5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021. u Galeriji Kontrast

U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 5. srpnja u 19.00 sati skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU-a Zagreb, pod nazivom ‘’5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021. – Duhovnost i umjetnost’’. Izložba se može razgledati do 30. srpnja 2021., radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.


5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021. 

Duhovnost i umjetnost / Izložba članova i prijatelja HDLU-a Zagreb – 5. 7. – 30. 7. 2021. 


Rada Marković

5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021. – Duhovnost i umjetnost

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb, petu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, koji se i ove godine održava u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Narodno sveučilište Dubrava), ovoga puta s temom ”Duhovnost i umjetnost”. Na njemu izlažu članovi i prijatelji HDLU-a Zagreb, koji su kroz svoja likovna djela željeli prikazati individualne duhovne koncepte i težnje, te povezati duhovnost i umjetnost u suvremenim paradigmama koje nadopunjuju tradicionalne institucionalne pristupe.

Kao i likovni rukopis, tako je i osobni duhovni put nešto posve autentično, intimno, stvoreno na temeljima osobnog životnog iskustva, to je istovremeno i individualno usmjerenje i afirmacija individualnosti koja dolazi nakon različitih etapa samospoznaje, otkrivanja svega onoga što mi jesmo, kao i odvajanja osobnog puta od nesvjesno upijenih kolektivnih obrazaca, koje se u jednom trenutku mora desiti, kako bismo u ono već poznato i etablirano upisali svoje jedinstveno viđenje i time proširili sliku cjeline – jednako u suvremenoj umjetnosti, kao i u suvremenoj duhovnosti. ”Duh vremena” na ovoj izložbi prelama se tako kroz 22 umjetnička pogleda, koji teže otkrivanju svega onoga što podrazumijevamo pod pojmom ”duhovnost” i nije nimalo slučajno da se ovakva izložba organizira u drugoj godini globalne pandemije, kada mnogi ljudi, također i umjetnici, traže neke nove izvore duhovne podrške, u sebi i svijetu oko sebe.  

U 2020. i 2021. godini, zbog globalne pandemije, svijet kakvoga smo poznavali preko noći se promijenio i kroz to su bili uzdrmani temelji naše sigurnosti, zona udobnog življenja u kojoj su unutarnji impulsi često bili prigušeni zaglušnom bukom medijskih sadržaja, prolaznih dnevnih događanja i površne zabave za široke mase. Izolacija i zatvaranje društva s jedne su strane utišali buku svijeta, no s druge, ostavili su nas pred brojnim pitanjima koja su nicala u susretu s dubljim razinama bića, ponekad i kroz suočenje s vlastitim i kolektivnim strahovima, a ponekad kroz neustrašivu želju da se pronađu djelotvorniji odgovori na zahtjeve vremena, novo nadahnuće i drugačije vrednovanje života kakve smo živjeli. Netrajnost, odnosno prolaznost, ukazala se u svojoj ogoljelosti, strah pred nepoznatim i prijeteća budućnost donosili su nemir i pitanja o smislu, ali i o tome tko smo kada se rasprše neke uobičajene društvene uloge kroz koje smo funkcionirali u svojim ambicijama i svjetovnim težnjama.

Što ostaje u nama kada zakoračimo u tamne dubine iskustva gdje još nikada nismo bili, kada izgubimo sigurne položaje, materijalnu i psihološku sigurnost, društvene kontakte, kada se utiša beskrajna zabava s televizijskih ekrana koju zamijene ozbiljne strepnje, strah od bolesti, od samoće – od nepoznate zemlje koja se ukazala pred nama? Na slici Antonije Cesarec ta je slutnja izražena kroz let tamne ptice u zgusnutom plavetnilu, kroz koje se naziru svjetliji krugovi boja, let prema noćnom nebu i mjesečini u centru slike, gdje se u tom kontrastu ipak uspostavlja ravnoteža, smiraj svijesti koja traži odgovore.

U kontemplaciji na slici Ene Bajuk probija se imaginarno tkivo nekog unutarnjeg krajolika, struktura boje protkana nemirnim rukopisom, zagasito zeleni ton kojega presjeca isprekidana bijela linija, trag u prostoru što povezuje različite planove bića. Ivana Keser prati zraku sunca koja se probija kroz velebitsku šumu, na fotografiji gdje se tijela divljih konja prožimaju sa sjenovitim drvećem i gdje priroda donosi impresije trajnosti kroz neprekidne mijene, uvijek iscjeljujuća usprkos drami ljudskih života. Pitanjima postanka bavi se Ivana Kolić na svojoj slici, gdje također vidimo kontraste boja, svjetlosti i tame, pulsirajuću bjelinu koja se probija kroz tamnoplava galaktička prostranstva. Rukopis umjetnica tako nastavlja ispisivati svoj doživljaj duhovnosti, pa na slici Ivane Mikulić vidimo ljudski fetus okružen mekom kružnicom pastelnih boja, kao simbol života koji se samoobnavlja, zaštićen u majčinoj utrobi. Na psihološkoj razini, to je također i klijanje novih ideja, sve ono u nama što utjelovljuje život, susret s unutarnjim djetetom, potreba za zaštićenim prostorom dok porađamo neke nove tvorevine svijesti, spoznaje ili vizije koje je potrebno skrbno njegovati, dok ne donesu plodove u materijalnoj dimenziji.

Izabela Hren na svom crtežu ”Duhovna vatra” gradi vertikalnu kompoziciju kroz tonsku igru planova nadograđenih jedan na drugoga i povezanih ravnim, stabilnim narančastim i plavim linijama, što nam sugeriraju uspon i čvrstinu, dok Jelena Martinović na svojoj slici ”Meditacija” prikazuje susret u šumi, svjetlom obasjanu ženu i krotkog jelena pored nje, dodirnutog u energetskoj mreži zrakastih linija, čime nas ovaj prikaz navodi na misao kako je za dosezanje potpunog smiraja potrebno omogućiti povezanost svih dijelova bića unutar nas, onih svjesnih i prosvjetljenih, s onim nagonskim i elementarnim silama života, koje nam pomažu da se bolje prizemljimo i vratimo prirodi kao izvorištu svih nas.

Juraj Jonke na svojoj slici ”Poslije potresa” prikazuje čudovišnu biljku u centru slike, kao simbol uznemirene prirode, u čijoj pozadini se nalazi katedrala s čijih se tornjeva ruše križevi, podsjećajući nas na još jednu katastrofu koju smo preživjeli u 2020.godini, nakon koje smo postali svjesni koliko su krhke i građevine u kojima živimo, i naši hramovi i gradovi, kada nas posve nepredviđeno pogodi prirodna nepogoda. Kristina Kinkela svoj doživljaju duhovnog izražava slikom ”Rebel yell II”, na kojoj gustom crnom linijom u snažnom sukobu s pozadinskom bjelinom, opisuje intenzivno gibanje, kao simbol bića koje se želi osloboditi i proširiti izvan granica zadanog formata. Na slici Luke Koščaka, u meditativnom, tonski gradiranom plavetnilu, prikazan je mitski lik anđela čija figura se okreće prema udaljenim dubinama noćnog neba, a Marija Čingel nam na svojim slikama iz ciklusa ”Lectio divina” u beztežinskom prostoru dočarava tihu meditaciju i promišljanje nakon čitanja biblijskih tekstova koji su je nadahnuli.

Marija Kruljac inspirirana je posljednjom knjigom Biblije, ”Otkrivenje’’ I sedmim pečatom koji se u njoj spominje, navješćujući kroz sedam anđeoskih truba, sedam presuda za stanovnike Zemlje, no usprkos apokaliptičnoj poruci, anđeoski lik na slici svojom prozračnom figurom asocirana procese unutarnje katarze prema većoj svjesnosti I jasnoći duha. Na slici Marine Lapadatović, ”Save your soul”, u poetskoj metafori, kroz divlju oluju na pučini mora, pratimo spašavanje utopljenika, dok nam Rada Marković na svojim slikama prikazuje duhovnu povezanost među ljudima i optimističnu duhovnu obnovu u svijetlim i čistim bojama, kada se povezuju razine svijesti od zemaljskog ka nebeskome, u simboličnoj građevini duha.

Na slici Silvie Golja,”Essence”, duhovna priroda čovjeka prikazana je u delikatnim strukturama boje, prošaranim isprekidanim crtežom u dinamičnom gibanju, kao pra-forma koja se stvara uvibrantnom suglasju sa vlastitim rukopisom, dok se na slici Stjepana Perkovića, ”Zlatne sjene”, unutarnji prostor bića formira kroz žarki ples boje nalik na raspršene sunčeve zrake. Suzana Gajdek, na svojoj slici  “Feeling alive”,nam kroz svježi kolorit i živahnu mrežu crtovlja, ispisuje priču o životu u prirodi, onoj izvan nas i onoj unutarnjoj, prepunoj strasti i žudnje za duhovnom avanturom otkrivanja svijeta, u svoj njegovoj složenosti i ljepoti, a Valentina Kasapović u ikoničnom prikazu slika Gaiu ili Geju, mitološku boginju Zemlje i majku svih stvorenja, u čijoj kruni od kose naziremo udaljena svemirska prostranstva, zvijezde i planete.

Valentina Marđetko svoj doživljaj duhovnosti također pronalazi u prirodi, u šumi bjeličastih stabala koja se izdvajaju iz tamnoplave pozadine, kao neki drevni totemi u imaginarnom svetištu, a Vanda Jurković kroz svoj ”Mikromozaik” prikazuje glavu Krista u sitnim djelićima mozaika što se skladno prožimaju, gradeći sliku cjeline. Vedran Bukovina, s devet simbola unutar kružne kompozicije, prikazuje svijet elemenata i arhetipova od kojih je sastavljen unutarnji Svemir, dok Zlatko Isaković svoje duhovne istine pronalazi u ekspresivnom i alegorijskom susretu dvaju golubova, u raskoši boja i oblika, koji simboliziraju složene dimenzije zajedničkog življenja.

Duhovni put čovjeka tako nam se, kroz ove raznolike prikaze, predstavlja u meditaciji i kontemplaciji, osobnom doživljaju drevnih mudrosti, kroz ljubav prema prirodi, ali i drugim ljudskim bićima, kroz aktivnu potragu za suštinom života, za nadahnućem, kroz svakodnevnu i djelatnu životnu praksu da se spozna cjelovitost bića, da se povežu različiti planovi svijesti, da se razvijaju osobni talenti i vještine te da se metaforička ”tamna noć duše” sagleda kao izazov za napuštanje zone udobnosti i traženje novih kreativnih rješenja za probleme suvremenog svijeta. Svijet kakvog smo poznavali promijenio se i bili smo prisiljeni okrenuti se k sebi, da pronađemo nove izvore snage, nove vrijednosti, ili zapravo da se ponovo prisjetimo nečeg starog, zaboravljenog, što smo izgubili kroz užurbano življenje – svoje mjesto u prirodi, svoju povezanost s drugim ljudima u onim osnovnim egzistencijalnim pitanjima o tome kuda idemo, koji nam je smisao i misija, što nas plaši, što nadahnjuje, što iscjeljuje i što nas čini živima?

U posvećenoj introspekciji, u samoći prema kojoj svatko mora krenuti da bi mogao oslušnuti svoje najdublje želje, potrebe i nade, umjetnici su dočarali duh vremena, sadašnjost prepunu izazova na koje nas nitko nije pripremio, i kada smo se našli pred zidom pitanja bez odgovora, na početku puta kroz tamnu dolinu, baš kao putokazi na platnima, počela su se ukazivati neka nova obzorja, kružnice koje simboliziraju cjelovitost bića, svjetlo u centru kompozicija, fino tkanje unutarnjih pejsaža i život koji se obnavlja iz ništavila, kao mitska Perzefona što u ciklusima svjetla i tame silazi u Had i ponovo s proljećem izranja iz njega, donoseći svijetu nove plodove i spoznaje. Umjetnici na tom putu ostavljaju svoje zapise, da bismo zapamtili tko smo bili i čemu smo svjedočili dok smo tražili svoje mjesto u svijetu, ravnotežu mikrokozmosa i makrokozmosa u struji samoobnavljajućeg života. 

mr. art Krešimira Gojanović  


Ena Bajuk

Izlagač:
Ena Bajuk
Vedran Bukovina
Antonija Cesarec
Marija Čingel
Suzana Gajdek
Silvia Golja
Izabela Hren
Zlatko Isaković Lula
Juraj Jonke
Vanda Jurković
Valentina Kasapović
Ivana Keser
Kristina Kinkela
Ivana Kolić
Luka Koščak
Marija Kruljac
Marina Lapadatović
Valentina Marđetko
Rada Marković
Jelena Martinović
Ivana Mikulić
Stjepan Perković


Izabela Hren


Jelena Martinović


Marija Čingel


Valentina Kasapović

Popis izloženih radova:
1. Ena Bajuk, Izrijek, kombinirana tehnika, 42×30 cm
2. Ena Bajuk, Kontemplacija, kombinirana tehnika, 45×35 cm
3. Vedran Bukovina, 9 simbola, kombinirana tehnika, 100×100 cm
4. Antonija Cesarec, Slutnja, akril na platnu, 60×50 cm
5. Marija Čingel, Meditacija – Izaija 12: Iz izvora spasenja / ciklus Lectio divina, akril na platnu, 70×50 cm
6. Marija Čingel, Meditacija – Psalam 103: Koliko je nebo visoko / ciklus Lectio divina, akril na platnu, 70×50 cm
7. Marija Čingel, Meditacija – Psalam 19: Dragocjeniji od zlata / ciklus Lectio divina, akril na platnu, 70×50 cm
8. Suzana Gajdek, Feeling alive, kombinirana tehnika na papiru, 50×70 cm
9. Silvia Golja, Essence, diptih, kombinirana tehnika na platnu, 2x60x50 cm 
10. Izabela Hren, Duhovna vatra, olovka, drvene bojice na papiru, 42×29,7 cm
11. Izabela Hren, Unutarnji svemir, olovka na papiru,42×29,7 cm
12. Zlatko Isaković Lula, Sreća dvaju golubova, akril na platnu, 80×60 cm
13. Juraj Jonke, Poslije potresa, ulje na platnu, 70×50 cm
14. Vanda Jurković, Mikromozaik, stakleni mozaik, 36×30 cm
15. Valentina Kasapović, Gaia, akril na platnu, 50×50 cm
16. Ivana Keser, Zraka sunca, divlji velebitski konji, Velebit, Premužićeva staza 1, digitalna fotografija, 41×55 cm
17. Kristina Kinkela, Rebel yell II, akril na platnu, 75×65 cm
18. Ivana Kolić, Postanak (Origin), akril na platnu, 50×40 cm
19. Luka Koščak, Anđeo čuvar, ulje na platnu, 70×50 cm
20. Marija Kruljac, Otkrivenje – Sedmi pečat, kombinirana tehnika na platnu, 70×50 cm
21. Marina Lapadatović, Save your soul, kombinirana tehnika, 70×50 cm
22. Valentina Marđetko, Do jutra ne možeš stići drugačije nego kroz noć / H. Džubran, akril na platnu, 50×40 cm
23. Valentina Marđetko, Priroda kao mjesto duhovnosti, akril na platnu, 50×40 cm
24. Rada Marković, Duhovna povezanost, akril na platnu, 70×50 cm
25. Rada Marković, Razine svijesti, kombinirana tehnika, 80×60 cm
26. Rada Marković, Duhovna obnova, kombinirana tehnika, 80×50 cm
27. Jelena Martinović, Povezana sam, akril na platnu, 100×80 cm
28. Jelena Martinović, Meditacija, akril na platnu, 100×80 cm
29. Ivana Mikulić, Novi život, akril na platnu, 50×60 cm
30. Ivana Mikulić, Srce, akril na platnu, 50×60 cm
31. Ivana Mikulić, Zigota, akril na platnu, 50×50 cm
32. Stjepan Perković, Zlatne sjene, akril na platnu, 60×50 cm


Suzana Gajdek


Ivana Keser

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros

Organizator izložbe:

Skip to content