biti odgovorni). Angažirane teme angažirane autorice tome svakako pridonose dosljedno i umjetnički visokovrijedno.
Nikolina Žabčić najmlađa i samo abecedom posljednja u nizu „izabranih“ poznata mi je putem njene suradnje s “Malim zvonima” za koje je ilustrirala slikovnicu „Snovonoša “. Diplomski studij Animiranog filma pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu mogao bi biti svojevrstan vjetar u leđa umjetnici koja jednako vrednuje poslove grafičkog dizajnera, ilustracije i kratke animacije. Imajući u vidu nešto starije polaznike istog studija sigurni smo da je pred Nikolinom Žabčić blistava budućnost. Svidjelo mi se što je rekla u jednom intervjuu: „U zadnjih par godina sam uspjela skupiti tu dozu hrabrosti da se ne bojim olovke, svakog poteza i konačnog produkta jer zapravo to niti nema smisla. Pogrešnog poteza nema jer je u prirodi vizualaca i općenito likovnjaka da reagiraju na okolinu, a sad na koji način će svaki od njih to komunicirati je individualno i u neku ruku osobno…”
Koraljka Jurčec Kos
Sanja Feratović
SANJA FERATOVIĆ
Sanja Feratović rođena je 1989. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti na odjelu primijenjene grafike 2015. godine. Od druge godine fakulteta počinje raditi ilustracije i komercijalne ilustracije za razne projekte i reklame u Hrvatskoj i izvan nje. Sudjelovala je na raznim biennalima ilustracije (Zagreb, Bugarska i Poljska), te je uvštena u katalog ilustratora u Portugalu. Živi i radi u Zagrebu.
Popis izloženih radova:
1. Dok grad spava, 2018., tuš i olovka/papir, 20,5×29,7 cm
2. Petak, 2018., tuš i olovka/papir, 16,5×16,5 cm
3. Soba 3327 – 33i kat_1, 2020., tuš i akvarel/papir, 46,5×35 cm
4. Soba 3327 – 33i kat_2, 2020., tuš i akvarel/papir, 46,5×35 cm
5. Soba 3327 – 33i kat_3, 2020., tuš i akvarel/papir, 46,5×35 cm
6. 6 stanja, 2021., digitalni tisak/papir, 29,7×42 cm
7. Kolaž, 2022., digitalni tisak/papir, 29,7×42 cm
8. Frtalj 8, 2022., tuš/papir, 100×70 cm
Sanja Feratović
Dino Idrizbegović
DINO IDRIZBEGOVIĆ
Dino Idrizbegović rođen je 1959. godine u Zagrebu. Po struci je diplomirani slikar a to zvanje stekao je na Arthouse – College of Visual Arts u Ljubljani. Ilustracijom se bavi od 1990., a od 1998. godine postaje članom ULUPUH-a i HZSU-a. Godine 1999. na La Prima Convention di Aerografia u Milanu osvojio je prvo mjesto u kategoriji ilustracije tehnikom zračnog kista. Dvije godine je obnašao dužnost predsjednika ULUPUH-ove Sekcije za ilustraciju, karikaturu, strip, animirani film i primijenjeno slikarstvo. Bio je član uredničkog kolegija prvog Kataloga hrvatskih ilustratora gdje je također uvršten kao jedan od ilustratora. Tijekom 2008. godine radio je kao ilustrator za agenciju Deborah Wolfe Ltd u SAD-u. Živi i radi u Zagrebu.
Popis izloženih radova:
1. Zagađenje, 1996., olovka/papir, 30,5×22,5 cm
2. Paranoja od prisluškivanja, 2002., kombinirana tehnika/papir, 38×27,2 cm
3. Bush, 2007., kombinirana tehnika/papir, 32×24 cm
4. Legendfest, 2018., digitalni tisak/papir, 70×50 cm
5. Legendfest, 2019., digitalni tisak/papir, 70×50 cm
6. Frka pred golom, 2020./2021., digitalni tisak/papir, 29,7×21 cm
7. Lukin san, 2021., digitalni tisak/papir, 29,7×21 cm
8. Mjesečeva ljuljačka, 2021., digitalni tisak/papir, 29,7×21 cm
9. Vatroslav, 2021., digitalni tisak/papir, 21×29,7 cm
10. Mač jednom davno, 2022., digitalni tisak/papir, 100×70 cm
Dino Idrizbegović
Dubravka Periša
DUBRAVKA PERIŠA
Dubravka Periša rođena je 1974. godine u Zagrebu. Stručno usavršavanje započinje na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, odsjek slikarstva. U nastavku školovanja završava na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Dizajna, a kasnije završava i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, odsjek Muzeologije. Izlagačku karijeru započinje izlaganjem na 31. Salonu mladih 1996. godine i do danas izlaže u zemlji i inozemstvu na skupnim i samostalnim izložbama. Živi i radi u Zagrebu.
Popis izloženih radova:
1. Puž žena, 2018., digitalni tisak/papir, 50×70 cm
2. Profil, 2018., digitalni tisak/papir, 29,7×42 cm
3. Uže, 2018., digitalni tisak/papir, 42×29,7 cm
4. Ogledalo, 2018., digitalni tisak/papir, 42×29,7 cm
5. Istrorumunji, 2022., digitalni tisak/papir, 100×70 cm
Dubravka Periša
Luka Petrač
LUKA PETRAČ
Luka Petrač rođen je 1980. godine u Zagrebu. Godine 2001. diplomirao je na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, a 2006. na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi prof. Nevenke Arbanas. Imao je više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Dubrovnik, Split, Rab, Bratislava, Beč, Bari, Krakow, Skopje, Johanesburg, Juangriego…). Osim slikarstvom bavi se i primijenjenom umjetnošću. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Matice hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.
Popis izloženih radova:
1. Šuma Striborova 1, 2005., kombinirana tehnika/papir, 36,5×37,5 cm
2. Šuma Striborova 2, 2005., kombinirana tehnika/papir, 24,5×33,5 cm
3. Šuma Striborova 3, 2005., kombinirana tehnika/papir, 39,5×31 cm
4. Šuma Striborova 4, 2005., kombinirana tehnika/papir, 35×49,5 cm
5. Šuma Striborova 5, 2005., kombinirana tehnika/papir, 36,5×31,5 cm
6. Nogometna bajka 2, 2006., kombinirana tehnika/papir, 30,5×50 cm
7. Nogometna bajka 3, 2006., kombinirana tehnika/papir, 35×25 cm
8. Carevo novo ruho 1, 2007., kombinirana tehnika/papir, 36×30,5 cm
9. Ekspresionizam u Hrvatskoj (prijedlog za plakat), 2022., digitalni tisak/papir, 100×70 cm
Luka Petrač
Sanja Pribic
SANJA PRIBIĆ
Sanja Pribić rođena je 1960. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1986. godine, s pohvalom Nastavničkog vijeća, u klasi prof. Frane Para. Samostalna je umjetnica, članica hrvatskih strukovnih udruženja (HDLU, ULUPUH, HZSU ). Sudjelovala je na 124 skupne izložbe u zemlji i inozemstvu (Austrija, Azerbajdžan, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Danska, Francuska, Italija, Makedonija, Njemačka, Portugal, Slovačka, Slovenija, Srbija, Turska). Priredila je 31 samostalnu izložbu. Autorica i koautorica koncepcija izložbi održanih u Galeriji ULUPUH i Salonu Izidor Kršnjavi. Sudjeluje na likovnim simpozijima i kolonijama u zemlji i inozemstvu. Redovito održava likovne radionice za djecu i odrasle. Bavi se ilustriranjem i grafičkim dizajnom. Dosad je ilustrirala više udžbenika, slikovnica, brošura, plakata i knjiga za djecu i odrasle, a ilustracije objavljuje i u hrvatskim časopisima za djecu. Koautorica je udžbenika “Estetika odijevanja” (2000.) Piše i objavljuje priče za djecu. Bavi se fotografijom. Godine 2018. bila je članicom žirija međunarodnog Biennala ilustracije u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.
Nagrade:
2014. Pohvala nagrade Grigor Vitez za ilustracije u autorskoj slikovnici “Putovanje plave suze”, Zagreb
2016. Finalistica nagrade “Ovca u kutiji”, Zagreb
2016. Specijalna nagrada na Šestom hrvatskom biennalu ilustracije, Zagreb
2022. Skupna nagrada na Devetom hrvatskom biennalu ilustracije, Zagreb
Popis izloženih radova:
1. Ilustracija iz slikovnice Putovanje plave suze, 2013., kombinirana tehnika/papir, 21×21 cm
2. Ilustracija iz slikovnice Putovanje plave suze, 2013., kombinirana tehnika/papir, 21×21 cm
3. Ilustracija iz ciklusa Lutke, 2017., akvarel/papir, 29,7×21 cm
4. Ilustracija iz ciklusa Lutke, 2017., akvarel/papir, 29,7×21 cm
5. Ilustracija iz slikovnice Čistač, 2018., tuš i akvarel/papir, 20,5×20,5 cm
6. Ilustracija iz slikovnice Čistač, 2018., tuš i akvarel/papir, 20,5×20,5 cm
7. Ilustracija iz ciklusa Blue Monsters, 2018., tuš i akvarel/papir, 26×18 cm
8. Ilustracija iz ciklusa Blue Monsters, 2018., akvarel i kolaž/papir, 26×18 cm
9. Ilustracija iz ciklusa Usputno, 2019., tuš i akvarel/papir, 16×23 cm
10. Ilustracija iz ciklusa Usputno, 2019., tuš i akvarel/papir, 16×23 cm
11. Ilustracija iz ciklusa Usputno, 2019., tuš i akvarel/papir, 16×23 cm
12. Ilustracija iz ciklusa Usputno, 2019., tuš i akvarel/papir, 16×23 cm
13. Ilustracija iz slikovnice Baka Lina, 2020., tuš i akvarel/papir, 21×21 cm
14. Ilustracija iz slikovnice Baka Lina, 2020., tuš i akvarel/papir, 21×21 cm
15. Kit Gutač, 2022., digitalni tisak/papir, 100×70 cm
Sanja Pribić
Ana Salopek
ANA SALOPEK
Ana Salopek rođena je 1985. godine u Ogulinu. Završila je Katolički bogoslovni fakultet u Rijeci, filozofsko-teološki smjer 2011. godine. Ilustratorica stvara i izlaže pod pseudonimom gospođica Ura koja nije samo pseudonim već i alter ego iz kojeg proizlazi njezino umjetničko promišljanje. Također je vlasnica obrta za ilustraciju pod nazivom Gospođica Ura. Ilustratorica je s dugogodišnjim iskustvom rada u kulturnom sektoru. U svojim ilustracijama bavi se temama ekologije, odgoja djece, ljudskih vrijednosti, tolerancije u društvu, emotivnim ekspresijama glazbe i knjiga, doslovnim shvaćanjem i prenošenjem igre riječi u sliku. U radu eksperimentira s bojama, tradicionalnim medijima i digitalnim alatima. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je Treće nagrade za vizualni identitet Mjesec hrvatske knjige 2019., te Posebnog priznanja za ilustraciju i vizualni doprinos izložbi na Osmom hrvatskom biennalu Iustracije 2020. u Galeriji Klovićevi dvori, Nagrade na Devetom hrvatskom biennalu Iustracije u Galeriji Klovićevi dvori 2022., te Prve nagrade za vizualno rješenje Mjesec hrvatske knjige 2022. godine. Ilustrira za Illo Agency i Yeon Agency. Živi i radi u Ogulinu.
Popis izloženih radova:
1. Shadow Suite, 2022., digitalni tisak/papir, 50×70 cm
2. Ferdinand Cheval: The Postman Who Deliverd Palace, 2022., digitalni tisak/papir, 50×70 cm
3. Ferdinand Cheval: The Postman Who Deliverd Palace 02, 2022., digitalni tisak/papir, 50×70 cm
4. Inner Wisdom, 2020., digitalni tisak/papir, 70×50 cm
5. Dear Child: The Birth of Punction-action Marks, 2021., digitalni tisak/papir, 29,7×42 cm
6. Dear Child: The Birth of Punction-action Marks 02, 2021., digitalni tisak/papir, 29,7×42 cm
7. Koliko znam da pitam toliko mi znanja pripada (prijedlog rješenja plakata za Artionicu), 2022., digitalni tisak/papir, 100×70 cm
Ana Salopek
Nikolina Žabčić
NIKOLINA ŽABČIĆ
Nikolna Žabčić rođena je u Zagrebu 1993. godine. Studentica je diplomske godine studija Animiranog filma na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je četiri Rektorove nagrade; 2018./2019. za veliki timski umjetnički rad operne predstave Gustava Mahlera , 2020. za grupni rad na projektu pod nazivom “150. godišnjica rođenja Mahatme Gandhija”, 2021. za operu “Sestra Angelica” te za sudjelovanje u projektu “Umjetnost protiv straha”. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, te je šest puta samostalno izlagala u Zagrebu, Splitu i Ljubljani. Pored studija aktivno djeluje na području ilustracije, izrađujući slikovnice, naslovnice, plakate i kratke animacije. Živi i radi u Zagrebu.
Popis izloženih radova:
1. Crvena harmonija, 2022., digitalni tisak/papir, 42×29,7 cm
2. Kišo čuvar, 2022., digitalni tisak/papir, 29,7×21 cm
3. Kuharić, 2022., digitalni tisak/papir, 29,7×21 cm
4. Morski kolaž, 2022., digitalni tisak/papir, 42×29,7 cm
5. Nedostajanje mora, 2022., tuš i akvarel/papir,29,7×21 cm
6. Sretna stopalca, 2022., digitalni tisak/papir,29,7×42 cm
7. Zagrljaj, 2020., digitalni tisak/papir, 29,7×21 cm
8. Deveti hrvatski biennale ilustracije, 2022., digitalni tisak/papir, 100×70 cm
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
Organizator Artupunkture:
#Zagreb #VisitZagreb #artupunktura
