Izložba Željka Lesara u Galeriji Vladimir Filakovac
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 14. veljače u 19 sati izložba akademskog slikara Željka Lesara pod nazivom “Body space”. Izložba je otvorena do 10. ožujka 2022. godine, radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
ŽELJKO LESAR
Bodyspace – 14. 2. – 10. 3. 2022.
Savršenstvo erosa
Istinska umjetnost je iskrena. Nije okovana verigama niti jednog predznaka: političkog, aktivističkog, nacionalnog ili vjerskog. Istinska umjetnost proizlazi iz čista srca i genija umjetnika te često pliva kontra struje. Beskompromisna je. Rijetki takvi, beskompromisni umjetnici, bivaju prepoznati za života, što je očigledno velika nepravda, ali možda im je u neku ruku i velika usluga, jer „ovozemaljska slava zna uspavati i umrtviti kreativni genij“. Ponekad im je teško izdržati i samo oni najjači ustraju do kraja te s vremenom i sazrijevanjem stvaraju sve bolja i kvalitetnija umjetnička djela. Takav je i Željko Lesar, naše veliko ime, veliki čovjek i veliki karakter. Njega volite ili ne volite, nema sredine, ali to sve više govori o vama, nego o njemu. Lesar ne dozvoljava kompromise i ne pušta se onoj nesretnoj struji da ga nosi. Grčevito se bori i stvara, znajući svoj pravi i jedini put, ljudski i umjetnički.
Nekidan sam na Google-u ukucao njegovo ime i prezime te mi je pretraživač izbacio slikovne rezultate, od kojih me je jedan istinski zapanjio. U pitanju je bila jedna veduta Dubrovnika, manjeg formata, naslikana u tehnici ulja na platnu, njegov raniji rad. Poznajem Željka kao velikog majstora crteža, čovjeka koji ne koristi boju prečesto, jer se ugodnije osjeća u crtežu i s crtežom, u monokromiji, a naletim na sliku koja je, za mene, možda najbolje ostvarenje štafelajnog slikarstva s temom veduta Dubrovnika kojega sam ikada vidio, a vidio sam quasitutto, uz jednu malenu vedutu Dubrovnika Atanasija Popovića (dubrovački slikar, 1885.-1948.), slikanu između dva rata, negdje na obroncima Srđa. Te dvije slike su, koliko potpuno drugačije, toliko i slične. Obje su slikane s dušom i s velikim i neprijepornim genijem. Nisam mogao vjerovati da netko kome boja nije primarni likovni aspekt može naslikati tako jaku kolorističnu sliku, toliko kompozicijski i stilski dobru, da mu se ne može ni nadaleko približiti niti jedan dubrovački slikar, a bilo ih je zbilja mnogo u posljednjih 150 godina. Pišem tekst o Lesaru, kao jednom od najvećih hrvatskih majstora crteža uopće, a na početku teksta spominjem njegovu klasičnu štafelajnu sliku, koja je od teme ove izložbe dijametralno toliko udaljena kao i crno od bijelog. Zašto? Želim skrenuti pažnju na Željka kao svestranog likovnog umjetnika koji je jednako dobar u svakom mediju, kako slikarskom, tako i crtačkom. Lesar je uistinu hrvatski Picasso.
U suradnju sa Željkom krenuo sam pred nekoliko godina kada se spremao za izložbu u Bratislavi s temom konja. Nismo se previše viđali u tom razdoblju, ali smo stalno bili u kontaktu. On potpuno razumije mene, a ja potpuno razumijem njega. Jedna moja vizita njegovom ateljeu dovoljna je da vidim koliko je napredovao, a njemu da mu moje mišljenje i savjet budu dovoljan podstrek da dokraja ustraje u nečemu što je ionako njegov zacrtani likovni put. Slovačka izložba bio je moj prvi kritički tekst o Željku.
Ovom prilikom i s ovom izložbom, a riječ je o njegovim aktovima, započinjemo novu suradnju, svakako na samom vrhuncu Lesarovog „crteža u slikarstvu“. Nakon ptica i konja, ovo je njegov apsolutni, veliki likovni skok u puno slobodniji crtež u kojemu se, za razliku od „Ptica“, ali i puno slobodnijih „Konja“, osjeća izrazita „muška ruka“. Svaka linija ima svoj život u kojem Željko ne pati za apsolutnom akademskom i crtačkom točnošću te prirodnim omjerima. Ta linija ima svoj život, kao da prati tok slikareve svijesti, svijesti jednog jakog slikarskog, pomalo nesmirenog genija. Ptice su bile nježne, iznimno dekorativne i besprijekorne, u pomalo „školskom“ crtežu, što je bila nužna faza u prijelazu s Lesarovog slikarstva prema crtežu, dok su aktovi puni erotske i stvaralačke snage umjetnika, ne koketirajući s preširokom likovnom publikom, već davno oslobođeni svih sprega i veza s razmišljanjem o komercijalnom uspjehu. Oni su tu sami za sebe, a tko shvati poantu, bit će sretnik. Čisti larpurlartizam. Bohumil Hrabal crteža.
Ove slike nikako ne može na ovakav način nitko drugi ni naslikati. Suveren i jednostavan crtež, oštar, jak, besprijekorne, erotske, ali ipak gotovo čedne kompozicije, pomalo ekspresionistički odrezan kadar, dodatni je korak dalje u odnosu na sve prethodne faze, čak i one ponešto ranijih aktova iz nekoliko prošlih godina. Lesar ide još dublje u meditativno i refleksivno, udaljavajući se sve više od uvriježenog „lijepog“ i dekorativnog. Čak i ta, nekoć ispolirana, savršena ženska lica, tendiraju u apstrahiranje pojedinih njihovih elemenata, ali i čitavih lica, čime se ta lica izjednačavaju u crtačkoj tehnici s prikazima tijela. Sve se sažima u jedno, Lesarovi modeli, u svojoj ljudskoj i zemaljskoj nesavršenosti, s prolaznom ljepotom, na njegovim slikama (crtežima), približavaju se, barem u tom uhvaćenom i zamrznutom trenutku u umjetnosti, svojevrsnoj perfekciji, gotovo idealu antičke božanske i nikada pronađene savršene ženske ljepote. Njegovi modeli, u svojoj nagosti, u kojoj nema apsolutno ništa prosto i prostački, približavaju se gotovo apoteotičnom savršenstvu erosa, u ujednačen i praktički „savršen“ crtež.
Boja, koja je već kod „Konja“ reducirana, kod aktova zadire u još radikalniju redukciju, ostajući samo u naznakama. Osim medija platna, Lesara više ništa ne drži za pojam slike. Sve više to postaje crtež.
I bi crtež…
Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.
Popis izloženih radova:
1. Cecilija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
2. Irma, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
3. Jana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
4. Julija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
5. Julijana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
6. Kitty, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
7. Klara, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
8. Luiza, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
9. Lula, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
10. Magda, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
11. Mona, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
12. Pepa, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
13. Ruby, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
14. Veronika, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
Željko Lesar rođen je 1961. godine u Čakovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira na slikarskom odjelu u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana 1985. godine. Ima status slobodnog umjetnika. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
2022. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
2021. Galerija E, Zagreb
2018. Galerija Savoy Gallery, Bratislava, Slovačka
2018. Centar za kulturu Čakovec, Izložbeni prostor IMAGO, Čakovec
2018. HDLU, Kula stražarnica Starog grada, CIRCUS IMAGO, Varaždin
2018. Galerija i Salon Laval Nugent, Zagreb
2016. Pučko otvoreno učilište Krapina, Galerija grada Krapine, Krapina
2015. Crteži Varia Animalia, Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2014. Crteži Varia Animalia, Galerija Canvas, Zagreb
2014. Varia animalia, Gradski muzej Varaždin, Salon palače Sermage, Varaždin
2013. Varia animalia, Muzej Međimurja, Čakovec
2010. Galerija AZ, Hrvatsko slovo, Zagreb
2010. Centar za kulturu, Čakovec
2010. Galerija Kula, Split
2009. Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2009. Galerija svetog Krševana, Šibenik
2009. Galerija Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Zelina
2008. Galerija Turnac, Novi Vinodolski
2005. Galerija Kula, Split
2005. Galerija EE, Zagreb
2004. Art Point Centar, Zagreb
2004. Muzej Međimurja, Čakovec
2004. Galerija Zlati ajngel, Varaždin
2003. Galerija Citroën, Zagreb
2002. Galerija VernissaGE, Osijek
2001. Galerija Alata Vista, Dubrovnik
2000. Galerija Milna, Milna
1998. Galerija Ulrich, Zagreba
1997. Centar za kulturu, Čakovec
1997. Zavičajno društvo Međimurja, Zagreb
1997. Galerija Kordić, Velika Gorica
1996. Galerija Garestin, Varaždin
1995. Gradska galerija, Krapina
1995. Galerija INA-trgovina, Zagreb
1995. Galerija Ulrich, Zagreba
1994. Galerija INA-commerce, Zagreb
1992. Galerija Spektar, Zagreb
1990. Galerija Arhgall, Čakovec
1989.Galerija Kavran, Čakovec
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
