DUŠKO ŠTRBAC
Alraune – novi život – 5. 3. – 22. 3. 2007.
ALRAUNE – DRVU UDAHNUTI ŽIVOT
O umjetničkim uracima Duška Štrbca, branitelja Domovinskog rata, već je dosta rečeno i napisano što svjedoči o njegovom dugogodišnjem aktivnom i produktivnom stvaralaštvu. Od 1993. godine do danas neumorno stvara alraune koje su mu pomogle pronaći put ka vlastitom umjetničkom izričaju. Alrauna je naziv za korijen biljke mandragore koji je nalik obličju čovjeka i zbog toga su joj nekoć pripisivana velika magijska svojstva. Otkada je pronašao svoj prvi inspirativni trs, iz kojeg je nastala prva arlauna – Bogomoljka, ovakav način stvaralačkog izražavanja pružio mu je veliku mogućnost likovnog istraživanja. Provodeći puno vremena u prirodi i povezujući se s njom, autor se osjeća slobodnijim, a sama priroda ga nagrađuje fantastičnim oblicima drva koje pronalazi u šumama Lijepe naše. Štrbac u pronađenim komadima drva prepoznaje oblike koji se, nakon njegovih intervencija, otkrivaju u punoj ljepoti, čistom volumenu i kompoziciji. Odstranjivanjem suvišne kore s korijenja, grana i raznih vrsta drva nastaju zanimljivi oblici koje autor dorađuje tek minimalnim drvorezbarskim zahvatima uz pomoć pile, turpije za drvo i noža tako da se njegove tvorbe odlikuju bogatstvom prirodnih oblika te različitih nijansi boja koje su, ovisno o vrsti drva, u samoj strukturi materijala. Nastale alraune su raznolike, one prikazuju animalističke, mitološke, religiozne motive kao i ljudske figure, a poneke bude više različitih
asocijacija prilagođavajući se oku gledatelja. Alrauna Nakon potopa ističe se neobičnom strukturom – drvo koje je zarobilo cigle, te na taj način svjedoči o snazi i moći prirode. Neki radovi iskazuju ili simboliziraju čiste osjećaje poput uradaka Predosjećaj, Oduševljenost ili Zanesenost, dok alrauna Polet kao da govori o autorovoj snažnoj potrebi da slavi život. Specifičnost autorova izražavanja je u tome što ne koristi boju ni druge materijale kako bi poboljšao dojam rada i dobio efekt kolorističkim akcentom, već drvo zadržava originalno u svoj njegovoj plemenitosti i toplini, te u pravoj mjeri intervenira stvarajući neponovljive oblike.
Duško Štrbac ima dar uočavanja ali i sposobnost te umjetničku ruku kojom u pravoj mjeri djeluje. Mogli bismo reći da ti oblici postoje u prirodi, ali bez njegove intervencije – prepoznavanja, preoblike i želje da im udahne novi, drugi život, oni bi ostali samo malo, obično drvo.
Dijana Nazor
Duško Štrbac rođen je 4. kolovoza 1959. godine. Djetinjstvo je proveo u Prekopakri, malenom selu nedaleko Pakraca, gdje je završio osnovnu školu. Na daljnje školovanje odlazi u Zagreb i stječe zvanje inženjera strojarstva. Početkom Domovinskog rata kao dragovoljac pristupa pričuvnom sastavu MUP-a i 1. listopada 1991. godine odlazim na bojište Pakračke Poljane. Te iste godine u prosincu je ranjen. Godine 1997. kao 50 % ratni vojni invalid odlazi u vojnu mirovinu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi i likovnih kolonija u zemlji. Mnoga djela je poklonio u humanitarne svrhe. Za svoje umjetničko djelovanje Štrbac kaže: „Katkad pronađem neobičan korijen, granu ili dio drveta, te uz pomoć pile, rašpe, noža i brusnog papira stvaram ALRAUNE. Moje su mi alraune pomogle pronaći novu ljepotu prirode i vratiti mi vjeru u život i moć ljudskog stvaranja.“
fotografije s otvorenja izložbe
