ZVONIMIR ŠEPAT

Crteži –  13. 1. – 27. 1. 1983.

(naslovnica kataloga)

Perocrteži u tušu Zvonimira Šepata re­zultat su posljednjih nekoliko godina u­pornog traganja za mogućnošću sinte­tičkog zahvata u pejzaža. Ovaj slikar, to se jasno može razabrati iz ovih novijih ekspozita, nastojao svoj motiv Pantovča­ka do krajnosti pročistiti, pojednostaviti, osloboditi svake “suvišne” opisnosti (neprepoznatljivosti!), učvrstiti u nje­govoj “unutarnjoj građi”, ukratko, saže­ti ga do – znaka.

Polovicolm sedamdesetih godina Šepat je krenuo s pozicija “realizma“, u tom se razdoblju kolebao između hiperboličkih sadržaja i konotacija na crni humor. Tada, na početku, mnoga su pitanja u njegovom slikarstvu ostala otvorena, među kojima neka metjerska nisu bila na posljednjem mjestu. Mladi ih je slikar, međutim, konfrontirao listom odsutnošću i nepopustljivošću, nije pokazao nimalo sentimentalnosti spram svojih početnih literarnih sklonosti. Krenuo je (tako­rekuć) od početka, od stroge discipline crteža koji je shvatio i prihvatio kao svo­jevrsni “purgativ” svojih prezasićenih ulja.

Takao radikalni zahvat (ipak) nije za mladog slikara značio rušenje temelja i odricanje od već utvrđenih vrijednosti, sve se to događalo u fazi početnih tra­ganja, rekao bih da se slikar oslobađao nekih zabluda i uzora koji su tih go­dina već izgubili uvjerljivost. Ovim zao­kretom mladi Šepat nije ništa izgubio, naprotiv, u novoj je disciplini otkrio svo­je prave mogućnosti, svoj stvarniji inte­res i otvoreni put prema identitetu. Ti­me je splasnuo onaj početni “romantičarski zalet“, mladi se slikar podvrgao disciplini.

Na prvoj izložbi perocrteža (galerija SKUC-a, 1981.) slikar je izložio djela zgus­nute građe, ispod nagomilanih, usko­vitlanih, kratkih i nemirnih poteza pe­rom još se jasno nazirao njegov motiv Pantovčaka i (viđen neposredno iz slika­revog ateljea); ova se gustoća crteža (i motiva) javlja još neko vrijeme kao re­cidiv. Slikar je na pragu novog otkrića – svjetla – koje se javlja kao novi kon­struktivni element u zgusnutoj gradi nje­govih crteža, svjetliji dinamičniji prodo­ri razgrađuju pejzažno tkivo „starog“ prostora, i time se ritmički aktiviraju novi i do tada nesluženi prostori. Ukla­njajući onu često nepremostivu prepre­ku prvog plana (tipičnu na slikarskom startu), Šepat je pokrenuo neka pitanja (novog) prostora ne samo u njegovim interferencijama, već mnogo dalje, na samom rubu antiprostora. Jasno, riječ je o nekim iznimnim i krajnjim dometima.

Ovaj proces pročišćavanja i sažimanja nije kod Šepata tekao hirovito i skoko­vito, bio je to logičan slijed jedne misli i nastojanja da se ogradi vlastiti sli­karski prostor, da se izbori identitet. Po prirodi metodičan i discipliniran, Šepat je inzistirao na postepenoj razradi svog otkrića, nije žurio i nije tražio potvrdu na tuđim uzorima. Tako je u nekim naj­novijim crtežima stigao do granične li­nije, do one krajnje redukcije, iza toga je ona pustinja o kojoj je pisao Maljević.

Strogi Šepatov crtež sve je prije nego atraktivan i (za publiku) ludirajući. Mla­di slikar krajnjom disciplinom i asket­skom suzdržljivošću održava svoj crtež na razini istraživačke radoznalosti i (ak­tualnog) problema. Na tom su putu ap­lauzi rijetki, publika ne pokazuje poseb­no razumijevanje za ove zamorne i “monotone“ crteže u kojima ne može ot­kriti smisao tih “etida“. Ova izolacija i dobrovoljno “progonstvo“ u crtačku dis­ciplinu otkrivaju nam Šepata kao slikara koji je ozbiljno zaokupljen problemima svoje generacije. Tu vidim Šepata na vlastitom putu.      

Josip Depolo

Katalog djela:
1. Svjetlost, 1982, tuš, pero/papir, 44×63 cm
2. Svjetlost II, 1982, tuš, pero/papir, 44×63 cm
3. Svjetlost III, 1982., tuš, pero/papir  , 44×63 cm
4. Raspuklina, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
5. Raspuklina II, 1982 , tuš, pero/papir, 44×63 cm
6. Impresija, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
7. Impresija II, 1982., tuš, pero/papir  , 44×63 cm
8. Noć, 1982., tuš, pero/papir  44×63 cm
9. Svjetla, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
10. Obronak, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
11. Jutarnji pejzaž, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
12. Impresija III, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
13. Livada, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
14. Zadnji snijeg, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
15. Snježna livada, 1982, tuš, pero/papir, 50×70 cm
16. Snježna livada II, 1982, tuš, pero/papir, 44×63 cm
17. Zelengaj, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
18. Pejzaž, 1982., tuš, pero/papir, 50×70 cm
19. Pejzaž II, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
20. Pejzaž III,  1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
21. Pejzaž IV, 1982., tuš, pero/papir, 90×90 cm
22. Žbunje, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm
23. Zora, 1982., tuš, pero/papir, 90×90 cm
24. Rađanje svjetlosti, 1982., tuš, pero/papir, 90×90 cm
25. Raspuklina, 1982., tuš, pero/papir, 44×63 cm

Zvonimir Šepat je rođen 10. listopada 1951. godine u Zagrebu. Školu primijenjene u­mjetnosti završio je 1971. (unutarnja ar­hitektura), a 1973. godine je diplomirao na Pe­dagoškoj akademiji. Djeluje kao nastav­nik likovnoga odgoja. Član je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i Galerije Jo­sip Račić. 

Samostalne izložbe:
1976. Slavonski Brod, Atellier Kern­
1977 Zagreb, Salon ŠPU
1978. Split, Opća bolnica
1979. Zagreb, Dramsko kazalište Gavella.
1981. Zagreb, SKUC
1982. Zagreb, Opća bolnica „Dr. Josip Kajfež“
1983. Zagreb, Galerija Dubrava

Skupne izložbe:
1973. Zagreb, Pedagoška akademija, Profesori i studenti grupe „Likovne umjetnosti“
1978. Rovinj, Zavičajni muzej Poreštine, Likovna kolonija Rovinj Bale, „Castrum Vallis“,
1978. Rovinj, „Grisia“
1978. Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU-a
1979. Rovinj, „Grisia“
1979. Zagreb, Umjetnički paviljon, 11. salon mladih
1979. Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU-a
1980. Zagreb, Galerija Karas., Kandidati HDLU-a
1981. Rovinj, „Grisia“
1982. Zagreb, Galerija Karas., 10. izložba recentnih radova HDLU-a

(iz knjige dojmova)