HLEBINSKA ŠKOLA

Z onkraj reke Drave – 18. 6. – 30. 6. 2007.


Ivan Večenaj

‘Hlebinska škola’
Podravina: Z onkraj reke Drave

Krajolik kao samostalna likovna tema nije poznat u svim razdobljima likovnih umjetnosti, iako se određeni smisao za prikazivanje prirode i prostora koji čovjeka okružuje javio već u slikarstvu starih kultura. Ugođaj odabranih slika naglašavaju intimnost jednostavnog, nepretencioznog krajolika kojeg smo za ovu priliku izdvojili kao središte umjetnikova interesa i činjenicu kako u hrvatskom slikarstvu upravo naiva otkriva neuočene ljepote Podravine. Krajolik koprivničke Podravine svog najboljeg slikara ima u Krsti Hegedušiću koji kritičkim pogledom obuhvaća siromašku intimu široke ravnice srasle s čovjekom. Podravina Krste Hegedušića izravno inspirira i hlebinsku školu. Angažiranost i kritički stav vidljivi su i u krajoliku većine pripadnika grupe ‘Zemlja’ i slikara naivaca prve i druge generacije. Prepoznatljivi elementi krajolika Podravine nalaze se u djelima naivaca od samih početaka, krajolik ima važnost određivanja prostora, onaj ‘genius locii’ u kojem se odigravaju scene svakodnevnog života (Dragan Gaži. Žetva, 1983.), prikaz zavičaja koji nosi izražajne raspone od razumijevanja realnog svijeta do izražavanja naivne idiličnosti (Ivan Večenaj. Plavi leptiri, 2001.) u kojoj je osnova čvrsto prožimanje čovjeka i prostora između Drave i Bilogore (Milan Generalić. Bilogora, 1985.). Krajolik u naivnom slikarstvu na vrijednosti dobiva zahvaljujući neposrednoj povezanosti ljudskog lika s prirodom (Mijo Kovačić. Čovjek z gluntom, 2005.), što je posebno zanimljivo u galeriji likova Podravaca koje su prikazali kipari ‘hlebinske škole’ (Martin Hegedušić. Jadnik, 1992.; Dragica Belković. Obitelj, 2003.; Ljubica Matulec. Putnici, 1982.; Josip Peradin. Sijač, 2007.; Zvonimir Dangubić. Deda z barilom, 2006.; Dragutin Ciglar. Pčelar, 2007.), naglašavajući ideju neodvojivosti seljaka od zemlje, ljudi koji su dio prirode, dio sklada, nevidljivih duhovnih spona i kretanja životnih sila, ne krajolika kao krajobrazne kulise, već vidljive prisutnosti i životne stvarnosti koja se odražava na oblikovanje ljudskog bića, paletu njegovih raspoloženja i njegovu sudbinu.

Naivci su u svojim podravskim krajolicima najčešće tražili ugođaj i nostalgiju (Darko Ožegović. Berba, 2007.), dok je specifičnost u prikazivanju krajolika i traženje novih nadrealnih vizura karakteristično za generacije slikara i kipara koji su se afirmirali nakon osamdesetih godina 20. stoljeća (Ivan Andrašić. Dravski krajolik, 2007.; Dražen Kuharović. Džungla, 2007.; Ivan Peić, Sirena, 2004.). U suvremenom slikarstvu ‘hlebinske škole’ prikazivanje krajolika pripada popularnom, umjetnički manje pretencioznom slikarstvu koje je usmjereno na nastavak tradicije hrvatskog slikarstva krajolika. Taj razvoj ide do današnjeg slikanja krajolika koji kod nekih slikara sve češće ulazi u domenu nadrealnog (Zlatko Štrfiček. Čamac na Dravi, 2003.). Neiscrpne varijante koje su prikazali pripadnici ‘hlebinske škole’ zapravo su tipologija krajolika koprivničke Podravine, od brežuljkaste Bilogore preko ravni panonske ravnice u varijacijama ranog proljeća (Zlatko Kolarek. Krajolik, 2006.), kasnog ljeta (Vladimir Dolenec. Na dravskom rukavcu, 2007.), tople jeseni (Željko Kolarek, Ribiči, 2003.) ili smiraja zime (Tomislav Grabar. Zima u Podravini, 2006.). Modra površina neba, niski obzori panonske ravnice, zeleni šumarci i dubrave, Drava u rasponu od modrozelenog preko indiga i purpura do zlatnog sjaja kroz nanose okera, pružaju tek predodžbe arkadijskih prostora dragog kraja. Scene se najčešće odigravaju na obali Drave, dravskim rukavcima i mrtvicama, seoskim dvorištima i zaselcima u kojima je vrijeme stalo (Radovan Grgec. Doručak u vrtu, 2004.), predjeli su prikazani vjerodostojno do mjere da ih je stvarno moguće identificirati, usprkos dojmu nadrealnog i snovitog (Stjepan Pongrac. Stara Drava, 2006.).

Koprivnica, 1. lipnja 2007.
Draženka Jalšić Ernečić, viši kustos


Mijo Kovačić

Izlagači:
Ivan Večenaj, Mijo Kovačić, Dragan Gaži, Milan Generalić, Radovan Grgec, Ivan Andrašić, Zlatko Štrfiček, Zlatko Kolarek, Željko Kolarek, Stjepan Pongrac, Tomislav Grabar, Vladimir Dolenec, Martin Hegedušić, Dragica Belković, Ljubica Matulec, Josip Peradin, Zvonimir Dangubić, Dražen Kuharović, Ivan Peić, Dragutin Ciglar i Darko Ožegović


Vladimir Dolenec

Katalog izloženih slika:
1. Ivan Večenaj, PLAVI LEPTIRI, 2001., ulje na staklu, 35×33 mm
2. Mijo Kovačić, ČOVJEK Z GLUNTOM, 2005., ulje na staklu, 40×50 cm
3. Dragan Gaži ŽETVA, 1983., ulje na staklu, 50×50 cm
4. Milan Generalić, BILOGORA, 1985., ulje na staklu, 70×80 cm
5. Radovan Grgec, DORUČAK U VRTU, 2004., ulje na staklu, 45×35 cm
6. Ivan Andrašić,  DRAVSKI KRAJOLIK, 2007. ulje na staklu 42×51 cm
7. Zlatko Štrfiček, ČAMAC NA DRAVI, 2003., ulje na staklu, 30×40 cm
8. Zlatko Kolarek, KRAJOLIK, 2006., ulje na staklu, 40×50 cm
9. Željko Kolarek, RIBIČI, 2003., ulje na staklu, 60×50 cm
10. Stjepan Pongrac, STARA DRAVA, 2006., ulje na staklu, 40×50 cm
11. Tomislav Grabar, ZIMA U PODRAVINI, 2006., ulje na staklu, 48×38 cm
12. Vladimir Dolenec, NA DRAVSKOM RUKAVCU, 2007., ulje na staklu, 50×60 cm


Dražen Kuharović

Katalog izloženih skulptura:
1. Martin Hegedušić, JADNIK, 1992., drvo, visina 50 cm
2. Dragica Belković, OBITELJ, 2003., drvo, visina 32 cm
3. Ljubica Matulec, PUTNICI, 1982., drvo, visina 45 cm
4. Josip Peradin, SIJAČ, 2007., drvo, visina 62 cm
5. Zvonimir Dangubić, DEDA Z BARILOM, 2006., drvo, visina 38 cm
6. Dražen Kuharović, DŽUNGLA, 2007., drvo, reljef, 41×35 cm
7. Ivan Peić, SIRENA, 2004., drvo, visina 40 cm
8. Dragutin Ciglar, PČELAR, 2007., terakota, visina 44 cm
9. Darko Ožegović, BERBA, 2007., drvo, reljef, 65×24 cm


Zlatko Štrfiček

Skip to content