IZRAŽAJ NAIVNIH
9. 2. 21. 2. 1981.
(naslovnica kataloga)
JERKO BIŠKO
Slikarstvo Jerka Biška, kako ga poznajemo iz ranih sedamdesetih godina, kad ovaj samouki umjetnik porijeklom iz Hercegovine definira stil, nedvojbeno je originalna pojava, možda i jedna od najoriginalnijih uopće što su ponikle u amaterskim krugovima u osmom desetljeću. Doduše, tom je slikarstvu lako naći tehnološke zamjerke, no sjetimo se da je autor u svakome pogledu autodidakt i da su mu osnovna zanimanja tesarstvo i klesarstvo (Biško se u praksi uspješno nosi s još dva obrta: sa staklarstvom i stolarstvom).
Sve što je do sada postigao Biško je to otkrivao sam, postupno i uporno. Ipak, važno je ukazati na poticajne okolnosti iz 1973. te godine on je sreo kipara Stipu Sikiricu, koji mu je pogledao radove i izdvojio šest najboljih. Prepoznavši u njima izvorni slikarski doživljaj i izraz, ohrabrio ga je da nastavi u tom smislu ponajboljih realizacija – bile su to slike onoga neobičnog strukturalnog obrasca bojanih traka i superponiranih planova nepravilne perspektive i jedan portret dječaka u zelenom i crvenom – i posebno ga opomenuo da i u buduće pazi na čistoću boje. Rekao mu je u svome ateljeu u Medulićevoj: “Boja mora biti čista i zvonka kao hercegovačka riječ“.
Ta je uputa stabilizira dosadašnja Biškova nastojanja i potaknula ga da i sam prihvati, kao relevantni likovni rezultat, ono od čega je bio došao onih prvih nekoliko godina rada. Nosio je potom Sikirici slike u dva-tri navrata da mu ih on odabere za izložbe (Biško je često izlagao), a uskoro mu za drugu samostalnu izložbu, u zagrebačkom Klubu samoupravljača, predgovor u katalogu piše Radoslav Putar. Jednu mu sliku primaju na Zagrebački salon, a u atelje Stipe Sikirice o Biškovim se slikama pohvalno izrazio i kipar Kosta Angeli Radovani. Od tada Biško razvija svoju umjetnosti u prepoznatljivim granicama stila. Portet je, čini se, ostavio, a težište interesa usmjerio na vokaciju zavičajnog krajolika. U tim nas pejzažnim slikama stalno iznenađuje kompoziciona osnovna što je tvore u nedogled položene paralelne trake. Ta dekorativna istkanost i naglašeni pikturalni suodnosi jarkoga, odnosno u novije doba, pastelnog ugođaja, talasaju se povrh brežuljkastog tla poput oporih zvukova drvenih svirala. Uzorne brazde izgubile su nepovratne i najmanji veristički prizvuk, to su brazde patetičnog uznose koji svu razložnost i svrhu crpi i potkrepljuje u slikarevoj egzaltaciji.
Motiv mora unio je u naivno slikarstvo Jerka Biška novi pomak: pejzažna građa sada je reduciranija. Ona je svedena na splet grafičkih znakova i na ritam uskih valovitih traka i škrte arabeske. A kompoziciju karakteriziraju zatvorene jezgre koje plutaju vodenim prostranstvima. Ustoličen je čišći govor simbola.
Josip Škunca
Jerko Biško rođen je 5. srpnja 1937. Godine u Čitluku kraj Posušja. Bavi se stolarstvom i staklarstvom. Od 1961. živi u Zagrebu, a slika od 1965. godine. Najprije je član likovnog društva „Grupa 69“, a potom i član Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske.
Samostalne izložbe:
1971. Zagreb, Salon Turističkog društva „Gornji grad“
1975. Zagreb, Klub samoupravljača
1975. Beograd, Galerija Radničkog univerziteta „Đuro Salaj“
Skupne izložbe:
Izlagao jena 92 skupne izložbe u zmelji i inozemstvu, među ostalima na Zagrebačkom salonu (1974.), u Beču (1975.), Grazu (1975.), Lenjingradu (1978.) i drugdje.
Nagrade:
1972. Zagreb, Plaketa grada Zagreba
1973. Zagreb, Plaketa grada Zagreba
1975.Beograd, Plaketa grada Beograda
1978. Posušje, II nagrada „Zvuci s kamena“
1979. Posušje, Otkupna nagrada „Zvuci s kamena“
Katalog:
1. Jutro u Hercegovini, ulje/ultrapas, 20×20 cm, 1976.
2. Oranice V, ulje/ultrapas, 23×25 cm, 1979.
3. Očekivanje mediteranskih igara, fasadeks/lesonit, 43,5×43,5 cm, 1979.
4. Istra biser Jadrana, ulje/ultrapas, 48×38,5 cm, 1979.
5. Pejzaž u srpnju, ulje/ultrapas, 55×55 cm, 1980.
6. Primorski pejzaž, ulje/ultrapas, 33×43 cm, 1980.
7. Crveni pejzaž, ulje/ultrapas, 31×40 cm, 1980.
8. Crveni otok, ulje/ultrapas, 29×40 cm, 1980.
9. Neuspjela krađa trave, ulje/ultrapas, 28×37 cm, 1980.
10. Djelić Hercegovine, ulje/ultrapas, 34×25 cm, 1980.
11. Guvno, ulje/ultrapas, 50×53 cm, 1981.
12. Primorski pejzaž II, ulje/ultrapas, 20×23 cm, 1981.
13. Primorski pejzaž III, ulje/ultrapas, 21×29 cm, 1981.
14. Koraljni otoci, ulje/ultrapas, 25×24 cm, 1981.
15. Otok Biševo, ulje/ultrapas, 26×29 cm, 1981.
16. Otok II, ulje/ultrapas, 25×35 cm, 1981.
17. Otok, ulje/ultrapas, 43×38 cm, 1981.
18. Šimića pećina i staje, ulje/ultrapas, 55×65 cm, 1981.
19. Poluotok, ulje/ultrapas, 50×50 cm, 1981.
MIRKO BORŠČAK
Većinu svojih skulptura Mirko Borščak je realizirano u drvu divlje trešnje (boja je u njegovoj skulpturi prirodnog porijekla). Međutim, lani je u ljetnim mjesecima, za boravaka na moru, izradio seriju skulptura u kamenu pješčaniku. Bio je to odlučujući zaokret u stvaralaštvu ovog autodidakta, jer promjena materijala nije bila slučajna: ta se promjena očitovala i kao promjena motiva(akt) i kao promjena artikulacije.
Ako usporedimo stariju produkciju u drvu s ovom novijom u kamenu, lako ćemo uočiti da je kvalitativna i tehnološka prevaga na strani potonje produkcije. Vlažni pješčanik podatniji je za obradu od suhe trešnje. Otud valjda i spomenuti skok. Borščak kao da je samo čekao na tu šansu, on je nesvjesno težio mekoći. Budući da nije primio nikakve likovne naobrazbe, rad s glinom nije mu nije mogao biti poljem postupnog svladavanja oblikovne vještine, nego je Borščak, kao i toliki drugi naivci, otprve težio fiksaciji u trajnom materijalu i konačnom izražaju produbljenog poriva.
Pokazalo se da je istom u pješčaniku mogao izraziti i pokazati stvarni potencijal svoga talenta.
Ako je još do nedavno njegova figura u drvu stajala sapeta u postamentu, pritisnuta bremenom krajnje oprezne intervencije i pomnje koja je teško svladavala otpor materijala, što vjerojatno nije bilo primjereno Borščakovu kiparskom temperamentu, pješčanik je autoru oslobodio ruke i za ležernije oblikovanje i za suptilniju obradu pousmine.
Po izrazu o po osjećajnosti Mirko Borščak je intimist. Nema u njega širokog zamaha, nema jake geste, životinja, stvari, kip mu je u pravilu pojedinačni ljudski lik malog formata (kod njega je iznimka srednji format), usmjeren na gotovo statički iskaz unutarnjeg lirskog naboja. Čak i kad bilježi posebna duševna raspoloženja ili kad odgonetava moralne dileme, Borščak je na strani svoga protagonista u tolikoj mjeri da mu je i tada najbitnija komponenta općeg viđenja: u sebe povučena ljepota.
To će se posebno doći do izražaja u malim kamenim skulpturama, tu će se bez ostatka potvrditi lirska mekoća njegove duševnosti.
Sfera toga intimiteta nikada neće prekoračiti kritičke međe intelektualne spekulacije i spoznaje.
Ona će ostati uronjena u oazi Borščakove primarne vizije, a to što se njegov kip znatno razlikuje, na primjer, od ruralne poetike podravskog bazena, kao i od slične poetike nekih drugih regija, to je ponajprije stoga što Borščak živi u gradu i što je školovan, te su njegove preokupacije nužno različite od preokupacije i angažmana seoskih sredina.
Nije li, uostalom, izvornost njegove forme dokaz više da je posrijedi kiparstvo naivnog izvorišta?
Josip Škunca
Mirko Borščak rođen je 1934. godine u Lepoglavi. Inženjer je kemije, radi u „Plivi“. Član je Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske, a kiparstvom se bavi od 1973. Godine.
Skupne izložbe:
1974. Novi Vinodolski, Narodni muzej
1974. Zagreb, Press-centar ZV
1975. Novi Vinodolski, Narodni muzej
1975. Križevci, Hotel Kalnik
1975. Zagreb, „Pliva“
1975. Varaždin, Gradski muzej
1976. Zagreb, „Pliva“
1976. Zagreb, Klub radnika „Plive“
1976. Ljubljana, „Iskra“
1976. Zagreb, Klub samoupravljača
1976. Zagreb, Poslovni centar ZV
1976. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih umetnika
1977. Zagreb, Klub samoupravljača
1977. Zagreb, Klub radnika „plive“
1977. Split
1978. Samobor, Narodno sveučilište „Janko Mišić“
1979. Zagreb, Klub radnika „plive“
1980. Zagreb, Galerija „Mirko Virius“
Katalog:
1. Ribar, trešnja, visina 43 cm, 1976.
2. Smetlar, trešnja, visina 49 cm, 1977.
3. Sunčanje, trešnja, visina 31 cm, 1977.
4. Čekanje, kamen, visina 18 cm, 1977.
5. Poštar, trešnja, visina 47 cm, 1978.
6. Bludnica, trešnja, visina 36 cm, 1978.
7. Prodavač aviona, trešnja, visina 31 cm, 1979.
8. Krčmar, trešnja, visina 30 cm, 1979.
9. Meditacija, kamen, visina 15 cm, 1979.
10. Očekivanje, trešnja, visina 24 cm, 1979.
11. Pred sucem, trešnja, visina 18 cm, 1979.
12. Pred sucem II, trešnja, visina 28 cm, 1980.
13. Dalmatinka, kamen, visina 26 cm, 1980.
14. Daj što daš, kamen, visina 18 cm, 1980.
15. Buđenje, trešnja, visina 19 cm, 1980.
16. Košarkaš, trešnja, visina 24 cm, 1980.
17. Košarkaš II, trešnja, visina 31 cm, 1980.
18. Varoški sudac, trešnja, visina 27 cm, 1980.
19. Skitnica, trešnja, visina 24 cm, 1980.
(iz knjige dojmova)
