Izložba Branke Primorac u Fotogaleriji Dubrava

U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 15. studenoga 2021. u 19 sati izložba Branke Primorac pod nazivom “Moje kolege”. Izložba je otvorena do 9. prosinca 2021., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.


BRANKA PRIMORAC
Moje kolege – 15. 11. – 9. 12. 2021. 


Ivan Kušan, 2008.

Portreti književnika: Memoarski fotografski zapisi Branke Primorac

Ne radite fotografiju samo fotoaparatom. Fotografijom dovodite sve slike koje ste vidjeli, knjige koje ste pročitali, glazbu koju ste čuli i ljude koje ste voljeli.
(Ansel Adams, američki pejzažni fotograf i ekolog)

Pred nama je zanimljiva fotografska izložba uvažene i nagrađivane hrvatske književnice, novinarke i fotografkinje Branke Primorac naslovljena Moje kolege. Naslov izložbe vezan je uz sadržaj, stvaralački pristup i način na koji su fotografije i izložba koncipirane i nastale.
Riječ je o ciklusu fotografija koji se sastoji od 47 intimističkih portreta hrvatskih književnica i književnika. Autorica ih je pomno odabrala iz svog portretnog opusa stvaranoga u razdoblju od 2004. godine do danas. Nastale su u zrelijoj dobi njezina fotografskog stvaralaštva, kad je već sasvim izgradila i oblikovala svoj vizualni rukopis, u kojem se dopunjavaju i prepleću likovno i narativno, dokumentarno i umjetničko.

Portretima fotografski interpretira svoje kolegice i kolege književnike; nije to samo želja da se zabilježe njihove fizionomije nego ponajprije da se uhvati onaj poseban, specifičan izraz koji daje naslutiti neku crtu njihova karaktera, osjećajnosti, trenutnog stanja u njihovu životu i stvaralaštvu, situacije ili prigode u kojoj su se zatekli. Snimala ih je svojim fotografskim aparatom na raznim mjestima, često u Društvu hrvatskih književnika, na raznim projektima, sastancima, prigodnim domjencima, predstavljanjima knjiga ili u slučajnim susretima na ulici, parku, kafiću. Činila je to bilo iz novinarske ili svoje unutarnje potrebe, odnosno poriva da ih ima u svojoj arhivi kao dokument određenog trenutka, i ne pomišljajući da će ih se s godinama nakupiti toliko da se od njih može napraviti – kulturni događaj.

Tako je nastala ova izložba portreta, zapravo intimističkih fotografskih zapisa kojima autorica prije svega stavlja naglasak na svoj autorski pogled, stvaralački pristup i osobnu percepciju fotografije kao dokumenta i umjetničkog djela. To su slike momenata, svjesne kompozicije trenutaka s autorici znanim ljudima, kolegama tijekom susreta, druženja, razgovora. Mnogi su joj u tim prilikama pozirali, a njoj su pak najdraže one fotografije koje je snimila usputno, skrivenom kamerom. U izloženim fotografskim portretima promatrač će osjetiti onu posebnu, tananu komunikaciju između autorice i modela, pa se može reći da ovi radovi nadilaze konvencionalne portretne žanrove. Oni nam govore tko su i što su književnici iz današnje perspektive, bez obzira na to kad su fotografije nastale.

O tome autorica kaže: »Ideja za snimanje ovih fotografija u početku nije bila ta da se napravi određen broj snimaka pa da se priredi tematska izložba. Služile su mi kao medij za čuvanje uspomena, slično kao i moje obiteljske fotografije koje su nastale uz mnoge rođendane, razna obiteljska zbivanja na meni važnim mjestima i situacijama i o kojima bismo nekom zgodnom prilikom, kad se ponovo vidimo, razgovarali. Međutim one sada za mene imaju dodanu vrijednost i značenje. Iako su i dalje slike za ‘uspomenu i sjećanje’, sada, kada ih ponovno gledam, propitujem i analiziram ih, doživljavam ih drukčije, ne samo kao sliku za uspomenu već kao sredstvo za kontemplaciju i umjetničku interpretaciju. Nastojim da slično kao i u književnom stvaralaštvu prenesem neku univerzalnu poruku, pobudim emocije i promišljanja kod gledatelja o načinu stvaranja fotografije, o značenju i poruci slike. Danas me mnogi kolege, kad im kažem da će biti izložen njihov portret, pitaju: ‘A kad si to i gdje snimila?’ Ja im, naravno, odgovorim na pitanje, osobito za one fotografije koje sam hvatala ‘na prepad’, jer su mi trebali za ilustraciju teksta u novinama, knjizi ili časopisu.«

Promatrajući portretne fotografije što ih je snimila Branka Primorac, čini mi se osobito važnim istaknuti njezin pristup stvaralaštvu – odgovoran odnos prema sebi i svome radu, ali istodobno i osvajanje stvaralačke slobode u kojoj se realizira autoričino osobno viđenje, iskazuju osjećaji, naslućuju misli i oblikuje prikaz svijeta koji nas okružuje. Smatram da je poetsko uživljavanje u bit prikazanog najjača strana autoričine intimističke fotografije. Ona ima poseban osjećaj za interpretaciju ljudskih lica, u ovom slučaj svojih kolega i prijatelja »po peru«. Njezine fotografije osim svojim narativnim i estetskim vrijednostima privlače i bogatom asocijativnošću, poetičnošću i vizualnom snagom, promišljenim korištenjem različitih stvaralačkih pristupa i formi. To su fotografski radovi u kojima ponekad pretežu dokumentarističke kvalitete, ponekad su naglašeniji umjetnički efekti, a u većini je to s(p)retan spoj jednoga i drugoga.

I na kraju: fotografije Branke Primorac, dakako, njezino su osobno, subjektivno viđenje, njezin poseban stvaralački pristup i interpretacija lica njezinih kolega objektivom fotoaparata. To je samo jedan od mogućih pogleda, jer svatko od gledatelja može svaku fotografiju usporediti s vlastitom percepcijom, svojim senzibilitetom i imaginacijom. Vjerujem da će izložba kod mnogih posjetitelja potaknuti posebne emocije, analogije, asocijacije i intelektualnu znatiželju, a time i istraživanje života i stvaralaštva portretiranih osoba, što je, među ostalim, i bila ideja i želja autorice Branke Primorac.

Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb


Luko Paljetak, 2008.


Damir Karakaš, 2021.

Popis izloženih radova

1. Dubravko Jelačić Bužimski i Miro Gavran, 2004.
2. Josip Vaništa, 2004.
3. Dragutin Tadijanović, 2005.
4. Dorta Jagić, 2006.
5. Damir Miloš, 2007.
6. Enes Kišević, 2007.
7. Višnja Stahuljak, 2007.
8. Zoran Ferić, 2007.
9. Borben Vladović, 2008.
10. Ivan Kušan, 2008.
11. Luko Paljetak, 2008.
12. Marko Grčić, 2008.
13. Sanja Polak, 2008.
14. Tito Bilopavlović, 2008.
15. Bosiljka Brajčić, 2009.
16. Branko Hribar, 2009.
17. Dimitrije Popović, 2009.
18. Dubravka Težak, 2009.
19. Lana Derkač, 2009.
20. Neda Miranda Blažević-Krietzman, 2009.
21. Nela Sisarić, 2009.
22. Stjepan Tomaš, 2009.
23. Ante Stamać, 2010.
24. Branimir (Branko) Bošnjak, 2010.
25. Goran Tribuson, 2010.
26. Irena Vrkljan, 2010.
27. Lada Žigo, 2010.
28. Melita Rundek, 2010.
29. Salih Isaak, 2010.
30. Silvija Šesto, 2010.
31. Božica Brkan, 2011.
32. Julijana Matanović, 2011.
33. Kazimir Klarić, 2011.
34. Maja Brajko Livaković, 2011.
35. Maja Gluščević, 2011.
36. Sanja Pilić, 2011.
37. Sonja Zubović, 2011.
38. Božidar Prosenjak, 2012.
39. Željka Horvat Vukelja, 2013.
40. Irena Lukšić, 2014.
41. Vlado Rajić, 2016.
42. Nada Mihoković Kumrić, 2018.
43. Ivo Klarić, 2019.
44. Božidar Brezinščak Bagola, 2021.
45. Damir Karakaš, 2021.
46. Hrvoje Hitrec, 2021.
47. Zlatko Krilić, 2021.


Zoran Ferić, 2007. 


Lada Žigo, 2010.

Branka Primorac hrvatska je spisateljica, novinarka i urednica, fotografkinja rođena u Zagrebu, odrasla na Trešnjevci – u Ulici Kate Dumbović (danas B. Adžije), Kranjčevićevoj i Novoj cesti, gdje je išla u osnovnu školu. Završila je Fakultet političkih znanosti i Novinarsku školu CINK (Centar za izobrazbu novinarskih kadrova) pri FPZ-u. Cijeli je radni vijek novinarke i urednice provela u Večernjem listu. Uređivala je nekoliko rubrika, a najduže subotnji prilog magazinskog tipa Revija (prethodnik današnjeg Obzora) i poznati Večernjakov književni Natječaj za kratku priču “Ranko Marinković”.
Prvi književni radovi tiskani su joj u časopisu Tina (1972. – 73.) pod djevojačkim imenom Branka Matić. Godine 1992. Izlazi joj roman za djecu Mama, pazi pas!, a nekoliko mjeseci kasnije i njezin najpopularniji roman Maturalac (ima i španjolsko izdanje, KATELANI, 2000., Barcelona), koji 1993. Osvaja Nagradu “Mato Lovrak”. Danas taj lektirni naslov ima 16 izdanja, u ukupnoj nakladi većoj od trideset tisuća primjeraka. Zvonka Zmaj i Tri kavalira (Nagrada “Anto Gardaš” za 2012.) svrstana je na Časnu listu IBBY-ja za 2014. Poziv organizatora vodi je na Svjetski kongres IBBY-ja u Meksiko. Lijep događaj veže se uz roman Moj brat živi u kompjutoru (2016.) koji je dobio dvije nagrade – Nagradu SFERA, popularnog SFeraKona i Nagradu “Mato Lovrak” (drugi put, poslije dvadeset i tri godine).
Od knjiga za djecu i mlade spomenimo još zbirku fantastičnih priča Moj djed astronaut i Sve zbog Ane, roman koji se naslanja na Maturalac. Osim za djecu i mlade piše i za odrasle – priče, romane, dramske igre za radio. Tako 2001. objavljuje romansiranu biografiju Perešin, život i smrt za koju dobiva Nagradu „Bili su prvi kad je trebalo“, a 2010. Izlazi joj roman za odrasle Divlje godine. Okušala se i u pisanju slikovnica, a najnovija knjiga s dobrim recenzijama je Suze male Miljenke iz 2021. godine.
Za studentskih dana pohađa tečaj fotografije pri Češkoj besedi u Zagrebu. Od puberteta stalno je u dobrim odnosima s fotoaparatom, no umjetničkom se fotografijom ozbiljnije počinje baviti početkom 2000., što rezultira prvom samostalnom izložbom fotografija Pogled u krošnje u Cro Art Photo Clubu u Zagrebu u veljači 2006., te Požegi u listopadu 2006., Grazu u prosincu 2007. godine. U Pagu 2008. i u Budimpešti 2009. javlja se s novom temom, Paške čipkarice, a izložba u lipnju 2009. u Fotoklubu Zagreb, kojeg je i danas članica, pod nazivom Paški motivi objedinjuje dvije teme – čipkarice i Pag. Izloženi portreti pisaca nastali su u posljednjih deset godina i nisu izlagani, iako su neki objavljeni u časopisima i novinama, a pojedini dobili nagrade.


Goran Tribuson, 2010.


Ante Stamać, 2010. 


Željka Horvat Vukelja, 2013. 


Zlatko Krilić, 2021.

fotografije s otvorenja izložbe

Skip to content