BOŽIĆ 2006.
Izložba slika, crteža, grafika i skulptura – 11. 12. 2006. – 5. 1. 2007.
Alem Korkut
ADVENT (DOŠAŠĆE) – BOŽIĆ – BOŽIĆNO VRIJEME
Iako je previše užurbanosti prije Božića, razdoblje došašća (advent) moglo bi biti najljepše vrijeme crkvene (liturgijske) godine, ako se kao pojedinci i obitelj na to pripremimo.
Advent (došašće) znači “dolazak”. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način: o Isusovu dolasku njegovim rođenjem prije 2000 godina, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena. Vrijeme došašća, kao i vrijeme korizme, postupno su se razvijali. Tek od VIII. stoljeća broje se četiri nedjelje došašća. Adventski vijenac ima četiri svijeće. Svake nedjelje pali se sljedeća, tako da se iščekivanje Božića pojačava i rastućim brojem gorućih svijeća. Broj četiri je simboličan broj. Četiri je broj elemenata i pravaca svijeta… Iz latinske riječi advenire izvodimo riječ dolazak, advent, ali i riječi “pustolovina, avantura”. Kad Bog dođe k nama, onda je to za nas pustolovina. On nam dolazi u tihim poticajima našega srca. Vrijeme došašća želi nas pozvati da dođemo k sebi da bi i Krist mogao doći k nama. Posebno su nam dragi blagdani u adventskom vremenu: Sveta Barbara (4. prosinca), Sveti Nikola (6. prosinca), Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije (8. prosinca), Sveta Lucija (13. prosinca).
Uz duhovnu pripravu za proslavu Božića, uključena je priprava za izradu i postavljanje jaslica. Narod je od srednjega vijeka s puno ljubavi pravio jaslice. Prikazi jaslica prisutni su kod svih naroda. Umjetnici su Isusovo rođenje postavili u svoj vlastiti svijet, u seljačku svakodnevnicu ili u svijet obrtnika. Uz jaslice se pojavljuju predstavnici svakoga društva. Čitav svijet hodočasti k jaslicama da se ondje pokloni Djetetu. Običaj pravljenja i postavljanja jaslica ima svoje početke od sv. Franje Asiškoga, koji ih je načinio 1223. godine u šumi kod Greccia sa svojom subraćom i brojnim narodom. Središnje mjesto u jaslicama ima djetešce.
Na Božić dolazi Bog kao dijete u naš svijet. On nije k nama došao kao odrastao čovjek, nego se rađa iz krila žene kao slabo i bespomoćno dijete. Ono ovisi o pomoći svoje majke i svoga oca. Dijete dobiva ljubav, naklonost, nježnost. Njemu se približavamo tiho. Ne držimo nikakve mudre govore, nego trebamo samo one riječi koje dolaze iz srca. Otvoriti svoje srce za dolazak Djeteta. Svrha priprave i proslave Božića je da dođemo u dodir s tim božanskim Djetetom, da naš život postane autentičan i da dobijemo nešto od one lakoće koja obilježava dijete. Mi u Isusovu rođenju slavimo put svoga vlastitog rađanja. I u naš proces rađanja spadaju osamljenost, tuđina, noć, boli. Ali istodobno je u našemu rađanju i obećanje da će u nama sve postati novo. Na Božić je za djecu uvijek bilo važno darivanje. Ako Bog za Božić sebe dariva nama, primjereno je da i mi jedni drugima nešto darujemo. Darivanjem izražavamo da smo i sami obdareni. Kad u neki dar stavim svoje srce, ono dopire do drugoga, taži njegovu žeđ.
U kalendaru božićnog doba važni su pojedini datumi i imena. Drugoga dana Božića (26. prosinca), Sveti Stjepan podsjeća nas na život i smrt prvog mučenika za Isusa Krista (usp. Dj. 6,8 sl.). Imendan apostola Ivana je 27.prosinca. On je bio omiljeni Isusov učenik. Blagdan Nevine dječice slavimo 28. prosinca, a podsjeća nas na pokolj djece u Betlehemu. Kralj Herod naredio je da se svi dječaci do dvije godine poubijaju, kako bi bio siguran da je među njima ubio i “novorođenog kralja židovskog”. U nedjelju po Božiću Crkva slavi blagdan Svete obitelji. Ljudi ni u jedno drugo doba godine ne čeznu toliko za sretnom obitelji, koliko na Božić. Posljednjeg dana građanske godine (Stara godina) je blagdan Svetog Silvestra, pape (314.–355.). U vrijeme toga pape Crkva je od cara Konstantina zadobila slobodu.
Na Novu godinu Crkva slavi svetkovinu Marije Bogorodice. Tog nadnevka nadamo se novomu početku. Na Bogojavljenje (Sv. tri kralja), 6. siječnja, slavimo pojavak Božje slave u našemu tijelu. Božićno vrijeme završava svetkovinom Krštenja Isusova.
Sretan Vam Božić i obilje Božjeg blagoslova u Novoj, 2007-oj godini.
Josip Žagar, upravitelj župe Blaženog Ivana XXIII.
Eugen Kokot
Josip Poljan
Miro Vuco
Popis izloženih radova:
1. Željko Badurina, Istina, 2006., 50×40 cm, print na platnu
2. Željko Badurina, Vječnost, 2006., 50×40 cm, print na platnu
3. Gordana Bakić, Bez naziva, 2004., 50×70 cm, akril na platnu,
4. Zlatko Čular, Bogorodica s djetetom, 2006., ulje na platnu, 79×64 cm
5. Maja Dolenčić Malešević, Navještenje, 2006., suhi pastel i olovka na papiru, 50×46 cm
6. Petar Dolić, Trojstvo, 2006., polikromirano drvo, 55x90x15 cm, 2006.
7. Petra Grozaj, Dreaming, 2006., 60×60 cm, akril no platnu
8. Paulina Jazvić, Osmorica, 2001., kombinirana tehnika na platnu, 33×41 cm
9. Paulina Jazvić, Bez naziva, 2006., ulje na platnu, 150×100 cm
10. Eugen Kokot, Sveta noć, 2006. akril na papiru, 61×87 cm, 2006.
11. Božena Končić-Badurina, Bez naziva, 2006., tuš na papiru, 50×40 cm
12. Božena Končić-Badurina, Bez naziva, 2006., tuš na papiru, 50×40 cm
13. Alem Korkut, Znak, 2002., kombinirana tehnika, 50×50 cm
14. Koraljka Kovač, Svijetlo plavo, 2005., kombinirana tehnika na papiru, 110×70 cm
15. Jasmina Krajačić, Bez naziva, 2006., akril na platnu, 100X100 cm
16. Velibor Mačukatin ml., Dar mudraca, 2006., paljeno drvo (hrast), željezo i kovani novac, 25x30x22 cm,
17. Ivica Malčić, Mali Isus, 2005., ulje i kolaž na iverici, 52,3×47,2 cm
18. Zlatko Nežić, Betlehemsko svjetlo, 2006., kombinirana tehnika na papiru, 70×50 cm
19. Zlatko Nežić, Tri ponude, 2006., kombinirana tehnika na papiru, 50×70 cm
20. Zlatko Nežić, Istina, 2006., kombinirana tehnika na papiru, 50×70 cm cm
21. Josip Poljan, Gospa s anđelima, 2006., terakota 26x26x6,5 cm,
22. Josip Poljan, Sveta obitelj, 2004., bronca, 18×33,5×14,6 cm
23. Petra Ševeljević, 9. od 10, 2005., akril na drvu, 100×120 cm
24. Petra Ševeljević, Božićna karaka, 2006., akril na platnu, 40×50 cm
25. Petra Ševeljević, Kokaraka, 2006., akril na platnu, 40×50 cm
26. Petra Ševeljević, Zmajobor, 2006., akril na platnu, 40×50 cm
27. Roberta Vilić, IHS, 2006., enkaustika na platnu, 107×135 cm
28. Alan Vlahov, Anđeo, 2005., bojani gips, 42x42x10 cm
Ivica Malčić
Maja Dolenčić Malešević
Alan Vlahov
Željko Badurina
Željko Badurina rođen je 1966. godine u Zagrebu. Godine 1996. diplomirao je na grafiEkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Dobitnik je Nagrade Gradskog ureda za kulturu na 3. hrvatskom trijenalu grafike 2003. godine. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.
Gordana Bakić rođena je 1972. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 1990. godine. Iste godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški odjel, smjer slikarstvo. Prve dvije godine studirala je u klasi profesora Z. Vrkljana, a sljedeće dvije u klasi prof. Z. Kesera. Diplomirala je 2001. godine. Dobitnica je Rektorove nagrade (1994.), Nagrade Zagrebačke banke za najbolji diplomski rad (2001.) i Nagrade HDLU-a za najbolju mladu umjetnicu (2003.).
Zlatko Čular rođen je 1935. godine u Dubrovniku. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Splitu, godine 1957. završio je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odsjek. Iste godine nastavlja dvogodišnji specijalistički studij u klasi prof. Antuna Augustinčića. Od 1959. do 1963. godine suradnik je majstorske radionice Antuna Augustinčića. U njegovom radu usko su povezani kiparstvo i slikarstvo, a središte tog djela čini ljudski lik. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Izradio je brojne biste i spomenička rješenja u javnim prostorima (spomenik banu Josipu Jelačiću 1997. godine u Glini, spomenik Domovinskom ratu, 1999. godine u Staroj Gradiški, kip pape Ivana Pavla II., 2003. godine u Mariji Bistrici…). Dobitnik je mnogih nagrada za likovni rad. Živi i radi u Zagrebu.
Maja Dolenčić Malešević rođena je u Zlataru 1936. godine. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Ljube Babića 1961. godine. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Petar Dolić rođen je 1975. godine u Travniku, odakle se s roditeljima preselio u Gospić. U Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Šime Vulasa. Za izbornu nastavu pohađao je Malu plastiku i medaljarstvo u klasi doc. Damira Mataušića. Godine 1999. dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Član je HDLU-a od 1999. i HZSU-a od 2000. godine. Izlagao je na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 2000. dobio je Prvu nagradu za spomenik palim hrvatskim braniteljima u općini Perušić, a 2006. izradio je u Žitniku poprsje dr. Ante Starčevića.
Petra Grozaj rođena je 1974. godine u Zagrebu. Godine 1995. upisala je Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, grafički smjer nastavničkog odsjeka. Diplomirala je 2002. godine slikarskim radom Oblik i boja, za koji dobiva nagradu Zagrebačke banke kao najuspješniji diplomant. Dobitnica je Rektorove nagrade zagrebačkog Sveučilišta za izložbu slika Mir i dobro. Svoje radove izlaže od 1997. godine te je do sada izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.
Paulina Jazvić rođena je 1973. godine u Zagrebu. Godine 1995. diplomirala je dizajn odjeće i tekstila na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Godine 2001. diplomirala je na Likovnoj akademiji u Zagrebu, smjer grafika u klasi prof. Miroslava Šuteja. Članica je HDLUa, HZSU-a i PUNKT-a. Dobitnica je Rektorove nagrade (1994.), Nagrade na Trienalu crteža Likovne akademije (1999.). Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.
Eugen Kokot rođen je 1940. godine u Labinu. U Zagrebu je završio Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, slikarski odjel. Diplomirao je 1966. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek slikarstva, u klasi prof. Raula Goldonija Od 1966. do 1970. Godine bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Član je HDLU-a. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada, priznanja zahvalnica i odlikovanja. Od 1994. godine radi kao redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Božena Končić-Badurina rođena je 1967. godine u Zagrebu. Diplomirala njemački i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1995. Godine i na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. godine u klasi prof. M. Šuteja. Dobitnica je Nagrade Zagrebačke banke za najbolji diplomski rad i Nagrade 24. salona mladih. Član je HDLU-a i HZSU-a. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Alem Korkut rođen je 1970. godine u Travniku. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je brojnih javnih skulptura, među kojima je i Karijatida (2002.) izvedena u Pazinu u sklopu 30. mediteranskog kiparskog simpozija, te spomenik biciklu u Koprivnici (2005.). Dobitnik je I. nagrade na natječaju za spomen-obilježje poginulim braniteljima u Domovinskom ratu u Karlovcu (2005.) i Šibeniku (2000.). Dobitnik je i Velike nagrade 27. salona mladih u Zagrebu 2004. godine, te godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika. Izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Živi i radi u Zagrebu.
Koraljka Kovač rođena je 1971. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Godine 1991. upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški odjel, slikarski smjer. Diplomirala je u klasi profesora Zlatka Kesera. Godine 1996. dobitnica je Rektorove nagrade sveučilišta u Zagrebu. Članica je skupine DAKLELOSOSI, udruge PUNKT, te HDLU-a od 1998. godine. Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bavi se pedagoškim radom i ilustriranjem.
Jasmina Krajačić rođena je 1968. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti, smjer slikarstvo, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 1992. diplomirala je na grafičkom odjelu u klasi prof. M. Šuteja. »lan je HDLU-a i HZSU-a. .ivi i radi u Zagrebu.
Velibor Mačukatin ml. rođen je u Zagrebu 1974. godine. Maturirao je na Školi primijenjenih umjetnosti na odjelu dizajn metala. Godine 1993. Upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjeluje u Ljetnom studiju kiparstva u kamenu u Pušišću na otoku Braču 1997. godine. Diplomirao je na kiparskom odsjeku u klasi prof. S. Sikirice 1999. godine. Iste godine dobitnik je Rektorove nagrade. Godine 2004. dobitnik je kiparske nagrade 27. Salona mladih u Zagrebu. Autor je brončanog poprsja hrvatske slikarice Slave Raškaj u Odgojno obrazovnom centru S. Raškaj u Zagrebu. Član je HZSU-a i HDLU-a.
Ivica Malčić rođen je 1964. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Član je HZSU-a. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.
Zlatko Nežić rođen je 1957. godine u Poljani kod Vrbovca. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu na grafičkom odjelu u klasi profesora Alberta Kinerta. Bavi se ilustriranjem, dizajniranjem i slikanjem. Sudjelovao je na više od trideset likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu. Izlaže samostalno i skupno na mnogim izložbama. Živi i radi u Zagrebu.
Josip Poljan rođen je 1925. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1948. godine u klasi profesora Frane Kršinića i Vanje Radauša. Usavršavao se kod Antuna Augustinčića između 1949. i 1951. godine. Predavao je na Školi primijenjene umjetnosti, Pedagoškoj i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je javnih skulptura dr. Ante Starčevića u Zagrebu (1998.) i Blaćenog Alojzija Stepinca u Krašiću (1999.).
Petra Ševeljević rođena je 1976. godine u Zagrebu. Godine 2000. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo u klasi prof. Igora Rončevića. Godine 1999. boravila je kao stipendist u Budimpešti na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djeluje kao samostalni umjetnik u Zagrebu.
Roberta Vilić rođena je 1971. u Banja Luci. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, a na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je 1998. godine u klasi prof. Zlatka Kesera. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 1993. dobitnica je Nagrade talijanskog kulturnog centra i Ugga Maffia, te Nagrade na 28. zagrebačkom salonu. Godine 1996. dobitnica je 2. nagrade na City festivalu Kunst in der Stadt u Mainzu.
Alan Vlahov rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1991. godine. Godine 1993. dobitnik je prve nagrade za prijedlog skulpture Gospe od Karmela, za istoimenu crkvu u Vodicama kod Šibenika. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. Iste godine dobio je Nagradu Zagrebačke banke, za kiparski rad Mali princ. Član je HDLU-a. Od 1999. godine je zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu za kamen. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Miro Vuco rođen je 1941. godine u Vojniću kraj Sinja. Školu primijenjenih umjetnosti, kiparski odjel, završio je u Splitu 1962. godine. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1967., gdje je završio i postdiplomski studij 1969. godine. Od 1969. do 1971. godine suradnik je majstorske radionice Antuna Augustinčića. Suosnivač je (1970.) i član likovne grupe BIAFRA, sve do njenoga razlaza (1978.). Od 1968. Godine do danas sudjeluje na brojnim skupnim, problemskim, koncepcijskim, autorskim i reprezentativnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Autor je niza spomeničkih skulptura postavljenih većinom u Hrvatskoj. Profesor je modeliranja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Roberta Vilić
Velibor Mačukatin mlađi
Zlatko Čular
Paulina Jazvić
fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić
(iz knjige dojmova)
