BOŽIĆ 2007.
Izložba slika, crteža, grafika i skulptura – 3. 12. – 29. 12. 2007.
Zoltan Novak
Božić je blagdan koji univerzalnošću svoje poruke briše granice kultura i religija i otvara vrata božićnog slavlja svim ljudima dobre volje. Vođeni zvijezdom repaticom, tri maga poklonili su se Kristu i donijeli mu zlato, tamjan i smirnu[1]. Zlato je simbol vladara – kralja pravednika, čistog svjetla i nebeskog počela u kojem živi sam Bog. No, istodobno, ono je znak zemaljskog bogatstva i idolopoklonstva[2]. Tamjan je čuvar od zlih sila (“bježi kao vrag od tamjana”) i znak prisutnosti Boga. Smirna je znak Isusove ljudske prirode i nagovještaj njegove smrti. Upravo taj raspon nalazimo u samom božićnom slavlju, jednako kao i na ovoj izložbi. Za mnoge je Božić vrijeme ovozemaljskog slavlja i obilja, ića i pića koje često završi u pretjerivanju. Za druge, one malobrojnije, Božić otkriva istinsko bogatstvo koje živi u duhu i manifestira se u našim djelima.
U božićnoj izložbi 2007. u Galeriji Vladimir Filakovac sudjeluje dvadeset i jedan umjetnik različitih životnih dobi i vrlo različitih poetika. To na neki način sažima vrijeme i prostor djelovanja. Slikama, grafikama, skulpturama, objektom i konceptualnim radovima, ovi raznorodni suvremeni umjetnici pružaju nam uvid u sadašnji likovni trenutak, ali i u posebnosti vlastitog doživljaja Božića, uvjetovanog kako različitim likovnim očištima, tako i iskustvom različitih životnih dobi. Pomirenje tih različitosti moguće je uistinu samo jednom tako univerzalnom temom koja emanira duh tolerancije, jednostavnosti i topline. Upaljena svjetiljka znak je budnosti i očekivanja spasenja koje dolazi po rođenju Djeteta. Dosljedni svom uobičajenom likovnom izrazu, pojedini su umjetnici simboliku Božića dočarali bojom, drugi slikarskim tretmanom volumena koji nas uvodi u futurističku bajku, dio njih odnosom kompozicije i boje koja svojom uravnoteženošću vraća osjećaj mira, a bojom blagostanja, dok neki autoreferencijalnošću ili dijalogom između apstraktnog i figurativnog svedenog na simbol, ili pak redukcijom likovnog na svjetlo i tamu, u čijim se odnosima istodobno uobličuju puno i prazno, otvaraju mogućnost brojnim interpretacijama. Svjesno ili ne, u dodiru s temom (Božića), svaki je od dvadeset i jednog umjetnika više ili manje dodirnuo sebe, što je pretpostavka da bi se susreo s nama, sa svijetom. U susretu sebe i svijeta vanjsko i unutarnje postalo je jedno, umjetnošću opredmećeno djelo.
Posljednjih smo godina svjedoci društvenog procesa koji božićno vrijeme mira i tišine pretvara u posvemašnju užurbanost, blagdan postaje izlikom za ostvarenje želja posjedovanja i vrijeme sveopće praznične groznice. Misterij Božića, međutim, i dalje objavljuje istinu, možda više nego ikada upućuje nas na istinu o nama samima, o životu koji se srozao u pohlepi. Umjetnost nas može uputiti na jedan drugačiji doživljaj Božića i sebe samih. Ta drukčija perspektiva pretpostavlja stvarnog čovjeka, onog koji okreće svjetlo prema unutra, baš kao što se i umjetnik morao okrenuti sebi da bi iznjedrio svoje umjetničko djelo. Takva umjetnost izrasta u dušama onih koji Božić doživljavaju kao priliku za susret sa sobom i svojim bližnjima, za propitivanje svog odnosa prema drugima i svojom ulogom u svijetu. Pastiri koji “noćivahu pod nebom, bdijući nad stadom svojim”[3] bijahu pozvani za svjedoke Isusova rođenja i nosioci radosne vijesti. Jednostavnost i poniznost pastira i njihova povezanost s prirodnim ciklusima učinila ih je bliskim univerzalnim istinama, a time i dragima Bogu. “Od svih vrlina najteže je postići poniznost; ništa ne umire teže od želje za dobrim mišljenjem o sebi.” (T. S. Eliot)
Anita Zlomislić
[1] Evanđelje po Mateju, 2,11, Biblija – Novi zavjet, Stvarnost, Zagreb, 1968., str. 1.
[2] Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, uredio Anđelko Badurina, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990., str. 592.
[3] Evanđelje po Luki 2,8, Biblija – Novi zavjet, Stvarnost, Zagreb, 1968., str. 49.
Tanja Vujasinović
Katalog djela:
1. Marijana Birtić, Noć, 2007., ulje na platnu, 50×70 cm,
2. Ivica Blažić, Bijeli pečat na bijelom kvadratu, 2007., akril na platnu, 100×100 cm,
3. Viktor Daldon, Bez naziva, 2007., kombinirana tehnika na platnu, 170×135 cm,
4. Boris Demur, Spiralna energija ljubavi, 2004./2006., akril na polukartonu, 100×70 cm
5. Boris Demur Ono si što voliš, a ne ono što voli tebe…spiralno…, 2004./2006., akril na polukartonu, 100×70 cm
6. Dalibor Jelavić, The space theatre – Big bang, 2003., ulje i enkaustika na platnu, 100×70 cm
7. Jasminka Končić, Snow-flake, 2007.,digitalna grafika, 150×150 cm,
8. Ivan Kožarić, Širina, 2007., kombinirana tehnika, 100X70 cm,
9. Hrvoje Ljubić, Križni put– XI postaja, Isusa pribijaju na Križ, 2006./2007., tučeno srebro
10. Irma Markulin, Die Sigerinnen, 2007., ulje i akril na platnu, 2x100x120 cm,
11. Božica Matasić, Tiha voda 3, 2006., digitalna grafika, 70×100 cm,
12. Božica Matasić, Tiha voda 4, 2006., digitalna grafika, 70×100 cm,
13. Krešimir Nikšić, Plava, 2006., ulje na platnu 80×100 cm,
14. Zoltan Novak, Znak, 2007., ulje na platnu, 180×110 cm
15. Zdenka Pozaić, Znak K19, 2007., kombinirana tehnika, 100×70 cm,
16. Hanibal Salvaro, Jadranski Feragosto III, 2007., akril-kolaž, 60×60 cm
17. Hanibal Salvaro, Jadranski Feragosto IV, 2007., akril-kolaž, 60×60 cm,
18. Hanibal Salvaro, Jadranski Feragosto VII, 2007., akril-kolaž, 60×60 cm,
19. Ljubomir Stahov, Raspelo, 2003., terakota, visina 40 cm
20. Vesna Šantak, Bijeg u Egipat, 2007., 31x37x25cm, kombinirana tehnika
21. Tanja Tintor Keller, Bože daj!, 2007., akril na platnu, 2x70x50 cm
22. Tatjna Tkalčec, Zvonik, 2007., bakrena žica i rižin papir, 180x34x34 cm
23. Ivan Tomasović, Par, 2006., akril na platnu, 128×89 cm
24. Tanja Vujasinović, Beatifikacija, 2007., kombinirana tehnika, 36x65x44 cm
25. Vilko Žiljak, Uredna vibracija, 2007., digitalna grafika, 99×74,3 cm
Zdenka Pozaić
Marijana Birtić rođena je 1. travnja 1963. godine u Gelsenkirchenu, Njemačka. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Godine 1988. diplomirala je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Skulpturu Tron, postavljenu ispred upravne zgrade Tvornice Gredelj, izradila je godine 1994. Godine 2000., u okviru Lobola, likovnog okupljanja na Braču, načinila je rad Tjeranje tuge u bračkom kamenu, koji je postavljen u Bolu na Braču. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi.
Ivica Blažić rođen je u Novoj Gradiški 1975. godine. Završio je osnovnu školu u Davoru, a Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odsjek slikarstvo. Godine 2002. diplomirao je na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je više samostalnih i skupnih izložbi. Član je umjetničke grupe ABS. Živi i radi u Krku, na otoku Krku.
Viktor Daldon rođen je 1972. godine u Dubrovniku. Godine 1995. upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, odsjek likovne umjetnosti, a 1996. nastavlja studij na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je rektorove nagrade za slikarstvo 2001. godine, kada je i diplomirao u klasi prof. Eugena Kokota. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Dubrovniku.
Boris Demur rođen je 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (R. Goldoni) te grafiku u klasi prof. A. Kinerta. Bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića od 1975. do 1977. godine. Od 1983. godine pronalazi i postavlja motiv spirale kao izraz univerzalne kauzalnosti kojim postiže vrhunski spiritualni ugođaj. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.
Dalibor Jelavić rođen je 1949. godine u Beogradu. Od 1950. do 1960. živio je u Vrgorcu, potom u Metkoviću, a od 1961. godine u Zagrebu, gdje je stekao osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Godine 1972. upisao je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek grafike, u klasi prof. Dalibora Paraća, a 1977. godine diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Nikole Reisera. Ostao je suradnikom Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera od 1977. do 1979.godine. Od 1977. godine postao je članom HDLU-a i HZSU-a. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Od 2004. godine docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Jasminka Končić rođena je 1973. godine u Zagrebu. Godine 1997. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, grafički odjel, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radi kao asistentica u Zavodu za dizajn i projektiranje tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kod profesora Ante Tončija Vladislavića. Autorica je nagrade Modna gušterica – Zadar 2005.
Ivan Kožarić rođen je 1921. godine u Petrinji. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomira i potom 1949. godine završava specijalku prof. Antuna Augustinčića. Godine 1959./1960. nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade. Izlagati počinje 1953., a samostalno 1955. godine. Priređuje stotinjak samostalnih i sudjeluje na dvjestotinjak skupnih i tematskih izložaba. Najzapaženiji su njegovi nastupi na bijenalu u Aleksandriji, izložbi La Jeuene sculpture u Parizu 1960., bijenalu u Veneciji 1976., Sao Paolu 1979., izložbi hrvatske skulpture u Duisburgu 1994., Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza 2002. i kasselskoj Documenti 11 2002. godine. Dobitnik je brojnih priznanja, među ostalim Nagrade Josip Račić 1994. i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1997. godine. Zastupljen je u mnogim europskim i svjetskim zbirkama suvremene umjetnosti i predstavljen u europskim i svjetskim antologijama i pregledima suvremene skulpture. Godine 1991. u dva je mandata bio predsjednikom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a 1997. izabran je za redovita člana HAZU.
Hrvoje Ljubić rođen je 1942. godine u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom dijela 1968./1969. studijski boravi u Parizu. Po povratku u Zagreb dobiva mjesto profesora na Odjelu za dizajn metala Škole primijenjene umjetnosti. Tijekom tridesetak godina uz nekoliko samostalnih i skupnih izložbi izveo je velik broj radova za potrebe Crkve. Radovi mu se nalaze u Vatikanu, Njemačkoj, Austriji i Australiji. Među najznačajnije radove ubraja se sarkofag blaženog Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali.
Irma Markulin rođena je 1982. godine u Banjoj Luci. Godine 2001. maturirala je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn. Godine 2006. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odjel, u klasi prof. Zlatka Kesera. Od 2007. godine redoviti je student u klasi Antje Majewski, Kunsthochschule Berlin, Weißensee. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Berlinu i Zagrebu.
Božica Matasić rođena je 1970. godine u Zagrebu. Diplomirala je 1996. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel, smjer kiparstvo. Od 1998. do 2003. godine radila je kao voditeljica Galerije SC-a. Od 2003. do 2007. godine radila je u Studentskom centru kao urednica likovnih radionica za studente Sveučilišta u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radi kao prodekanica za razvojno-stručni rad te kao docentica na kiparskom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku.
Krešimir Nikšić rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je na College for Visual Arts u Ljubljani, nakon kojeg upisuje postdiplomski studij na Likovnoj akademiji u Ljubljani. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik prve nagrade za slikarstvo na 13. Biennale Internazionale Art del Friulli Giulia, 2002. godine. O njegovom radu izdane su dvije likovne monografije 1999. i 2006. godine.
Zoltan Novak rođen je 1963. godine u Zagrebu. Maturirao je 1983. godine u Zagrebu na srednjoj grafičkoj školi, a iste je godine upisao zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti, nastavnički smjer (prof. N. Koydl, prof. Z. Keser, prof. N. Kavurić Kurtović, prof. R. Tanay i prof. Z. Kauzlarić Atač). Diplomirao je 1997. godine. Od 2004. godine radi kao viši asistent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1989. dobio je nagradu za slikarstvo na 21. salonu mladih, Zagreb. Član je HDLU-a i Matice hrvatske.
Zdenka Pozaić rođena je 1940. godine u Čazmi. Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu završila je 1960. godine. Diplomirala je 1966. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Alberta Kinerta. Specijalku za grafiku kod prof. Marijana Detonija završila je 1968. godine. Imala je pedeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada za grafiku, crtež i ex-libris. Radovi joj se nalaze u više muzeja, galerija i privatnih zbirki. Živi i radi u Zagrebu.
Hanibal Salvaro rođen je 1935. godine. Od 1958. godine bavi se keramikom. Izlagao je na više od 300 samostalnih i selekcioniranih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu. Jedini je hrvatski umjetnik koji je nagrađivan u Faenzi (Italija) i prvi hrvatski umjetnik koji je član Međunarodne akademije za keramiku (AIC) u Ženevi, Švicarska. Živi i radi u Zagrebu.
Ljubomir Stahov rođen je 1944. godine u Komičanima kraj Prijedora. Godine 1967. završio je sarajevsku Školu primijenjene umjetnosti. Prije upisa na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti radio je kao nastavnik likovnog odgoja na osnovnoj školi u Kozarcu. Na slikarskom odjelu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti diplomirao je godine 1974. godine, u klasi prof. Šime Perića, a potom je, od 1974. do 1978., bio suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića i prof. Ljube Ivančića. Dosad je 31 puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao na dvjestotinjak skupnih izložaba. Dobitnik je više nagrada za slikarstvo, crtež i grafiku. Živi i radi u Zagrebu gdje je danas redoviti profesor slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti.
Vesna Šantak rođena je 1969. godine u Zagrebu. Pohađala je srednju upravnu školu – Centar za upravu i pravosuđe. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završila je 1998. godine u klasi profesora Frane Para, odjel grafike, smjer slikar-grafičar. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a i HZSU- a. Bavi se plesom, ilustracijama i pisanjem priča za djecu. Od 2000. godine voditeljica je raznih likovnih radionica. Živi i radi u Zagrebu.
Tanja Tintor Keller rođena je u Donjem Miholjcu 1975. godine. Diplomirala je slikarstvo 2001. godine u klasi prof. Ante Rašića na nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Član je HDLU-a i umjetničke u druge 90-60-90. Trenutno se bavi slikarstvom, grafikom i ilustriranjem dječjih knjiga. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi. Dobitnica je Nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2001. godine.
Tatjana Tkalčec rođena je u Zagrebu 1962. godine. Završila je srednju školu za tekstil, kožu i dizajn, IV. stupanj. Izradom svjetiljki započela se baviti 2005., a 2006. godine počela je izlagati vlastita djela. Do sada je imala desetak samostalnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Ivan Tomasović rođen je 1982. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine, u klasi prof. Igora Rončevića. Član je HDLU-a. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Tanja Vujasinović rođena je 1974. u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. godine. Završila je magisterij iz vizualnih umjetnosti na Central Saint Martins College of Art and Design u Londonu 2006. godine. Od 1997. godine izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj, Mađarskoj, Švicarskoj, Sloveniji i Velikoj Britaniji. Dobitnica je Nagrade Akademije likovnih umjetnosti za najbolji diplomski rad 1999. i Grandprix Drava Art Anale Koprivnica 2003. godine. Iste godine sudjelovala je u Artist in Residency programu u Cite des Arts u Parizu. Od 2000. članica je HDLU-a, a od 2001. godine članica HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.
Vilko Žiljak rođen je u Svetom Ivanu Zelini 1946. godine. Doktorirao je na Elektrotehničkom fakultetu 1981. godine iz područja računarskih znanosti. Profesor je na Grafičkom fakultetu, Studiju dizajna i Studiju informatike, kolegiji računarske grafike, tipografije, simulacije i videoanimacije. Pionir je grafike oslonjene na matematičko modeliranje, simulacije i cjelokupnu vizualnost baziranu na računalima. Izlaže širom svijeta od 1973. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. O njegovu djelu objavila je Dora Kinert 1996. godine monografiju. Živi i radi u Zagrebu.
Vesna Šantak
Susret sebe i svijeta kroz Božić
Izložba Božić 2007. priređena je zagrebačkoj Galeriji Vladimir Filakovac oko okosnice najveselijeg kršćanskog blagdana. No, isto tako ako se u obzir uzmu raznorodne poetike i mediji djela dvadeset i jednoga zastupljenog umjetnika, riječ je ponajprije, da parafraziramo autoricu popratnog teksta u katalogu Anitu Zlomislić, o susretu sebe i svijeta. U tom susretu, navodi dalje ona, vanjsko i unutarnje postalo je jedno, umjetnošću opredmećeno djelo.
Ti se susreti, kako svjedoče izloženi radovi, odvijaju u bliskom dosluhu s tematikom, primjerice reljef Križni put – XI. Postaja Hrvoja Ljubića ili skulptura Raspelo Ljubomira stahova, to jest kroz novo osvještavanje tradicije simboličkoga prikazivanja – slika Znak Zoltana Novaka ili vezivanje na određene momente vlastitog iskustva – slika Bože daj! Tanje Tintor Keller
A zamjetan je i meditativan odmak, primjerice crtež bjelinom Širina Ivana Kožarića, kolaž Znak K19 Zdenke Pozaić i spiralne refleksije Borisa Demura.
Redukcija na osnovne odnose svijetloga i tamnoga (digitalna grafika Tiha voda Božice Matasić i prštavi koloristički kolopleti – slika The space theater – Big Bang Dalibora Jelavića, digitalna grafika Uredna vibracija Vilka Žiljka i akril-kolaž Jadranski feragosto Hanibala Salvara) predstavljaju različite doživljaje misterija Božića i svijeta uopće.
A u odnosu s drugim radovima na izložbi, od kojih neki odmiču na područje konceptualnog izričaja – akrilu na platnu Bijeli pečat na bijelom kvadratu članova grupe ABS (Ivica Blažić i Ivan Skvrce), ujedno pružaju pogled na jedan vid najnovije likovne produkcije
Barbara Vujanović, VJESNIK, Srijeda, 5. prosinca 2007.
Ivan Tomasović
fotografije s otvorenja izložbe
