Uskrsna izložba Hrvoja Marka Peruzovića u Galeriji Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 15. ožujka u 19.00 sati izložba akademskog slikara Hrvoja Marka Peruzovića pod nazivom “Uskrs 2021.”. Izložba je otvorena do 8. travnja 2021., radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama. 


HRVOJE MARKO PERUZOVIĆ

Uskrs 2021. – 15. 3. – 8. 4. 2021.


Raspelo, 2007., akrilik/platno, 80×80 cm 

Slikarska molitva

Duhovnost biblijskih sadržaja nadahnuće je generacijama umjetnika u nizu stilskih perioda, pa su je tako mnogi slikari i kipari i u našemu dobu, inspirirani sakralnom tematikom, interpretirali modernim i suvremenim likovnim jezikom. Hrvoje Marko Peruzović značajni dio svojega opusa posvetio je motivima kršćanske ikonografije, povezujući slikarskom provedbom i vjerničkim predanjem dubinu činjeničnog i snagu poruke. Umjetničkim činom zbivanja i tekstovi opisani i upisani u Evanđelju postaju životna zbilja za samog umjetnika i sve promatrače koji im pristupaju s radošću u razumijevanju smisla. Događaji na putu spasenja u svojoj punini opredmećeni su u sadašnjosti i vodilja su na putu k vječnosti. Peruzović itekako shvaća ulogu sakralne umjetnosti, a time i svoju odgovornost da talentom, kreativnim promišljajem, iskrenošću pristupa, slikarskim molitvama kroz odabrane motive prati i produbljuje svojim senzibilitetom i uvjerenjem pojedine misli i cjelovitost Evanđelja.

Peruzović je slikar rano izgrađenog stila, s likovno logičnim i uzbudljivim približavanjem i udaljavanjem, prema i od temeljnog koridora izraza, potvrđujući se umjetničkim dosezima kao autor slikarske autentičnosti, vlastite varijante ekspresionističke poetike. Nije se zatvarao u neke stroge okvire stilistike (a ekspresionizam ih konačno i ne poznaje), u otkrivanju forme sa snažnom emocionalnošću, bilo lirske, ili češće dramatske konotacije. Primjena deformacije tjelesnog, ponekad i drastično razlaganje anatomske uvjetovanosti, akcenti, osakaćivanja, potenciranja udova u izgledima figurativnog, novih perspektivnih odnosa, sastavnice su prožimanju ozračja emocionalne napetosti i samih likova. U strukturu oblika i same površine slike, Peruzović razložno unosi i elemente ornamentalnog, neobične “kaligrafije” različitog usmjerenja dužih i kraćih linija, kao oblika otklona od realistične datosti. I na ogoljelom korpusu i razvedenosti draperije, koncentrirajući se na organičko, ali i skicoznost geometričnog. S realizacijom slike u kojoj je tijelo i “duhovna materija”, proizašla iz ranjivosti forme, gdje narativnost kroz likovno oslobađanje tkivom crtačke teksture dobiva stvarno i simbolično svjetlo mističnosti.

Peruzović upravo sjajno vodi liniju i obrisnu i isprekidanu u bogatoj strukturi oblika u njegovoj vanjskoj “kapilarnosti”. Ipak, ne prepušta se efektnosti crtačkog virtuoziteta, već sklada slike puninom razgovornosti linija u njihovoj nenametljivoj brušenosti. Stvoren je raster na epidermi forme, i sadržajno i ispod nje, znak vitalnosti gradivnih likovnih sadnica, odrednica površine i sugeriranog volumena. Usuglašenoj s kolorističkim rasponima, paletom tamnijih vrijednosti (kromatikom zelenih, plavih, ljubičastih tonaliteta), ali i iskrenja otvorene boje.

Na takvim okosnicama likovne putenosti spoznaje se sadržaj, nagovještava ugođajnost scena. I u motivima Isusova rođenja, Poklonstva kraljeva, Bijega u Egipat, ali i slijedu svih postaja križnog puta, s češćim zaustavljanjem pred scenom Pieta. Utočišta u sakralnosti prizora obilježena su i vrtlogom nemira duše, ali prepuštanjem prostranstvima pobožnosti. Peruzović, ne napuštajući čitkost motiva nadilazi pričljivu ilustrativnost, te veličajnosti “scenarija” pristupa umjetničkom sigurnošću i ljudskom poniznošću. I uvijek u tragu teoloških izvora.

Likovi su mu izduženi, po načelima proporcija manirizma, pa i više od toga, lomne su siluete, postavljeni u jasnoći fonda, ali i meke mrljolike sfumaturnosti. Peruzovićev formalni repertoar, proveden u sintezi čistoće i oblikovne mreže, zrcalno se veže s izazovom tematske posvećenosti, htijenju da se u portretnosti sakralnog osjeti duh transcendentalnog. U kruhu, neba na zemlji, u Kristovu otkupiteljskom činu, u muci na golgotskom martiriju. Peruzović prati slikarskim interpretacijama sve dionice kalvarijske patnje, u kojima je svaka postaja ispunjena vjerničkim suosjećanjem i umjetničkom zrelošću. Ova izložba u korizmenom vremenu ima posebno značenje, nudeći tišinu u zajedništvu, meditaciju koja je zasigurno bila uključena u Peruzovićevo stvaralaštvo. U umjetnosti propitkivanja, zanosa, ali i kušnje.

Stanko Špoljarić


Mrtvi Krist, 2007., akrilik/platno, 60×80 cm

Popis izloženih radova:
1. Mrtvi Krist, 2007., akrilik/platno, 60×80 cm
2. Pieta, 2007., akrilik/platno, 60×80 cm
3. Pieta, 2007., akrilik/platno, 60×120 cm
4. Raspelo, 2007., akrilik/platno, 50×50 cm
5. Raspelo, 2007., akrilik/platno, 80×80 cm
6. Križni put (15 postaja), 2012., akrilik/platno, 50×40 cm
7. Pieta, 2012., akrilik/platno, 50×70 cm
8. Lice Kristovo, 2013., akrilik/platno, 40×30 cm
9. Ecce homo, 2014., akrilik/platno, 80×40 cm
10. Grimizni Krist, 2014., akrilik/platno, 40×30 cm
11. Mrtvi Krist, 2014., akrilik/platno, 40×50 cm
12. Corpus Christi, 2018., akrilik/platno, 100×70 cm
13. Ecce homo, 2018., akrilik/platno, 50x40cm
14. Uskrsli Krist, 2008., akrilik/platno, 100×70 cm
15. Veronikin rubac, 2018., akrilik/platno, 70×60 cm
16. Uskrsnuće, 2019., akrilik/platno, 140×60 cm


Pieta, 2007., akrilik/platno, 60×80 cm

Hrvoje Marko Peruzović rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao je slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ðure Sedera. Studijski je boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Osim slikarstvom, bavi se i klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom te fotografijom. Izlagao je na više od pedeset samostalnih izložbi i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je i brojna djela sakralne tematike: križni put u Solinu, oltarnu palu i križni put u Dubrovniku, vitraje u Karmelu svetog Ilije, Bosna i Hercegovina, te mozaik na pročelju crkve u Zagvozdu. Djela mu se nalaze u raznim privatnim i javnim zbirkama i muzejima (Galerija umjetnina, Split; Zbirka umjetnina “Majka” Franjevačkog samostana u Humcu, Bosna i Hercegovina; Muzej grada Kaštela, Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb; Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda; Samostan benediktinki sv. Margarite u Pagu i dr.) Sudjelovao je na brojnim likovnim susretima i kolonijama humanitarnog karaktera. Likovno je uredio i ilustrirao nekoliko knjiga, kataloga i monografija. O njegovom radu pisali su: Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Stanko Špoljarić, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Igor Brešan, Elizabeta Wagner i dr. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Dobitnik je prve nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio je zbirku pjesama Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji). Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.


Uskrsli Krist, 2008., akrilik/platno, 100×70 cm


Uskrsnuće, 2019., akrilik/platno, 140×60 cm

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros


(iz knjige dojmova)

Skip to content