Izložba Joze Ćetkovića u Galeriji Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 6. lipnja 2022. u 20 sati izložba Joze Ćetkovića “Serigrafije”, u sklopu programa “Likovni život Dubrave”. Izložba se može razgledati do 30. lipnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 

JOZO ĆETKOVIĆ

Serigrafije – 6. 6. – 30. 6. 2022. 

Jozo Ćetković: Serigrafije

Relevantni umjetnički opusi u većini slučajeva sastavljeni su od više  ciklusa koji se međusobno razlikuju po temama, mediju nastanka,  mijenama u autorskom izričaju i vremenu nastanka. Objedinjavanje  ciklusa u autorsku cjelinu, u smislu njihova cjelovitog vrednovanja,    razlikuje se od stvaraoca do stvaraoca, od ostavštine do ostavštine. Često je za to dovoljno slijediti kronološku liniju umjetnikova stvaranja kroz sačuvane radove, a ponekad  to je ulazak u labirint i otkrivanje oku skrivenog. U oba je slučaja sagledavanje i vrednovanje cjelovitog stvaralaštva pojedinog autora otvoren proces.

Prije deset godina, zimi 2012., u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt pripremila sam retrospektivnu izložbu Joze Ćetkovića, velikana hrvatske fotografije, kojega će u periodu njegova intenzivnog umjetničkog stvaranja 1962. – 1986. likovna kritika označavati jednom od najsnažnijih autorskih ličnosti čija djela ulaze u antologiju hrvatske fotografske umjetnosti. Održavanje izložbe potaknuo je Jozin sin Saša Ćetković, također fotograf; i djed se bavio fotografijom – u  genskoj  šifri loze Ćetković, očito, svjetlopis nije potamnio. Saša je nakon Jozine smrti godinama čuvao očevu fotografsku ostavštinu, pomalo zaboravljenu od povjesničara umjetnosti i gotovo nepoznatu poklonicima fotografskog medija iz naraštaja milenijalaca.

Na retrospektivi Joze Ćetkovića u Muzeju za umjetnost i obrt pod naslovom Crno-bijeli svijet bilo je izloženo više od stotinu i trideset crno-bijelih fotografija iz četiriju njegovih tematskih ciklusa: Zdanja, Portreti, Aktovi i Pejzaž, nastalih u razdoblju od 1960. do 1980.godine.

Proljetos ponovno Saša dolazi i donosi mi pedesetak grafičkih listova tiskanih tehnikom serigrafije s tri-četiri boje .Neonskog su svjetla i sjaja, a u boji su i papiri na kojima su tiskani. Premda sam u literaturi, posebno u kritikama Željka Sabola, likovnog teoretičara i pjesnika koji je pratio Jozin rad, nailazila i na podatke da se Ćetković u kasnijim razdobljima stvaranja približava grafici i iskazuje osjetljivost za boju, ipak ciklus serigrafija u meni pobuđuje ozračje otkrića. Jer, pred nama su stvarni predmeti koje možemo razmatrati u svoj njihovoj punoći i vrednovati u ukupnosti Ćetkovićeva stvaralaštva, u smislu potvrde bogatstva i kreativnosti njegova autorskog izraza.

U usporedbi njegovih fotografskih i grafičkih radova razvidno je paralelno korištenje elemenata obaju medija. Na samim početcima svoga stvaranja, početkom šezdesetih godina, Ćetković u fotografije uvodi grafičke odrednice – točku, liniju, plohu, gradi kompoziciju i formu na crno-bijelim ne-bojama, čime im priskrbljuje naziv fotografike. Pripremajući serigrafije on poseže za svojim fotografskim fundusom koji sadrži velik broj ranije nastalih i izlaganih fotografija na temu ženskog akta i maslina te izabire nekoliko provedbenih motiva–stablo, obris ženskog tijela ili samo pojedine njegove dijelove–poprsje, bedra. U tisku višekratno ponavlja isti motiv i razrađenu kompoziciju, a mijenja boje tiska i boju papirnatih podloga. Serigrafije su tiskane u učestalom grafičkom formatu 50 x 70 cm, u atelijeru Straža u Zagrebu, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Manji dio sačuvanih grafika signiran je Ćetkovićevim potpisom.

Kroz multipliciranje istog motiva u različitim bojama i na različitim podlogama te upotrebu tehnike sitotiska, Ćetkovićeve serigrafije moguće je usporediti s najpoznatijim popartističkim radom Andyja Warhola –serijom The Shot Marilyns iz 1964., također izvedenom u tehnici serigrafije. Warhol radi po predlošcima koje preuzima iz medija tzv. masovne kulture – stripa, plakata, filma; za seriju The Shot Marilyns koristi portret Marilyn Monroe iz kultnog filma Nijagara iz 1953. godine. Ćetković svoje serigrafije temelji na autorskim fotografijama. I dok su Warholove intervencije kromatski raznolike i kontrastne, Ćetković u svojim serigrafijama optimalno poštuje svoj fotografski predložak, reducirano koristi boju, svodi je na točku, liniju i plohu. Najjaču poveznicu između Warhola i Ćetkovića treba gledati unutar njihovih sličnih artističkih pristupa autorskom stvaralaštvu i uvažavanju rastućeg medijskog okruženja u prvim desetljećima druge polovine prošlog stoljeća.

U tom kontekstu vrijedi usporediti Ćetkovićevo stvaralaštvo s pojavom Zagrebačke škole serigrafije, koja je od kraja šezdesetih i tijekom  sedamdesetih godinaputemprodukcijeumjetnika – Dobrovića, Fellera, Galića, Picelja, Srneca, Šuteja… i djelovanja grafičkih atelijera, među kojima je najznačajniji onaj Brane Horvata, izrazito utjecala na popularizaciju i široku primjenu serigrafije, prvenstveno u Zagrebu. Kao što ističe Ješa Denegri, njezine predstavnike, osim tehnički, povezuju i problemske srodnosti –izrazito, dosljedno, radikalno i ekstremno shvaćanje apstraktne umjetnosti (možda točnije rečeno: „konkretne“ umjetnosti)u varijantama geometrijske apstrakcije, optičkog strukturalizma, tvrdih rubova i minimalizma. I Ćetković živi i radi u Zagrebu, ali on nije ni izravan niti dosljedan sljedbenik Zagrebačke škole serigrafije, njegov umjetnički kredo nije kompatibilan sa stavovima poput radikalnog i ekstremnog shvaćanja apstraktne umjetnosti. U njegovim serigrafijama, ali i fotografijama nastalim i prije pojave Škole serigrafije,  jasno su prisutni elementi apstrakcije, pa i enformela, optičkog strukturalizma, tvrdih rubova i  minimalizma.

Kao i kod komparacije s Warholom, možemo zaključiti da su Ćetkovićev senzibilitet i istraživačka sposobnost povezivanja te usporednog korištenja različitih medija u suglasju s onovremenim avangardnim kretanjima, ali njegova autorska izvornost i kreativnost uvijek je nadređena trendovima suvremenosti.

Iz bogatih opusa kao što je i opus Joze Ćetkovića opravdano je  očekivati nova iznenađenja.

Dubravka Osrečki Jakelić

O izloženim radovima

Na izložbi su izloženi grafički listovi Akt1–23 i Masline 1–6, izvedeni u  tehnici serigrafije s dvije do tri boje u okviru formata 50 x 70 cm, tiskani u atelijeru Straža u Zagrebu krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća, te autorski filmovi 1–5, priprema za tisak serigrafija.

Jozo Ćetković rođen je 28. travnja 1940. u Starom Baru u Crnoj Gori. U Zagreb dolazi1957. i upisuje petogodišnju Školu primijenjene umjetnosti, Odsjek fotografije. Sljedeće godine učlanjuje se u Fotoklub Zagreb. Započinje izlagati na grupnim izložbama. Maturira na Školi primijenjene umjetnosti, Odsjek fotografije, 1961. godine. Samostalno izlaže 1962. u Zagrebu i Beogradu. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu 1963. zvanje majstora fotografije. Postaje članom Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost dodjeljuje mu titulu AFIAP – Artiste de la Fédération de l´art photographique, 1964., a titulu EFIAP dodjeljuje mu 1971. godine. Muzej za umjetnost i obrt organizira mu samostalnu izložbu 1970., a pjesnik Zvonimir Golob izdaje zbirku pjesama Kao stotinu ruža, bibliofilsko izdanje ilustrirano s devet fotografija Joze Ćetkovića izvedenih u tehnici fotografike. Snima portrete pjevačice Josipe Lisac za ovitak glazbenog albuma Dnevnik jedne ljubavi u izdanju Jugotona, Zagreb, 1970. Bavi se umjetničkom fotografijom. Samostalno izlaže u Galeriji Sebastijan u Dubrovniku 1980., te u Galeriji Karas i Galeriji Zagreb u Zagrebu 1981. godine. Dobitnik je brojnih nagrada za fotografsko stvaralaštvo. Bio je član ZUH-a. Jozo Ćetković umro je u Zagrebu 24. kolovoza 1986. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu priređuje mu 2012. godine retrospektivu Jozo Ćetković: fotografije i uvrštava njegova djela u svoju Zbirku novije hrvatske fotografije.  

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros