TOMISLAV PETRANOVIĆ RVAT

 Crtež 74 – 12. 12. – 21. 12. 1974. 

(naslovnica kataloga)

Ambivalentna zebnja razdražljivoga naboja

Prije svega, štogod u prilog i u obranu realizirane koncepcije: Crtež 74, to jest po­koju o samostalnoj izložbi crteža, kad se možda očekuje novi postav slika (Tomislav Petranović-Rrvat slika uljenim bojama na platnu). doista, Petranović je u veljači i ožujku priredio izložbu u Galeriji primitivne umjetnosti gdje nije bilo drugoga izloška do slike; nada je dakle opravdana (bila), je li i iznevjerena!?

U autorovoj autobiografiji, što je preno­simo iz kataloga primitive, neka mi bude dozvoljeno upozoriti na drugi odjeljak, u kojemu Petranović-Rvat veli da su mu prvi pokušaji u zrelijoj dobi firme i reklamni crteži, i u nastavku: da je poslije crtao kari­kature… te da je tada, kasnih pedesetih godine, pokušao slikati na lesonitu.

Crtež spominje i u prvome pasusu auto­biografije. no, kako se radi o dječjim risa­rijama, uputnije je konstatirati da i u zad­njem, četvrtom odjeljku toga teksta, zapisu­je kako skoro dvije godine nije niti crtao niti slikao; da opet spominje crtež: četiri puta u sastavku koji nema ni pune kartice i gdje se slikanje navodi tek u sedam na­vrata, što nije ni dvaput više slučajno ili u nehotičnoj tendenciji? On, naravno, nije prebrojavao učestalost riječi, ali je posvje­dočio interes. crtež je izvirao iz vlastite mu pobude.

Drugi razlog valja potražiti u činjenici da je jugoslavenska naive inaugurirala cr­tež kao zasebnu discipline, što je formalno ustanovljeno Minsterskom izložbom „Crtež u Hrvatskoj naivnoj umjetnosti“ (1971.) i knji­gom istoga naslova, u izdanju galerije Biškupić & Kuttler odnosno zbirke Biškupić i što se zapravo odvijalo naporedo s osa­mostaljivanjem crteža u akademskim kru­govima. Jedna samostalna izložba crteža Ivana Lackovića-Croate u Galeriji „Dubrava“ upozorila je – opet formalno – no taj feno­men još ranije, dok su naivci međutim i bez specijalnih postava ili pak knjiga risali slobodno, mimo pripremu za sliku. Samostalni je crtež opća (umjetnička) potreba vremena, otkriće novih mogućnosti, pretpostavka interdisciplinarnih prožimanja.

…

Petnaestak crteža u tušu s izložbe datira mahom iz ove godine. Stilski su ujednačeni, motivikom srodni. Doimlju se poput niza nastaloga u dahu, pa otud dodatni dojam da su istom varijacije na odabranu pejza­žnu temu, a ne djela različite inspiracije. Ipak, unutar ciklusa inačica nije negativna odredba. Prije bi se valjalo upitati: da li je bio moguć kakav drukčiji pristup tretirano­me crtežu, u razdoblju recimo od 1969., od kada Petranović-Rvat redovito izlaže, ili ra­nije, pa do ovih dana?

Dvojbe nema, mogućnosti je bilo više. Umjetnikov opus obiluje crtežom. Samo, nije li spomenuto razdoblje prekratki interval, a da bismo već sada pristupili sistematizaciji? Kad je tome tako, opredijelili smo se za niz izrađene linije, u sebi sigurne i sposobne da ponese tumačenje irealnih krajobraza od­nosno fine likovnost raslinstva, koje teži visinama poput gotičkih katedrala, ili je pak mukom niklo, nisko se privijajući zemlji, kao antiteza nadrealističkoj pustopašnosti.

A iza mnoštva humaka i nakupina iste te zemlje more da pjesnik išće sigurnost dječje kule, prevrnuti kuhinjski stol, majčinu skut. U prostranstvima unaokolo prebiva ot­kriće, strah, znatiželja, pozornica odlaska. Gola konstrukcija koje je spremna podnijeti. Ako mu je slika već naseljeno prostranstvo definitivno uobličena nadrealističke vizije, ovaj je crtež ambivalentna zebnja dolazećega, razdražljivi naboj, izazov na kreaciju, napokon kreacija samo.

Josip Škunca

Moja biografija

Radio sam se 28. siječnja 1934. godine u selu Prvča, kraj Nove Gradiške. Od malena sam pokazivao sklonost prema crtanju. To je bilo ponajčešće na seoskim tarabama, starim „škarniclima ili pak na vratima našega starog ormara.

Moji prvi „ozbiljniji“ likovni pokušaji su natpisi („firme“) za birtije i raznorazni reklamni crteži. Poslije sam crtao karikature, pisao pjesme i humoreske. Tako sam poku­šao slikati na lesonitu uljenim bojama. Bilo je to negdje 1957. godine.

Poslije sam završio VPŠ u Zagrebu. I naravno, počeo „ozbiljno“ slikati u maniri aka­demskoga slikanja. Želja mi je bila slikati onako kako sam vidio da to rade akademski slikari. Međutim, ubrzo sam shvatio, da je to u stvarnosti laganje samome sebi, da ;je to puko oponašanje raznih „izama“ i to prilično jadno, amaterski.

Razočaran, ostavio sam boje i kistove, odlučivši da više ne slikam. Skoro dvije godine nisam ništa niti crtao niti slikao. Tada sam osjetio, da me mami miris terpentina i boje. Osjećao sam se kao akumulator koji je pun energije i koji će se svakoga časa razletjeti. Ponovo sam počeo. ali to je bio povratak zemlji, Slavoniji, i ljudima oko mene. Vratio sam se djetinjstvu i pričama iz davnine, starim panjevima i razlivenoj Posavini. Bio, sam vrlo uporan u radu jer sam osjećao do imam nešto reći. Bilo je i padova, ali ja sam radio. Tražio svoj mali puteljak, svoj rukopis. Bio sam radostan jer sam slikao onako kako osjećam. Bilo je to i jest moje slikarstvo.

Tomislav Petranović-Rvat

Samostalne izložbe:
1969. Nova Gradiška, Dom JNA
1971. Hapen bei Bielefeld, Galeria A. von Albet
1971. Lippstadt, Galeria Weyrauch
1972. Dubrovnik, Dom sindikata
1973. Dubrovnik, Dom sindikata
1674. Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti

Neke važnije skupne izložbe:
1969. New York, Galerie Naive, Modern primitive paintings of Haiti and Yugoslavia(
1970. Miami Beach, Hotel Fontainbleau, Central european primitive (naive) art
1971. Münster, Galerie Biškupić & Kuttler, Die zeichnung in der Kroatische naiven kunst
1972. Trebnje, Salon 1972
1972. Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti, Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije
1973. Zagreb, Kabinet grafike, Zagrebačka izložba jugoslavenskoga crteža<<
1973. Brescia, Galleria Labus, Grandi maestri Jugoslavi della pitura«
1973. Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti, Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije
1974. Zagreb, Zagrebački salon
1974. Brugge, Jugoslovishe naieve kunstenaars
1974. Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti, Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije
1974. Trebnje, Salon 1974
1974. Asti, Galleria d’arte moderna

(iz knjige dojmova)