Izložba Josipa Ivanovića u Galeriji Vladimir Filakovac
U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 12. travnja u 19.00 sati izložba slika Josipa Ivanovića pod nazivom “Autići”. Izložba je otvorena do 6. svibnja 2021. godine, radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
JOSIP IVANOVIĆ
Autići – 12. 4. – 6. 5. 2021.
PONAVLJANJE/OBNAVLJANJE
U svojem slikarstvu Josip Ivanović problematizira temu pod naslovom Autići, o kojoj smo mogli čuti na njegovim posljednjim samostalnim izložbama, postavljenim u referentnim galerijama, u netom minulom desetljeću. Iznoseći ovdje tvrdnju kako autor problematizira posve određenu temu, nastojim pritom skrenuti pozornost na činjenicu koju ću razmotriti s više gledišta. Jedno od njih, i prvo koje ću izložiti, jest ono koje proizlazi iz same teme, jer evidentno je da je ta likovna činjenica, odnosno, ishodišna točka ovoga slikarstva – auto. Upravo navedena likovna činjenica usmjerava nastojanje za cjelovitom percepcijom slikareve teme, promatrane u nekoliko ciklusa i prezentirane, kao što sam napomenuo, na hrvatskoj likovnoj sceni, sa zamjetnim odjekom u kulturnoj javnosti. Drugu sastavnicu prepoznajemo u općepoznatoj činjenici da slikar likovnim jezikom govori o autu, kao nezaobilaznom prijevoznom sredstvu i dragocjenom pomagalu u svakodnevnom životu, te se stoga može, bez pretjerivanja kazati, kako je upravo auto stvarnost u svim narodima i kulturama, te da je, k tome, medijskim terminom rečeno – planetarno popularan, i zacijelo, jedan od najsnažnijih simbola suvremene civilizacije. Gotovo da bi mogli ustvrditi kako je upravo ovaj slikarev motiv obilježio 20. stoljeće, te da je isti, i ranije, bio poticaj mnogim umjetnicima te dominantan motiv u znamenitim likovnim smjerovima, primjerice, futurista i pop-arta, performansa i happeninga i dr., ili pak u velikim autorskim likovnim djelima s potpisima Cesare, Dalia i dr.
S jasnom distinkcijom kazat ću da naš slikar ne problematizira svoju temu s ovako skiciranog gledišta, koje implicira znanstveni pristup, poglavito onaj ekološko-sociološki, dok je isto tako na dovoljnoj distanci od svakog gospodarsko-financijskoga i urbano-organizacijskog gledišta. U slikarstvu Josipa Ivanovića nećemo pronaći elemente koji bi upućivali na zaključak da je stvarao s takvih prosudbenih stajališta, a još ćemo slabije proći budemo li tražili da je tome težio. Jednostavno, valja zaključiti da u svome likovnom djelu nije opservirao na takvim premisama. Dakle, unatoč činjenici da Josip Ivanović nije problematizirao istu i zajedničku temu iscrpnim analitičkim postupkom kakvog znanstvenika u spomenutim disciplinama i njihovim metodologijskim postupcima, ipak je, nešto drugačijim putem, došao na isti cilj i dospio na pravo odredište u valjanom zaključku. Drugim riječima, Ivanović nije znanstvenim, nego intuitivnim, nije racionalnim, već iracionalnim postupkom „vozio“ svoje autiće vlastitim istraživačkim putem prema istom smjeru, dakle, problematiziranju suvremene civilizacijske teme, jednako privlačne znanstvenicima i umjetnicima. Stoga je njegov pristup bliži spomenutim likovnim klasicima 20. stoljeća, nego onom znamenitih znanstvenika.
Ovdje valja još jednom naglasiti da se Ivanović, svojim pristupom temi i slikarskim postupkom, usredotočio na predmetnu civilizacijsku problematiku, impostiranu u suvremenom životu, prvenstveno s intelektualnog i humanističkog, te nadasve likovnog gledišta. Zaokupljen, dakle, u suvremenom civilizacijskom kontekstu, neizvjesnošću i nesigurnošću, kao njegovim sastavnicama, slikar zapravo duboko zasijeca u temeljna pitanja ljudskog postojanja koja poentira simboličkim konotacijama kroz jedan od najznačajnijih civilizacijskih simbola – auto. U ciklusu slika naslovljenom Autići, nimalo slučajno podvlači rečenu intelektualnu komponentu, odredivši svoje gledište izrazito ironijskim određivanjem teme, u deminutivu. Povrh toga, istu ironijsku sastavnicu naglašava, kako samom umanjenicom, tako i njezinom pluralnom sastavnicom, množinom, a ne jedninom, čime još jasnije i intenzivnije izražava bitnu odrednicu ljudskog postojanja u suvremenom svijetu, kazujući o gubitku ljudskog identiteta. Deminutivom i pluralom slikar nivelira individualno i posebno, briše vlastito i osobno, stavlja poguban znak jednakosti među ljudima čija se egzistencija sunovraćuje u tragizmu jednoličnosti, jednodimenzionalnosti, uniformiranosti – u beskonačan niz istoga – u serijski broj i apsurdno postojanje. Seriji Ivanovićevih slika Autići sinonim bi mogao biti izraz Ljudići, jer se množenjem jednoga mutiraju replike i recikliranja, poništava se razlika posebnog i općeg, i apsolutno potire ljudsko u čovjeku i humano u društvu, te razotkriva stvarnost postojanja nehumanog, kao bitne sastavnice suvremenog čovjeka i društva. Slikar taj duboki tragizam suvremene civilizacije osnažuje autentičnošću egzistencijalističkog diskursa, kao svojom temeljnom odrednicom izraženom sugestivnim likovnim jezikom i aktualnošću teme.
Svakako valja spomenuti i sastavnicu koja snažno determinira Ivanovićev slikarski postupak, a to je načelo varijacije. Ovo se je načelo, kao malo koje drugo, učvrstilo u samom temelju moderne umjetnosti i široko rasprostrlo u brojnim postmodernističkim inačicama. Upravo na tom postmodernističkom konceptu Josip Ivanović razvija likovnu tezu na temu Autići, pokazujući kultiviranim slikarskim postupkom jasnoću svojih intelektualnih pogleda i estetskih opredjeljenja. U obje sastavnice, autor je znalački rastvorio temu Autići u suvremenu i aktualnu egzistencijalističku dvojbu, bremenitim pitanjima ljudskog postojanja. Discipliniranim slikarskim umijećem dosljedno provodi načelo varijacije u čvrstu likovnu strukturu, stvarajući na staroj temi novi ciklus slika, u kojemu prepoznajemo važne pomake u percepciji i sigurne iskorake u otkrivanju novih mogućnosti u samom slikarskom postupku. Naime, evidentni su slobodniji potezi kistom, učestaliji unosi kolorističke akcentuacije te prožimanje slikarskog postupka ekspresionističkim i gestualnim. Unatoč činjenici da je slikar naglašavao vitalističku komponentu, nije potirao onu meditativnu i spekulativnu.
Čini se da je posljednjim ciklusom slika, Josip Ivanović majstorski opservirao načelom varijacije dobro znanu temu Autići, produbljujući značenjsku vrijednost svojeg stvaralaštva, primarno slikarskim postupkom i novim simboličkim konotacijama. Serijom novih slika, Ivanović potkrepljuje tezu da je načelo varijacije kreativan postupak koji u poznatom otkriva nepoznato, produbljuje epistemološku sastavnicu i razmiče horizont novom obzoru, otkriva novo u starom, isto oblikuje drukčijim, te nadasve, usustavljuje stvaralački proces kao stalnu preobrazbu, kojom se vlastiti izraz ponavljanjem motiva obnavlja postupkom, odnosno, varijacijom rastvara, imaginacijom stvara.
Milan Bešlić
Popis izloženih radova:
1. Iz ciklusa Autići, 2016., akril/platno, 100×150 cm
2. Iz ciklusa Autići, 2017., akril/platno, 100×150 cm
3. Iz ciklusa Autići, 2017., akril/platno, 100×150 cm
4. Iz ciklusa Autići, 2017., akril/platno, 150×200 cm
5. Iz ciklusa Autići, 2017., akril/platno, 150×200 cm
6. Iz ciklusa Autići, 2017., akril/platno, 150×200 cm
7. Iz ciklusa Autići, 2018., akril/platno, 100×150 c
8. Iz ciklusa Autići, 2018., akril/platno, 100×50 cm
9. Iz ciklusa Autići, 2019., akril/platno, 100x150cm
10. Iz ciklusa Autići, 2019., akril/platno, 155×200 cm
11. Iz ciklusa Autići, 2019., akril/platno, 155×200 cm
12. Iz ciklusa Autići, 2020., akril/platno, 155×200 cm
Josip Ivanović rođen je 1961. godine u Sarajevu, Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1988. godine, nakon čega se preselio u Dubrovnik. Kroz karijeru, koja traje više od tri desetljeća, radio je na različitim poljima i medijima, uključujući skulpturu u staklu i metalu, crteže, kolaže i grafike, slike i reljefe, kazališne scenografije i javne skulpture i spomenike. Sudjelovao je u Domovinskom ratu, nakon čega je, zajedno s francuskim restauratorima i klesarima, radio na više projekata obnove spomeničke baštine u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Održao je preko pedeset samostalnih i skupnih izložbi u četrdesetak gradova širom svijeta, a o njegovu životu i radu objavljeno je mnogo novinskih članaka te snimljeno nekoliko radijskih i televizijskih emisija, od kojih su najvažnije: TV izložba: Josip Ivanović, u produkciji Hrvatske radiotelevizije, iz 2002. i dokumentarni film Josip Ivanović, u produkciji Dubrovačke televizije iz 2007. godine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1988. te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1993. godine.
U ciklusu Autići, koji je započeo 2011. godine, Ivanović se bavi dinamikom urbanog krajolika. U likovnom smislu, riječ je o nizovima objekata koji evociraju osnovne forme automobila, ali kao simbola, kao označitelja radnje. Urbani krajolik je promjenjiv, kreće se od gotovo figuralnih do reduktivnih ili sasvim apstrahiziranih formi, s jednakim rasponom pomaka u vibraciji, razlomljenosti bojanog polja i metjerskih pristupa, pri čemu se kontinuitet teme ostvaruje upravo sekundarnim objektom – matricom stiliziranog automobila, koji promatrača uvlači u autorski narativ i predstavlja homogenizirajući element čitavog ciklusa. O ovome ciklusu do sada su pisali Milan Bešlić, Feđa Gavrilović, prof. dr. Rolf Sachsse i Anthony Haden-Guest.
fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros
Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
