IVAN LACKOVIĆ CROATA I MATEJ LACKOVIĆ

21. 12. – 31. 12. 1982.

Vjetrovi XX. stoljeća

Novija dva niza crteža Ivana Lackovića Croate, „Demoni“ i „Lamentacije“, premda nisu potekla iz iste nakane, među sobom su srodna , čak i više od toga-ti se ciklusi uzajamno dopunjuju, razrađujući sličnu tematiku na ravni uzorka i posljedice.

Zagonetka i odgonetke, pitanje i odgovori, teza i antiteza-ako tako postavimo parove odnosa na koje Lacković nadahnuto reagira, u mjeri pripadajući mu etike i morala-tada dobivamo uzročno-posljedičnu cjelinu koja se ni ne može promatrati odijeljen. Dapače, pri pomnijem razgledu crteža lako je uočiti obrnute smjerove strujanja. Od „Demona“ prema „Lamentacijama“ i od „Lamentacija“ k „Demonima“.

U prilog tome ide podatak o nastanke ciklusa. „Demoni“ su početi i dovršeni 1979. godine, kao priprema za istoimenu grafičku mapu (u suradnju sa zbirkom Biškupić), a „Lamentacije“ su započete odmah po svršetku “Demona“; autor ih datira 1979.-1982. jer je na njima radio s prekidima.

Očigledno je da u „Demonima“ nije iscrpio zadaću koju je sebi postavio, bilo zbog vremena da požuri s pripremom za mapu- grafička mapa „Demoni“ još nije realizirana – bilo zbog ograničenog broja/listova što ga je nametnuo projekt za mapu. Lacković je, međutim nastavio razradbu vjetrova XX. stoljeća, široka ciljajući na negativne naboje u čovjeku: ne bezumni raspad vrijednosti iz čega čovjek nezaustavljivo kroči u tamu zanijekane ljudskosti.

Ako je čovjek čovjek, gdje je taj čovjek? – pita Croata. Dijagnosticirana opterećenost seksom (seksualna revolucija, odjeci i rezultati), rasprodaju jeftine smrti, s prizorima dostojnim kakvog konc-logora bespuće obuzetih i ovisnih. Ti demoni u čovjeku, ti zli dusi ili bjesovi, dokidaju dimenzije etičnosti i morala, a na tron božanstva uznose vlastitu smrt. Jezikom likovne alegorije: vrag nosi u svojim rukama ljudsku glavu.

Ivan Lacković Croata nije puki moralist, on hoće biti suputnikom svojega vremena koje je tako izdašno za umjetnost.

Naime, sve je dozvoljeno. Slikati radi slikanja? Po Lackoviću, to nije ništa. On se pita. Kako biti angažiran? Povijesna šansa je blagonaklona objema stranama, ali Lacković objavljuje da umjetnost ne bi smjela ići linijom manjeg otpora, kad smo došli dotle da se čeljade okreće protiv savjesti, protiv odgovornosti, protiv solidarnosti. Umjetnost, možda, ne mijenja svijet, no svijet se ipak mijenja. Pojedini umjetnici stoje kao znakovi na razmeđi vremena. Trebaju li kome ili ne? Bez dvojbe, trebaju sebi. Ako su pjesnici proroci, nisu ni slikari manji.Stoga svaki onaj, koji se prihvaća kista ili pera, nosi veliku odgovornost pred sobom i pred zajednicom.Ako hoćeš živjeti, daj i drugome da živi. Lacković nije protiv života, on je za život.

Da sumiramo „Demone“ i „Lamentacije“, ako „Demoni“ fiksiraju problem naopačkoga življenja gustoći alegorije i simbola, svodeći inventar na povijesni, biblijski obrazac, „Lamentacije“ su čovjekoljubive tužaljke donese u dodatnim pojedinostima, kako bi slikar raščlanio problem do zorne vjerodostojnosti. Time je uspostavljena puna napetost. Obzorje simboličnog govora prošireno je aspektima prepoznatljive svakodnevnice. Nije taj postupak ništa novo u Lackovićevoj umjetnosti.

On se posredovanjem slika u prenesenom značenju služi dugo vremena.

Ni bijeli krovovi s njegovih zima nisu tako bijeli, da ne bi mogli biti još bjelji. Nisu li te zime, oslikane uljanim bojama na pozadini stakla, već toliko puta potakla osjećaje za nečim lijepim, za mirom koji nitko od nas nema? Kuda to čovjek žuri? Kuda to trči? Pod „Dimovima XX stoljeća“ on nalijeće na „Signale“ i „Justitiju“, koja viri preko poveza za oči, da bi završio na „Gozbi maloumnih“.

Nisu to više povjetarci s livada i podravskih ravnica, to su sada razorni vjetrovi ispunjeni dimom i tužbalicama od kojih će neki okrenuti glavu .Međutim, Lacković ne bi bio ono što jest, tragač velike upornosti i silne energije, da trajno ne otkriva nove mogućnosti svoga crteža, da nije učinio ono što je učinio u „Demonima“ i „Lamentacijama“.

Josip Škunca

IVAN LACKOVIĆ CROATA

Ivan Lacković Croata rođen je 1. siječnja 1932. godine u selu Batinska, u Podravini. Završio je pučku školu. Od 1957. godine živi u Zagrebu. Neko vrijeme radio je kao poštar. Redovito izlaže od 1962. godine.

Samostalne izložbe:
1964. Zagreb, Kabinet grafike JAZU
1964. Köln, Galerie Zwirner
1967. Rijeka, Mali salon Moderne galerije
1967. Zagreb, Turističko društvo „Gornji grad“
1968. Split, Salon Matice hrvatske
1968. Krško, Galerija Krško
1968. Bjelovar, Gradski muzej
1968. Đurđevac, Narodno sveučilište
1968. Zürich, Galerie S. Huber
1968. Pitomača, Narodno sveučilište
1969. Čakovec, Muzej Međimurja
1969. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1969. Paris, Galerie Mona Lisa
1969. Osijek, Narodno sveučilište
1970. Split, Salon ULUH
1970. Bremen, Paula Beker-Modersohn haus
1970. Zagreb, Galerija Dubrava)
1971. Rijeka, Moderna galerija
1971. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov
1971. Karlovac, Zorin dom
1972. Paris, Galerie Mona Lisa
1972. Laval, Musée Henri Rousseau
1973. Münster, Galerie Biškupić und Kuttler
1973. Hannover, Funkhaus
1973. Samobor, Gradski muzej
1973. Torino, Galeria Bob Ben
1974. Zagreb, Galerija Likum
1974. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1974. Rim, Pallazzo Belle espositione
1974. Split, Galerija umjetnina
1975. Amsterdanm, Galerie Hammer
1975. Rijeka, Moderna galerija
1975. Crikvenica, Turisticko društvo
1975. Caracas, Moison Bernard
1975. Zürich, Galerie Susi Brunner
1976. Karlovac, Zorin dom
1976. Crikvenica, Turističko društvo
1976. Trebnje, Galerija likovnih Samorastnikov
1976. Zagreb, Galerija Dubrava
1976. Zagreb, Nacionalna i sveučilišna biblioteka
1976. Hvar, Galerija „Na bankete”
1977. Toulouse, Galerie protée
1977. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti
1977. Latina, Galleria del Corso
1978. Zagreb, INA
1978. Osor, Galerija Juraj Dalmatinac
1978. Šibenik, Galerija Krševan
1979. Vinkovci, Gradska galerija, Izložbeni salon
1979. Zagreb, Galerija Zalgreb.
1979. Koprivnica, Galerija „Podravka,“
1979. Milano, „IL scorpione“
1979. Labin, Muzej grada
1979. Zagreb, Galerija Dubrava
1979. Torino, Galleria Eskenazi Arte
1979. Hag, Galerie M
1979. Pula, Radničko sveučilište
1979. Sad Paolo, Museo de Arte
1979. Poreč, Muzej Poreštine
1979. Zagreb, Nacionalna i sveučiližna bilboteka
1979. Sisak, INA
1979. Bjelovar, Gradskli muzej
1979. Novska, INA
1980. Milano, Palazzo dell’arengario
1980. Cuneo, Galleria la Linea
1980. Buenos Aires, Museo de arte moderna
1980. Milano, Galleria „Artelite 2009,“
1980. Zagreb, Radničko sveučilište „Moša Pijade“
1980. Hermance-Ženega, Aelier Cora et Galerie „La vague“
1980. Rabat, Galerie Iatelier
1980. Zagreb, Galerija Dubrava
1981. Amsterdam, Galerie Hammer
1981. Dreieich, Rathaus
1981. Mainz, Rathaus
1981. Zagreb, Umjetnički pavilion
1981. Bern, galerie feldman
1981. St. Gallen, Stadhaus
1982. Svetozarevo, Galerija samoukih likovnih umetnika
1982. Kumrovec, Dom boraca i omiadine
1982. Starigrad na Hvaru, Galerija Politeo
1982. Morges, Galerie Pro Arte Kaspar
1982. München, Galerie Hell and Hell
1982. Hermance-Ženeva, Atelier Cora et Galerie „La vaglue“
1982. Zagreb, Galerija Dubrava

Nagrade:
1966. Sombor, Otkupna nagrada na II. trijenalu suvremenog jugoslavenskog crteža
1969. Zagreb, Otkupna nagrada na II. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža
1970. Rim, Velika zlatna medalja na izložbi „I grandi naivi Jugoslavi“
1972. Morges, Nagrada publike na izložbi „Prix pro arte peinture naive Europeene“
1972. Laval, Nagrada grada Lavala
1972. Cagnes-sur-Mer, Nacionalna nagrada na IV. festivalu slikarstva
1973 Lugano, Nagrada žirija, Premio „Ex aequ“ na izložbi „I naïfs“, II mostra internazionale dei pittori naïfs
1973. Lugano, Velika premija grada Lugana
1976. Varšava, Prizanje žirija, VI bijenale plaketa
1978. Zagreb, Otkupna nagrada na X. zagrebačkoj izložbi jugoslovenske grafike
1978. Rim, Zlatna medalja , Foyer des artistes
1978. Varena, Nagrada regije Lombardija
1979. Como, Nagrada grada Como
1981. Svetozarevbo, Komunalna nagrada “17. oktobar”
1982. Morges, Prix d´Honneur

Katalog:
1. – 10. Iz ciklusa Demoni, 1979., tuš. peo/papir, 63×48,5 cm
11. – 30. Iz ciklusa Lamentacije, 1979./1982., tuš, pero/papir, 40×30 cm
31. Mrtve svijesti
32. Rok, rok
33. Jadnici
34. Noli me tangere
35. Idolopoklonstvo
36. Libertas liberi
37. Ples vještica
38. Čistilište ili viseće savjesti
39. Strah
40. Gozba maloumnih
41. Slavoluk
42. Goli na lomači
43. Naša kuća ima noge
44. Circulus vitiosus
45. Signali I
46. Europa senza giola, morte imperatrix
47. Signali II
48. Dimovi XX stoljeća
49. Opet strelice na Sebastijana
50. Justitia

MATEJ LACKOVIĆ

Matej Lacković rođen je 19. rujna 1936. godine u Batinskoj, u Podravini. Brat je Ivana Lackovića Croate. Završio je pučku školu. Radi kao vatrogasac u Kloštaru Podravskom. Skulpturom se bavi kontinuirano od sedamdesetih godina.

Samostalne izložbe:
1976. Trebnje, Galerija likovnih samorastnikov (s Ivanom Lackovićem Croatom)
1976. Zagreb, Galerija Dubrava (s Ivanom Lackovićem Croatom)
1982. Zagreb, Galerija Dubrava (s Ivanom Lackovićem Croatom)

Važnije skupne izložbe:
1982. Hlebine, Galerija Hlebine, Skulptura hlebinskog kruga

Kiparski simpozij:
1975. Sanski Most
1976. Trebnje
1980. Ernestinovo

Katalog:
1. – 7. Skulpture u drvu

(iz knjige dojmova)