MARIJANA MULJEVIĆ

12. 12. – 28. 12. 1979.

(naslovnica kataloga)

Neke od premisa likovnog opredjeljenja Marijane Muljević, komplementarne su razdoblju u kojem je vidljiva stvarnost i slika, izvedena uglavnom klasičnim sredstvima, ponovno zadobila važnost. Suvremeni realitet prisutan je dakle u djelu, bez obzira na način na koji umjetnik reagira – direktnim odnošenjem u smislu kritičke reakcije (danas znatno promišljenim, s obzirom na rješenja prethodnika), čistom konstatacijom, ili pik kao u ovom slučaju, analitički (ne bez referencija na spomenuto), s težnjom da se otkrije konstitutivna logika njemu ineherentna. A to znači i pronalaženje odrednica koje upućuju na suvremeno shvaćanje prostora, vremena, kretanja, svjetla i sl. Što nadilazi uže područje umjetničkog.

Prodiranje do osnovnih realnosti vodi u suvremenoj eksperimentalnoj metodologiji do spoznaje o njihovoj izmjenjenosti kao rezultatu te intervencije. Svijest o nužnosti promjene koju uzrokuje spoznaja, čini istovremeno shvatljivijom i samu promjenu, koja i nezavisno od nas neprestano – potresa stubove objektivnosti, a time i svijeta koji nas okružuje i čijoj zatvorenosti ili otvorenosti ne možemo izbjeći. Jednolikost sistema stoga je stanka, privremeno stanje pronađene-ravnoteže, sretan slučaj izbalansiran unutar stalnog kretanja i različitih nepredvidivosti svojstvenih nastajaniu i iščekivanju. To je privremena stabilizacija unutar pronađenih koordinata i mjerila prostornosti, kao i skale antropoloških pojmova i kriterija koji sudjeluju u konstrukciji i kompoziciji stvarnosti. Međutim, već percepcijom počinje njihovo analiziranje i razlaganje.

Postupak prostorne montaže u ovom je slikarstvu način rekonstrukcije dešavanja koje se zbiva po sebi, kao i uz prisutnost subjekta, izraz onog općenitog i udaljenog koje zadobiva svoj realitet, mjeru i strukturu kroz spoznaju i oblik, kao medije svog značenja. Linearna strogost i kristalična čistoća, pojačavajući objektivizam prikazanog, dovode tu do ukidanja slikovnosti u tradicionalnom smislu, kao što se i krajnja preciznost zapažanja i registriranja elemenata svojevrsna negacija uobičajeno dostupnog realiteta. Slijedi destrukcija jednoprostornosti (zasnovana u kubizmu), a djelomično – naglaskom optičkog dinamizma površine, materijalnosti i neproničnosti predmeta. U skladu s tim, gubi se prostorna jedinstvenost objekta i njegove okoline, a ovaj se kao kompartiment pojavljuje nenadano, kao dio nekog drugog prostornog sistema i drugačijih odnosa među stvarima – drugim riječima deklinacije – ili pak potpune izmjene značenja fizikalnih kategorija. Ovo stvara neki put i dojam kulisnosti prikazane arhitekture i ostalih elemenata prostorne granice.

Jedna je od značajki likovne metodike Marijane Muljević i to što unutar svog zahvata u vidljivi realitet ne anticipira ljudsku figuru, budući da snažnim naglaskom akcije percepcije, dekompozicije i montaže elemenata, postavlja ljudski subjektivitet iznutra u taj proces – kao spoznajni i djelatni instrumentarij. S tim u vezi, izostaje fabula ili priča, a izraz koji problematski zahvaća u strukturu vizije, istraživački je „ravnodušan“ i tada kad izražava dramatičnost i disonancu. Time naime rezultira ono pozitivistički dato i determinirano, nužno u svojoj ostvarenosti i statici, jednako kao u nestajanju i izmicanju. Dramatičnost je dakle drugačija negoli što je to unutar isključivo subjektivnih značenja. Sukob likovnih elemenata koji znače i upućuju na nepoznatu cjelinu svijeta koja nam izmiče i iskazuje se tek fragmentarno, u ovom je slikarstvu upravo stoga zanimljiv, jer se ne radi o apstrakciji s iracionalno-kozmičkim pretenzijama značenja, niti o konstruktivizmu koji zahtjeva da se kompozicija sastoji iz arhetipski shvaćenih geometrijskih elemenata i odnosa. S druge strane, precizni zahvat u viđeno, likovna razrada betonskih nosača, stepenica i podova, glatkih metalnih ploha i okvira, prozorskih zidova, bridova i staklenih ploča, bila bi u punom smislu opisna i narativna, kada bi postojao očekivani cilj te narativnosti, sadržaj tome primjeren. Međutim, sadržaj, poruka i krajnji konkluzio, fabulativno intoniran, uklonjen je u smislu jednostavne ili jednoznačne informacije (tako npr. ovdje možemo tek djelomično i implicitno pronaći konstataciju otuđenosti ljudskog environmenta). Stvari i situacije dobivaju značenja koja nadilaze, odnosno ne svode se na svoju egzistentnost, što vodi stvaranju semiotičkih značenja (u semantici konotacije), u onoj mjeri u kojoj izostaje klasična logocentrička sinteza. u odnosu na ovo rješenje promatrajući, apstraktno slikarstvo, svojim zahtjevom za konkretizmom forme, izražava smisao svojih kategorija tautološki, dok slikarstvo koje je pred nama, nastoji to izraziti nadilazeći formu, njezinim semantičkim uznačavanjem.

Postupkom preciznog definiranja elemenata unutar sistema najčešće razglobljenog i dekomponiranog (tek na nekim skorašnjim slikama prostor teži jedinstvenosti, a slika dobiva kompoziciono na kohezivnosti), stvara se metodski konflikt koji glasi – determinizam oblika – poliprostornost (montaža), što znači prijelaz slike u metaforičku razinu značenja. Time vidljivi realitet prestaje biti diktat za sliku, ona postaje nadstvarna u mjeri u kojoj značenjski uključuje „realnost“ koja sadrži u sebi široko područje mogućnosti u pogledu nastajanja novih sistema. S tog stanovišta, vidljivi svijet imaginaran je upravo tada kad nastoji jednom za uvijek) utemeljiti svoju trajnost i svoj determinizam. A ovaj je rezultat tek privremenog dogovora unutar trenutačno ostvarenog svijeta istraživačke komunikacije.

Zdravko Poznić

Katalog:
1. Stepenice III, 1977., ulje/platno, 122×100 cm
2. Sivi prozori, 1977., ulje/platno, 130×110 cm
3. Crna vrata, 1978., ulje/platno, 122×105 cm
4. Ruševina, 1979., ulje/platno, 110×95 cm
5. Sivi prostor, 1979., ulje/platno, 130×110 cm
6. Kut, 1979., ulje/platno, 122×110 cm
7. Svjetla soba, 1979., ulje/platno, 122×105 cm
8. Tamna soba, 1979., ulje/platno, 130×110 cm
9. Pad prostora II, 1979., ulje/platno, 90×80 cm

Marijana Muljević rođena je 1948. godine u Zagrebu. Godine 1971. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Nikole Reisera. Od 1973. do 1877. suradnica je Majstorske radionice Krste Hegedušića, te profesora Ljube Ivančića. Ž

Samostalne izložbe:
1975. Zagreb, Galerija tvornice Nikola Tesla 
1977. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor
1978. Kopar, Galerija Meduza
1979. Beograd, Galerija Doma omladine
1979. Bihać, Dom JNA
1979. Zagreb, Galerija Dubrava

Nagrade:
1974. Zagreb, Pismena pohvala žirija na 7. salonu mladih
1976. Zagreb, Nagrada za slikarstvo na 8. salonu mladih
1977. Rijeka, Nagrada za slikarstvo na 9. biennalu mladih
1978. Zagreb, Velika nagrada na 13. zagrebačkom salonu
1978. Gospić, Otkupna nagrada na 13. Likanalu

Skupne izložbe:
1972. Zagreb, Slikarice u Čast 8. ožujka (Salon ULUH)
1972. Zagreb, Izložba skica (Umjetnički paviljon)
1972. Zagreb, 5. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1973. Zagreb, 7. atelijerski susret (Majstorska radionica Krste Hegedušića)
1974. Zagreb, Izložba u čast 8. ožujka (salon HDLU)
1973. Zagreb, 9. zagrebački salon (Umjetnički paviljon)
1973. Zadar, 8. plavi salon (Moderna galerija)
1973. Zagreb, 7. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1975. Zagreb, Otkup umjetnina 1974. (Umjetnički paviljon)
1975. Zagreb, „Novi oblici realizma“ (Galerija suvremene umjetnosti)
1975. Rijeka, 8. biennale mladih (Moderna galerija)
1975. Zagreb, Stalni postav recentne hrvatske likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1975. Vinkovci, „Oblici realizma u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti“ (Ga­lerija umjetnosti)
1976. Zagreb, Drugi postav hrvatske likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1976. Vrbas, 3. jugoslovenska paleta mla­dih (Likovna galerija Doma kulture)
1976. Gospić, XI. Lički likovni anale (Muzej Like)
1976. Zagreb, Otkup umjetnina 1975. (Umjetnički paviljon)
1976. Zagreb, Treći postav recentne hrvatske likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1976. Zagreb, Konfrontacije (Galerija suvremene umjetnosti)
1976. Zagreb, 8. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1976. Zagreb, Izložba mladih za dodjelu stimulacija (Galerija Karas)
1977. Havana (Kuba), Panama, „Mlada jugo­slavenska umjetnost“
1977. Piran, Međunarodna izložba za “8. mart“ (Mestna galerija)
1977. Zadar, I. salon mladih (Moderna galerija)
1977. Zagreb, Izložba suradnika Majstorskih radionica (Dramsko kazalište Gavella)
1977. Zagreb, Izložba mladih zagrebačkih slikara (ORA Sava 77)
1977. Rijeka, 9. biennale mladih (Moderna galerija)
1977. Beograd, 5. beogradski trienale ju­goslovenske likovne umetnosti (Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić)
1977. Zadar, 9. plavi salon (Moderna gale­rija)
1977. Beograd, Izložba mladih zagreba­čkih slikara (Galerija Doma omladine)
1977. Zagreb, Izložba mladih zagrebačkih slikara (Radna organizacija vodo­vod-kanalizacija)
1977. Varaždin, Izložba mladih zagrebačkih slikara (Narodno kazalište)
1977. Sombor, XVII. likovna jesen (Gradski muzej)
1977. Zagreb, 9. salon mladih (Umjetnički paviljon)
1977. Zagreb, Peti postav recentne hrvat­ske likovne umjetnosti (Galerija Ka­ras)
1978. Zagreb, Otkup umjetnina 1977. (Umjetnički paviljon)
1978. Slovenj Gradec, III. jugoslavenska tradicionalna izložba djela likovnih umjetnica (Umetnostni paviljon)
1978. Zagreb, Izložba za 8. mart (Salon Ga­lerija Karas)
1978. Piran, 2. međunarodna  izložba likov­nih umjetnica (Mestna galerija)
1978. Zagreb, Figurativne tendencije u mla­doj hrvatskoj umjetnosti (Galerija Za­greb)
1978. Zagreb, 13. zagrebački salon (Umjetnički paviljon)
1978. Sarajevo, Umjetnost u Jugoslaviji 1970.-1978. (Umjetnički paviljon Colle­gium artisticum)
1978. Gospić, XIII. Lički likovna anale (Muzej Like)
1978. Primošten, „More, ljudi, obala“(Osnov­na škola Primošten)
1978. Zagreb, Izložba umjetničke kolonije Primošten (Galerija Dubrava)
1979. Zagreb, „Kritičari odabiru“ (Galerija Ka­ras)
1979. Sarajevo, Izložba saveza hrvatskih društava likovnih umjetnica (Umjetnički paviljon Collegium artisticum)
1979. Kluž, Rumunjska, „Vidovi savreme­nog slikarstva i grafike u Jugoslaviji“
1979. Zagreb, 7. postav recentne hrvatske
1979. Likovne umjetnosti (Galerija Karas)
1979. Zagreb, Otkup umjetnina 1978. (Umjetnički paviljon)
1979. Rijeka, 10. biennale mladih (Moderna galerija)
1979. Dubrovnik, „Novi oblici figuracije“ (Umjetnički paviljon)
1979. Aranđelovac, „Mermer i zvuci“ – Izložba 6 x 6 (Izložbeni paviljon Knjaz Miloš)
1979. Slovenj Gradec, Izložba za bolji svijet (Umetnostni paviljon)
1979. Beograd, Izložba umjetničke kolonije Počitelj (Mala galerija Dušan Vajić)
1979. Banja Luka, IX. jesenji salon (Umjetnička galerija)

(iz knjige dojmova)