Skip to content

Narodno sveučilište Dubrava

USKRS 2009.

Izložba slika, crteža, grafika i skulptura – 30. 3. – 16. 4. 2009.


Dinko Vranković

Sveprisutni prostori uskrsnuća

Kao blagdan spasenja, Kristove konačne pobjede, Uskrs se u likovnim umjetnostima uprizoruje bogatim te nadasve razrađenim figuralnim i simboličko-alegorijskim jezikom. I dok se u prošlosti određeni tip prikaza ustalio u određenim razdobljima – a svako odstupanje od njega smatralo bi se, pogotovo u srednjem vijeku, oholom razmetljivošću – suvremeni umjetnik najradije bi iznašao takvo rješenje kakvo još nitko prije njega nije uporabio.

Radovi okupljeni prigodom ovogodišnjega Uskrsa u Galeriji Vladimir Filakovac, i bez podrobnije analize, to jasno potvrđuju. Osvrnimo se na koji nam sve način o ideji Uskrsa njihovi tvorci govore. Krenemo li od doslovnosti, ustvrdit nam je kako je tema Pasije – kao utvrđena narativna struktura – ovladala kodiranim znakovnim sustavom koji se u razrađenoj potki sukcesivnih scena lagano uprizoruje nizom crteža ili obojanim plohama koje čitamo kao prepoznatljive položaje tijela i geste. Slično tome je i figurativno oblikovanje u materiji zemlje koje rezultira dobro znanom dramatskom igrom dubokih sjena. Prijeđemo li s doslovnog na posredovani iskaz, vidimo kako i razmotano platno u kontekstu uskrsnuća nepogrešivo upućuje na Kristovu muku. Tako već i sama vertikala, uzgon koji implicira ideju rasta nakon nadvladanih prepreka ili raskinuta cjelina kamena u kojoj su na djelu suprotstavljene silnice razdvajanja i spajanja, premda udaljene od tradicionalnog, figuralnoga jezika, izravno ukazuju na temu. Dakako, radost Uskrsa može se izraziti i još udaljenijom asocijacijom, preko ugode jutarnjeg buketa cvijeća. Ali tamo gdje jedni nalaze blagost za druge je presudna snaga, nezaustavljiv prodor. Koliko je pojam Uskrsa široko shvaćen, vidimo i iz njegove primjene u političkom smislu državotvornih konotacija. Poetika ulice, pak, s angažiranim društvenim, pa i eksplicitnim porukama, uporabom ikona masovne kulture i kolažiranjem masovnih medija stvara resemantizaciju samim rasporedom koji ukazuje na nadvladavanje kaosa rata.

Doista, ideja uskrsnuća – koja podrazumijeva obnovu, oslobađanje, naprosto svaku mogućnost – toliko je rasprostranjena i sveobuhvatna da je nalazimo u brojnim životnim situacijama te stoga i kao transmisiju nadahnuća i/ili mistične radosti u estetskim očitovanjima.

Nikola Albaneže


Ivan Branko Imrović

Popis izloženih radova:
1. Snježana Ban, Odsutnost,  2009., kombinirana tehnika, 150×180 cm
2. Jagor Bučan, LOGOlgota, 2004., akril na platnu, 140×90 cm
3. Leonardo Budimlić Majnarić, Put, 2008. kompjutorska grafika, 4×9,5×29,5 cm  
4. Ivan Branko Imrović, Smrtna borba u Getsemaniji, 2000./2005., terakota, visina 65 cm
5. Borna Demel,  Bez naziva, 2008. orah i trešnja, 92,5x4x16,5 cm
6. Sanela Đurinec, Preklapanja, 2008.g., akril i paste na platnu, 150x150cm
7. Vanda Jurković, Platno (Uskrsnuo je), 2009., papier mache, 43×120 cm
8. Vatroslav Kuliš, Riffovi, 2006., akril na platnu, 73,5×100 cm
9. Renata Ladović Meštrović, Početak procesa, 2009., aquatinta i bakropis, papir 76×57 cm i otisak 59×48,5 cm
10. Renata Ladović Meštrović, Početak procesa, 2009., aquatinta i bakropis, papir 76×57 cm i otisak 59×48,5 cm
11. Renata Ladović Meštrović, Početak procesa, 2009., aquatinta i bakropis, papir 76×57 cm i otisak 59×48,5 cm
12. Renata Ladović Meštrović, Početak procesa, 2009., aquatinta i bakropis, papir 76×57 cm i otisak 59×48,5 cm
13. Renata Ladović Meštrović, Početak procesa, 2009., aquatinta i bakropis, papir 76×57 cm i otisak 59×48,5 cm
14. Renata Ladović Meštrović, Početak procesa, 2009., aquatinta i bakropis, papir 76×57 cm i otisak 59×48,5 cm
15. Lada Luketić, Svijet-Info, 2009., kombinirana tehnika na platnu, 80×100 cm
16. Lada Luketić, Svijet-Info, 2009.m kombinirana tehnika na platnu 70×100 cm
17. Dorica Matjan, Uskrsnuće, 2008., ulje na platnu, 115,5×81 cm
18. Robert Mijalić, Križni put ( XII., XIII. i XIV. postaja), 2009. kolaž, 40×60 cm
19. Ljerka Njerš, Crveno cvijeće, 1998., ulje na platnu, 60×50 cm
20. Jurica Puhalović, Prozirna višeslojna konstrukcija I., 1994. , akril na presavijanom papiru, 124×87 cm
21. Zlatko Sirotić, Golgota, 2009., akril na platnu, 120×100 cm
22. Hrvoje Šercar, Pietá, 1975., tuš, pero, baršun/papir, 128,5×76,4 cm
23. Hrvoje Šercar, Plavi Krist, 1993., tuš, pero i kist na koži, 199,5×88,5 cm
24. Emil Robert Tanay, Prostori, 1979., olovka na papiru, 70×50 cm
25. Dinko Vranković, Bez naziva, 1989., kamen, drvo i metal, 47,5x22x10,2 cm  
26. Branko Vujanović: Hrvatski Uskrs 1992., 1992., drvo, metal i akril, 21×5,5×16,3 cm
27. Vatroslav Kuliš, Riffovi, 2006., akril na platnu, 73,5×100 cm


Zlatko Sirotić

Snježana Ban rođena je u Zagrebu 1980. godine. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, u klasi prof. Ante Rašića 2007. godine. Diplomirala je i na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu 2008. godine. Upisana je na poslijediplomski doktorski umjetnički studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Godine 2006. dobitnica je Velike nagrade Salona mladih, Nagrade Hrvatske gospodarske komore te druge nagrade Erste banke.

Jagor Bučan rođen je 1968. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1992. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Slikarski odsjek. Docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a.

Leonardo Budimlić Majnarić rođen je 1962. godine u Zagrebu. Završio je školu primijenjene umjetnosti 1985., a 1990. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Slikarski odsjek, u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. Radio je kao nastavnik likovne kulture u OŠ Voltino i u školi Zavoda za preodgoj maloljetnika Glina-Turopolje. Godine 1990. za svoj rad dobio je pohvalu Znanstveno-nastavnog vijeća ALU. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a i Likum-a.

Borna Demel rođen je 1974. godine u Splitu. Osnovnu školu završio je u Zagrebu 1989. godine, a maturirao je na Odjelu grafičkog dizajna Škole za primjenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu 1993. godine. Slikarski odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1994., a diplomirao u klasi profesora Kesera 1999. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1998. dobio je Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, a 1999. Nagradu Zagrebačke banke najboljem diplomantu Slikarskog odjela. Živi u Zagrebu. Radi kao profesor stručnih predmeta na srednjoj školi u Bedekovčini.

Sanela Đurinec rođena je 1979. godine u Zagrebu. Završila je školu za primjenjenu umjetnost i dizajn, 2003.godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Slikarski odsjek, u klasi prof. Igora Rončevića. Godine 2003. dobitnica je Rektorove nagrade za slikarstvo, te 2007. prve nagrade Erste banke. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Trenutno je na drugoj godini postdiplomskog studija slikarstva na Likovnoj Akademiji u Ljubljani, u klasi prof. Gustava Gnamuša. Živi i radi u Zagrebu.

Ivan Branko Imrović rođen je 1957. godine u Popovači. Maturirao je na Školi primijenjenih umjetnosti kod profesora Bifela i Dolenca. Godine 1983. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, Kiparski odsjek, u klasi profesora I. Sabolića. Od 1983. do 1985. godine polazio je Majstorsku radionicu A. Augustinčića pod vodstvom profesora I. Sabolića. Godine 1986. postaje članom ZUH-a te djeluje kao samostalni umjetnik. Od 1991. do 1992. godine aktivno sudjeluje u Domovinskom ratu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Radi kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

Vatroslav Kuliš rođen je 1951. godine u Vidošima. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1971. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine, u klasi profesora Šime Perića. Boravio je na studijskim putovanjima: Pariz, (Cite des Artes), München i New York. Uz slikarstvo bavi se i grafikom i grafičkim dizajnom. Radio je niz scenografija za glumačku družinu Histrion, kazalište Komedija, Zagrebačko kazalište lutaka, HNK Zagreb (svjetska praizvedba baleta I. Berioa Visage). Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja.

Vanda Jurković rođena je 1972. godine. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. godine. Magistrirala je umjetnost na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 2002. godine. Na doktorskom je studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi kao asistent na Grafičkom fakultetu, Katedra za dizajn i likovnu kulturu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi.

Renata Ladović Meštrović rođena je 1971. godine u Zagrebu. Godine 1990. maturirala je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, Odjel grafičkog dizajna. Godine 1996. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Grafički odsjek, u klasi prof. Frane Para. Upisala je poslijediplomski specijalistički studij grafike 2008. godine. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je Nagrade bijenala na XXIV. bijenalu lijepih umjetnosti u Aleksandriji, Egipat, 2007. godine.

Lada Luketić rođena je 1967. godine u Sarajevu. Završila je školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je Dizajn tekstila i odjeće na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi. Godine 2005. dobitnica je druge nagrade Ex temopora Zavičajnog muzeja u Rovinju i otkupne nagrada Grisia-2006. i Grisia-2007.. Članica je HDLU-a Zagreb i HDLU-a Istra.

Dorica Matjan rođena je 1973. godine u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine u klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Bavila se pedagoškim radom, ilustracijom i organiziranjem izložaba. Godine 2003. dobitnica je 1. nagrade Kunst in der Stadt u Mainzu. Član je HZSU-a i HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Robert Mijalić rođen je 1969. u Rijeci. Diplomirao je u klasi profesora Vasilija Josipa Jordana, na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1995. godine. Član je HDLU-a Rijeke i član HZSU-a od 2003. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Ostvario je veći broj sakralnih radova u tehnici vitraja. Godine 2008. stekao zvanje restaurator-konzervator stakla.

Ljerka Njerš završila je Školu primijenjene umjetnosti kod profesorice Blanke Dužanec a potom diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Marina Tartaglie. Izlagala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Uz mnoštvo nagrada i priznanja, dobitnica je i nagrade Grada Zagreba za 1994 godinu. Odlikovana je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Članica je HDLU-a, ULUPUH-a i Society of Designers and Craftsman-London.

Jurica Puhalović rođen je u Zagrebu 1952. godine. Diplomirao je 1977. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesor Miljenka Stančića, a potom upisuje poslijediplomski studij u klasi profesora Frane Baćea. Godine 1980. diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Član je HDLU-a. Od 1983. godine ima status slobodnog umjetnika. Autor je niza realiziranih vrlo zapaženih projekata u području grafičkog dizajna. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Zlatko Sirotić rođen je 1945. godine u Zagrebu, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost 1965. i Akademiju likovnih umjetnosti u klasi profesora Šime Perića 1971. godine. Bio jer suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića od 1971. do 1974.godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi Zagrebu.

Hrvoje Šercar rođen je 1936. godine u Zagrebu. Apsolvirao je studij prava. Godine 1959. zapošljava se u Leksikografskom zavodu gdje radi do umirovljenja 1992. Od 1964. do 1969. godine vanjski je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Happening naš izveo je 1968. godine s Tomom Gotovcem-Antoniom Lauerom i Ivom Lukasom. Godine 1995. koautor je akcije Udbina art. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Radio je kazališne scenografije, ilustracije knjiga i jedan animirani film. Živi i radi u Zagrebu.

Emil Robert Tanay rođen je 1944. u Zagrebu. Diplomirao je na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1967. do 1972. godine suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Specijalizira fresko slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu 1974. godine. Bio je profesor na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Od 1982. godine savjetnik je u Republičkom zavodu za prosvjetno-pedagošku službu Hrvatske. Od 1988. docent je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je sada redoviti profesor metodike likovnog odgoja i obrazovanja. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je prve nagrade za slikarstvo na V. bijenalu mladih u Rijeci 1971., a 1974. godine dobitnik je nagrade za slikarstvo na VII. salonu mladih u Zagrebu. Dobitnik je međunarodne Ziegfieldove nagrade za 2001. godinu za ukupni prinos likovnom obrazovanju u svijetu. Od 2002. godine Emil Robert Tanay potpredsjednik je Svjetske organizacije za odgoj putem umjetnosti InSEA-e.

Dinko Vranković rođen je 1939. godine u Svirčima na otoku Hvaru. Godine 1959. upisao se na Pedagoški odjel zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti te je postao članom Fotokluba Zagreb u kojem kontinuirano djeluje petnaest godina. U tom je razdoblju sudjelovao na blizu 150 skupnih izložbi na svim svjetskim kontinentima, te je za svoje radove primio više od 50 priznanja i nagrada. Za života je priredio desetak samostalnih izložbi. Bio je član ULUH-a i ULUPUH-a, a početkom sedamdesetih nekoliko je godina djelovao kao samostalni fotoumjetnik. Brojni su mu radovi iz tog razdoblja objavljeni u novinama, časopisima za kulturu te fotomonografijama. Godine 1976. na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti upisao je postdiplomski studij iz područja foto-grafike. Najveći dio svojeg stručnog djelovanja, više od dva desetljeća, posvetio je likovnoj pedagogiji, najprije kao nastavnik, a potom kao prosvjetni savjetnik. Umro je 1996. godine u Houstonu, SAD.

Branko Vujanović rođen je 1937. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu (Odjel dekorativno zidno slikarstvo) završio je 1960., a 1965. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti (Pedagoški odjel). Godine 1969. završio je Specijalku (postdiplomski) za grafiku profesora Marijana Detonija. Bavi se ilustriranjem, opremanjem knjiga i grafičkim dizajnom. U nakladničkim kućama Mladost i Alfa radio je kao likovni urednik i umjetnički direktor. Restaurirao je crkvene zidne slike i oltare, te stvarao autorske zidne slikarske dekoracije. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Živi u Zagrebu.


Hrvoje Šercar


Snježana Ban


Vanda Jurković


(iz knjige dojmova)