TROJICA NAGRAĐENIH
23. 4. – 12. 5. 1980.
(naslovnica kataloga)
Uvodna bilješka
Od dubrovačkih slikara u Galeriji “Dubrava” izlagao je do sada jedino Josip Škerlj. Ova put predstavljamo trojicu – Marojicu Mitrovića, Lukšu Peku i Peru Šantića – koji po našem uvjerenju dolično prezentiraju suvremeno slikarstvo u Dubrovniku. Lani su na “Proljetnoj izložbi” hrvatskoga društva likovnih umjetnika – Dubrovnik dobili nagrade, a to je i bio i odlučujući razlog da ih pozovemo na izložbu u Zagreb, naslovivši priredbu iz istoga razloga “Trojica nagrađenih”; Marojici je pripala I. nagrada, Peki II., a Šantiću III. nagrada.
“Proljetna izložba” HDLU u Dubrovniku lokalnoga je značaja, no nekoje vrijednosti na toj izložbi nedvojbeno nadmašuju međe tamošnjega hrvatskog društva. Dubrovnik je jaki likovni centar. Razgled Marojičinih, Pekinih i Šantićevih radova samo će nas učvrstiti u tome mišljenju; njihovo je djelo samosvojno i osebujno.
Inicijativu za zagrebačku izložbu trojice nagrađenih dao je Antun Karaman, direktor Umjetničke galerije Dubrovnik, a izložba je realizirana posredstvom HDLU-a Dubrovnik koji je i participirao u troškovima organizacije.
Josip Škunca
Marojica Mitrović, Pravi bor II, 1979. akrilik/platno, 100×120 cm
Izbor iz kritike
Nebo i zemlja koji nas okružuju, more i otok ili planina koji se iz njegova plavetnila izdižu, jednako kao kamen ili stablo, za nas su usklađeno i unijansirano ustrojstvo oblika, a ne bezoblični nered. I još više, oni su i ,naš zavičaj, time i naš osnovni model svakoga drugog svijeta koji nam jest ili bi nam mogao biti blizak. Jedan takav model, istovremeno i idealiziran i stvara n, dakle univerzalan i poseban, paluca na platnima Mitrovićevih slika, pretačući svoje suptilne pastele u forme koje su konkretni oblici ovoga mediteranskog krajolika, tu pred nama i oko nas, ali isto tako mogu biti i oblici i brojnih nama znanih ili neznanih krajolika koji čekaju da ih ponovo obiđemo ili tek otkrijemo, elementi od kojih su sva podneblja sazdana uvijek su krajnje jednostavni, reducirani na bitno i lako čitljivi.
Pristavši na takvu jednostavnost, točnije izborivši se za nju, Mitrović je uspio svoj
model prirode izdići do općeg simbola, simbola koji privlači pažnju u prvome redu svojom rudimentarnošću, ali isto tako i subjektivnošću i istančanošću interpretacije. . .
“Slobodna Dalmacija”, Split,
6. listopada 1979.
Lukša Peko, Ptica II, ulje/platno, 146×111 cm
Lukša Peko, koji se u dubrovačkom slikarstvu pojavio odmah nakon završene Akademije 1968. godine, razrađuje motive uzete iz širokih mediteranskih prostora. Obala koju toliko često slika za njega je mnogo više od običnog dijela kopna oglodanog morem. Ona je vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo, zid pred kojim toliko puta nemoćno stojimo, zid visok, čvrst, surov, neprelazan. Ona je razmeđe između života i smrti. Obala i pred njom otok ili litica što se diže i prijeti a oko nje uvijek more sa svojim nepoznatim i zastrašujućim crnim dubinama. Nije to ono malo prijateljsko more naših mladenačkih plićaka i uvala, nego more povijesti, nepoznato, nedefiniranih koordinata vremena – modro obzorje straha i slutnje, odozgo nadire svjetlo. Blijedo, hladno svjetlo spušta se po svemu, tvrdo i neuhvatljivo, i zaustavlja vrijeme, zaustavlja stvari. Je li to još uvijek život? ima li nade u ovoj zaleđenosti ? Ako su “Sebastijan” i “Ptica” odgovor na ova pitanja, onda će zaista biti teško doći do obzora iza kojih neće više biti ni patnje ni očaja. Vrednost njegova slikarstva nije samo u zaokruženoj idejnoj koncepciji, već i u vrsnoj metjersrkoj vještini što ga čini jednim od onih koji će dubrovačko slikarstvo u skoroj budućnosti promaknuti u još veću kvalitetu.
Iz predgovora u katalogu izložbe “100 godina moderne umjetnosti u Dubrovniku”, Dubrovnik, 1979.
Pero Šantić, Spavač, 1978., ulje/platno, 12×8,8 cm
… Pero Šantić u posljednjih nekoliko godina ,ne odstupa od vrijednosne konstante koja mu je donijela dosta priznanja kod stručne kritike, a konačno i otkupnu nagradu na ovogodišnjoj “Proljetnoj izložbi” dubrovačkih umjetnika. U povodu te nagrade napisao sam slijedeće: “… Šantić je ostao vjeran svom poetski doživljenom surealističkom svijetu tišine, sjena i malih dragih stvari i priča. Narativno je, međutim, svedeno na minimum. Uzmaklo je pred gustoćom vizije i to je svakako razlog što njegove formatom male, ali virtuozno slikane slike, djeluju tako monumentalno. Ovom prilikom tim riječima dodao bih još samo ovo: Šantićevo djelo, iako vrijedno, nije nametljivo; ono nas ne zasljepIjuje senzacionalnim reklamerstvom ili ishitrenim frazama, već nam nudi skromnost predanog rada. Bez njega dubrovačko slikarstvo bi bilo vidljivo okljaštreno.
Iz predgovora u katalogu izložbe “1. dubrovački saIon”, Dubrovnik, 1979.
Antun Karaman
Marojica Mitrović rođen je 1950. godine u Dubrovniku. Godine 1972. diplomirao je na Umjetničkoj akademiji “Brera” u Milanu. Živi i radi u Dubrovniku.
Samostalne izložbe:
1975. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1977. Skopje, Centar za kulturu i informacije
1978. Zagreb, Salon galerije “Karas”
1979. Dubrovnik, Umjetnička galerija
Nagrade i otkupi:
1977. Dubrovnik, Otkup Umjetničke galerije
1978. Herceg Novi, 2. nagrada XI hercegovačkoga Zimskog salona
1978. Zagreb, Otkup komisije USIZ-a grada Zagreba
1979. Dubrovnik, I. nagrada na “Proljetnoj izložbi” HDLU-a
Katalog:
1. Otok, 1979., akrilik/platno, 100×120 cm
2. Žuto svjetlo sa dva stabla, 1979., akrilik/platno, 100×120 cm
3. Pravi bor I, 1979., akrilik/platno, 100×120 cm
4. Pravi bor II, 1979., akrilik/platno, 100×120 cm
5. Studija za Pravi bor, 1979., akrilik/platno, 40×50 cm
6. Pejzaž, 1980., akrilik/platno, 55×70 cm
Lukša Peko rođen je 1941. u Dubrovniku. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1965., a Grafičku specijalku 1968. u klasi profesora Detonija. Živi i radi u Dubrovniku.
Samostalne izložbe:
1966. Split, Dom JNA
1968. Split, Salon Matice hrvatske
1968. Dubrovnik, Dom sindikata
1969. Dubrovnik, Umjetnička galerija
1972. Dubrovnik, Kazalište Marina Držića
1974. Split, Umjetnički salon
1975. Dubrovnik, Umjetnička galerija
1976. Stari Grad na Hvaru, Galerija “Jerolim”
1978. Dubrovnik, Galerija “Dubrava”
Katalog:
1. Ptica I, ulje/platno, 140×140 cm
2. Ptica II, ulje/platno, 146×111 cm
3. Razdoblje suše, ulje/platno, 170×130 cm
4. Žena koja leži, ulje/platno, 220×130 cm
5. Razdoblje čekanja, ulje/platno, 220×130 cm
6. Razdoblje čekanja, ulje/platno, 170×280 cm
Pero Šantić rođen je 1938. godine u Zrenjaninu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Herceg Novom 1959., a od 1962. do 1965. godine studirao na Akademiji za primjenjenu umjetnost u Beogradu. Živi i radi u Dubrovniku.
Samostalne izložbe:
1966. Dubrovnik, Dom sindikata
1969. Dubrovnik, Dom sindikata
1970. Dubrovnik, Dom sindikata
1971. Zagreb, Galerija Lotrščak
1973. Dubrovnik, Galerija “Božidarević”
1975. Dubrovnik, Galerija “Sebastijan”
1977. Köln, Galerija “Goyert”
Katalog:
1. Spavač, 1978., ulje/platno, 12×8,8 cm
2. Čovjek i vrijeme, 1979., ulje/platno, 26,7×24,5 cm
3. Plaža, 1979., ulje/platno, 12,7×9,8 cm
4. Zaljubljene školjke, 1979., ulje/platno, 12×8,8 cm
5. Milena, 1979., ulje/platno, 12,3×9,2 cm
6. Odlazak, 1979., ulje/platno, 16,2×12,6 cm
7. Sjene, 1979., ulje/platno, 16,9×11,8 cm
8. Sjećanje na ljeto, 1979., ulje/platno, 26,8×24,4 cm
9. Autoportret s pejzažem, 1980., ulje/platno, 19×13,7 cm
10. Iščekivanje, 1980., ulje/platno, 32×28 cm
11. Plaža, 1980., ulje/platno, 14,2×10,8 cm
12. Pejzaž s torzom, 1980., ulje/platno, 16,8×11,7 cm
(iz knjige dojmova)
