Ivanje u Dubravi

Ivanje u Dubravi 

Ivanje u Dubravi je kulturna priredba koja se održava od 1997. godine u kontinuitetu (osim dvije zadnje pandemijske godine uzrokovane Corona virusom) uoči dana svetog Ivana Krstitelja, 23. lipnja u Perivoju Ivane Brlić Mažuranić.

Godišnji običaj ljetnog razdoblja je Ivanje ili Ivanj dan (24. lipnja) poznati je praslavenski običaj i tradicijska baštine, koji se sastoji od više obreda: ophoda ladarica, paljenja vatre ili krijesa, te preskakanja ugaraka krijesa i odnošenje komadića istih na njive. Iako je kompleksan običaj iz daleke prošlosti, tek je fragmentalno ostao prisutan na području sjeverne Hrvatske, pri čemu su pojedini njegovi aspekti očuvani do današnjih dana u folklornim napjevima i plesovima. Tekstovi napjeva sadržavaju usmenu predaju koja ukazuje na životopisni običaj u kojemu su najčešće sudjelovali mladi ljudi, posebno u slaganju krijesa te u ophodima djevojčica ladarica ili krijesnica koje su ovjenčane vijencima od cvijeća i paprati koje su pjevale i ladale (molile) od kuće do kuće kroz selo za bolju ljetinu.

Tradicijska vjerovanja

U tradicijskom vjerovanju vatra ima očisnu funkciju, dok ugarci drva od krijesa imaju zdravonosnu snagu, pa se stoga preskaču i pregoni stoka preko garišta da se očuva od bolesti. Obrednim paljenjem vatre nakon ljetnog solsticija kada se događa obrat sunca i spuštanje njegove putanje, nastoji se zadržati i povratiti snaga sunca. Uz ivanjski običaj zabilježena su brojna vjerovanja, proricanja, gatanja, posebno iz paprati, ivančica ili vatre. Manje je poznato da se krijes palio i preskakao u 17. stoljeću na glavnom trgu Gornjeg grada u Zagrebu pet dana prije blagdana.

Narodno sveučilište Dubrava kroz dvadeset i tri godine nastoji istražiti i prezentirati ivanjske običaje očuvane u sjevernoj Hrvatskoj i Zagrebu, te potaknuti kulturno-umjetničke folklorne skupine na obnavljanje starih običaja zabilježenih u područjima gdje žive. Ivanje u Dubravi svake godine obogaćuje folklornu scenu i turističku sliku grada Zagrebu, potiče svijest publike i posjetitelja o bogatstvu i postojanju ivanjskih običaja koji su dio nematerijalne kulturne baštine Hrvata i europske zajednice naroda.

Lep nam Ivo kres nalaže,
Na ivanjsko navečerje.
Oj lado, lado, oj lado, lado!
Z desnum rukom kres nalaže.
Z levum rukom šaltvu igra
Njega majka domom zvala.
Hodi Ivo na večerju!
Večerajte, ne čekajte!
Divojke su v kolo došle,
Vse divojke  i snašice.
Ja ji moram nadigrati,
Nadigrati , natplesati!

 (zapis iz Križevaca, Ivan Kukuljević Sakcinski)