Izložba Danka Friščića u Galeriji Vladimir Filakovac
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 9. svibnja u 19 sati izložba akademskog slikara Danka Friščića pod nazivom “4. otok Dr. Moreaua”. Izložba je otvorena do 2. lipnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
DANKO FRIŠČIĆ
4. otok Dr. Moreaua – 9. 5. – 2. 6. 2022.
4. otok Dr. Moreaua
i zaboravite sve što ste vidjeli
“Da. Stvorenja koja ste vidjeli su životinje koje su izrezane i kojima je dan novi oblik. Moj život je posvećen proučavanju mogućnosti oblikovanja živih stvorenja.”1 Već samim naslovom svojega novoga ciklusa slika Danko Friščić upućuje njegova čitača u točno zacrtanom smjeru kojemu je odredio koordinate poput onoga kapetana koji čvrsto drži kormilo svojega broda u plovidbi prema svojem cilju, u željenu i spasonosnu luku, “(…) u mračno more u čijoj tami je bio skriven njegov mali otok.” Naime, slikar se izravno referira na znamenito književno djelo H.G. Welsa Otok doktora Moreaua u kojemu pisac maštovitim tkanjem imaginacije i stvarnosti oblikuje tekst začudne narativne energije kojom duže od jednoga stoljeća emanira u svjetskoj književnosti kao paradigmatsko djelo znanstvene fantastike. Od kad je prvi put objavljeno 1896. godine, Wellsevo djelo nije prestalo privlačiti nove i brojne naraštaje čitatelja na isto tako brojnim jezicima, kao i mnoge teoretičare književnosti, te, evidentno, i umjetnike u različitim medijima, a, napose u likovnom, u crtežu i slici, stripu i filmu. Zacijelo najpoznatija interpretacija ovoga djela u likovnom mediju jest ona koju je redatelj John Frankenheimer potpisao 1996. godine u istoimenoj filmskoj verziji s Marlon Brandom u glavnoj ulozi.
Valja podsjetiti, da bismo jasnije čitali Friščićevo slikarsko djelo, na znamenitu Welsovu pripovijest koja kazuje da ugledni znanstvenik, dr. Moreauo, odlazi na daleki otok na kojemu započinje u svojem laboratoriju istraživati moguće aspekte sinteze različitih ljudskih i životinjskih DNA svojstava. Znanstvenik originalnom metodom nastoji oblikovati od ljudskih i životinjskih genetskih sastavnica novi oblik života i tako pokreće proces danas poznat kao genetski inženjering kojim znanstvenici nastoje stvarati, možda je bolje kazati – proizvesti – novu vrstu, to jest, nova bića sintezom ljudskih i neljudskih svojstava. Ono pak što Dr. Moreauo istražuje u svojem znanstvenom laboratoriju, Danko Friščić istražuje u svojem slikarskom laboratoriju, u atelijeru, naravno, posve druge tematske sadržaje, drukčijim postupkom, sredstvima i materijalima.
Međutim, valja još jasnom distinkcijom naglasiti da Friščić u rečenom književnom djelu nije tražio uporište u samoj temi pripovijetke kako bi je “prepričao” u svojem likovnom jeziku. Dakle, nije likovno fabulirao sadržaj književnoga teksta, točnije rečeno, nije ga ilustrirao, i nije fabula pripovijesti njegova likovna tema koju opservira u ciklusu pod naslovom 4. otok Dr. Moreaua. Prije bi valjalo ustvrditi da slikar problematizira načelo eksperimenta, i, shodno tome, eksperiment je velika tema koju otvara u seriji slika naslovljenoj 4. otok Dr. Moreaua. Evidentno, autor na tradicijskim slikarskim premisama koncipira vlastiti diskurs kojim, da parafraziram citiranu rečenicu, “(…) proučava mogućnosti oblikovanja (…)” ne različitih “živih stvorenja”, nego, različitih stilskih obilježja u novoj i jednoj sintezi likovnoga djela. Upravo tom raščlambom stilskih inačica u širokom rasponu od nadrealnog i enformela, lirske apstrakcije, gestualnog i dripinga slikar njihovim inventivnim ispreplitanjem napinje ovaj ciklus slika novom likovnom izražajnošću s autorskim obilježjima.
Čini se da se može kazati da je Friščić pokrenuo stvaralački proces preoblikovanja stilskih obilježja kojim otkriva ne samo nove mogućnosti svojega slikarstva nego i nove prostore iracionalnog i tajanstvenog, podsvjesnog i čudesnog, stalnoga i promjenjivoga, vidljivoga i nevidljivoga, te, nadasve, osjećaje patnje i straha, tjeskobe i neizvjesnosti prožimajući cijeli ciklus snažnim emocionalnim nabojima. Raščlambom stilskih suprotnosti i emocionalno divergentnih i nekompatibilnih sastavnica slikar ne zaoštrava te različitosti u konfrontaciju i njihovo potiranje, nego usustavljuje u heterogenu strukturu skladnog likovnog djela. Upravo su ti prostori osjećajnosti – stanja ljudskoga bića onaj interijer njegove duševnosti i egzistencijalni prostor duhovnosti, to jest, metafizička supstanca njegove ljudske biti, po kojoj i u kojoj postoji sam život i pulsira emocionalnim impulsima snažnih kolorističkih proplamsaja prožimajući velike površine novih Friščićevih slika golemom stvaralačkom energijom. U svojem atelijeru laboratoriju slikar je usredotočen na istraživanje novih mogućnosti vlastitoga izraza bojom, gestom i širokim potezom kista, ne oblikujući samo izmaštani, nego i stvarni 4. otok dr. Friščića u intrigantno i sugestivno likovno djelo za koje se neće moći kazati zaboravite sve što ste vidjeli.
Milan Bešlić
Danko Friščić rođen je 1970. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Đure Sedera 1997. godine. Od 2006. godine zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao izv. prof. art. pri slikarskoj katedri, a također obnaša i funkciju prodekana za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju. Izlagao ja na 50-tak samostalnih i preko 150 skupnih izložbi u Hrvatskoj (Zagreb, Labin, Rovinj, Pula, Rijeka, Varaždin, Bjelovar, Osijek, Slavonski Brod, Knin, Split, Sinj, Šibenik, Dubrovnik…) i u inozemstvu (Rim, Paris, Firenca, Torino, Beč, Prag, Berlin, Budimpešta, Ljubljana, Amsterdam, Gdansk, Istanbul, Ankara, Port Au-Prince…). Dobitnik je više nagrada, između kojih se ističe Nagrada HDLU-a za najbolju izložbu 2014. („Brod Luđaka“ s Davorom Mezakom) i Nagrada Rovinjske likovne kolonije 2017. godine. Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim i javnim kolekcijama. Član je HDLU-a.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros