FRANCUSKA VEZA

Izložba hrvatskih umjetnika iz Francuske – 9. 7. – 27. 7. 2007.

Josip Ago Skenderović

Povijest hrvatsko-francuskih kulturnih (i ostalih!) veza duga je i iznimno zanimljiva. Ova činjenica nije nepoznata našoj kulturnoj javnosti, ali se o njoj, ipak, nije dovoljno govorilo i još manje ju se promicalo na međudržavnoj razini. Rijetki napisi u novinama ili osvrti u drugim medijima, gdjekad bi podsjetili na tu golemu temu koja je vrlo značajna za našu noviju povijest. Dovoljno je podsjetiti, primjerice, da je početkom 20. stoljeća Pariz udomio Antuna Gustava Matoša koji upravo u njemu piše svoju znamenitu pjesmu Trubač sa Seine.

Njegovim tragom (i ne samo ovim!) krenut će i Tin Ujević. Od tih klasika hrvatske književnosti pa do nedvojbeno jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih književnika Radovana Ivšića (prijateljevao je s ocem nadrealizma Andre Bretonom) koji i danas živi u Parizu, dugi je niz onih koji su u njemu boravili duže ili kraće i na koji je taj grad ostavio snažan utjecaj. Brojni hrvatski likovni umjetnici u Parizu (i drugdje u Francuskoj) nalaze prostor za svoje djelovanje, od Josipa Račića, Slavka Kopača, Lea Juneka, Julija Knifera do umjetnika mlađega naraštaja (primjerice Joška Eterovića) i ovih umjetnika koji se predstavljaju svojim posljednjim radovima zagrebačkoj kulturnoj javnosti. Međutim,valja ipak reći, napose u ovoj prigodi, da su i ostali hrvatski umjetnici i znanstvenici u Parizu postigli zapažene rezultate (Malec, Radman i dr.) koji su upravo u tom gradu doživjeli svoju pravu afirmaciju u Francuskoj, ali i na međunarodnoj razini. Jednako je zanimljivo podsjetiti i na jednu veliku temu koja se treba svakako što temeljitije pripremiti (o njoj je već bilo riječi), a koja bi, pod naslovom Pariz u djelima hrvatskih likovnih umjetnika, nedvojbeno otvorila to golemo poglavlje hrvatske umjetnosti čija bi povijesna vrijednost bila kontekstualizirana i preciznija valorizirana. Zato s osobitim zanimanjem prihvaćamo ovu suradnju s hrvatskim likovnim umjetnicima koji žive u Francuskoj jer se ta velika tradicija hrvatsko-francuskih kulturnih veza upravo s njima i nastavlja. Dakako, prihvaćamo je i zbog vrijednih radova svakoga od ovih umjetnika na njihovoj zajedničkoj izložbi u Zagrebu. Velimir Trnski je i od prije poznat na našoj likovnoj sceni kao umjetnik, koji je na zasadama velike slikarske tradicije kultivirao svoju paletu s prepoznatljivim autorskim značajkama.

Na drugim je premisama Josip Skenderović Ago koncipirao svoje stvaralaštvo, prvenstveno na onima izrazito enformelističkoga ishodišta, dok će u sretnoj sintezi velikoga figuralnoga naslijeđa i akcionog slikarstva Dalibor Tanko raditi smione kompozicije snažne kolorističke ekspresivnosti. Boris Krunić zaigrani je tragalac koji u svojemu slikarstvu naglašava kolorističke vrijednosti ne mareći za stilske odrednice, a u radovima Antoine Kapora maštovite krivulje i ravne crte ispisuju ritmički dinamičnu lozinku nedvojbeno velike likovne izražajnosti. Clara Tomić-Bleibtreu pomnim izborom materijala gradi čvrste i rafinirane strukture u kojima naročito dolazi do izražaja dosljedna i maštovita varijacija likovnih elemenata u estetski zatvorenu cjelinu. Lucie Bitunjac u čvrstim kompozicijama s nedvojbeno snažnim ludičkim zanosom, gradi prostorne objekte s geometriziranim elementima i iznijansiranom tonskom skalom u snažan likovni izraz.

Djela ovih suvremenih umjetnika ne nastoje, dakako, predstaviti bogatu suvremenu francusku likovnu scenu, ali nedvojbeno potvrđuju da su njezin integralni čimbenik.

U njima prepoznajemo i veliki francuski duh tolerancije i otvorenosti prema polivalentnom i heterogenom suvremenom likovnom jeziku koji se ne prestaje umnažati u uvijek novim inačicama, otvarajući svaki put nove prostore umjetničkog stvaralaštva.

Milan Bešlić

Boris Krunić

Clara Tomić Bleibtreu

Velimir Trnski

Lucie Bitunjac rođena je 1968. godine u Nici u Francuskoj. Pohađala je umjetničku školu EPIAR, internacionalni pilot projekt pri umjetničkom centru Villa Arson u Nici od 1987. do 1990. godine. Završava Akademiju likovnih umjetnosti u Marseillesu 1994. godine. Iste godine pohađa i Umjetničku akademiju u Düsseldorfu u Njemačkoj, u klasi prof. Konrada Klaphecka. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u Francuskoj, Hrvatskoj i Njemačkoj. Dobitnica je druge nagrade za slikarstvo (2007.) Fondacije Provansalski pogledi (Regards de Provence) iz Marseilla. Živi i radi između Marseillea i Nice.

Antoine Kapor rođen je 1938. godine u Korčuli na otoku Korčuli. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1960. godine. Od tada djeluje kao samostalni umjetnik u Parizu, gdje je više puta izlagao na samostalnim i skupnim izložbama, a 1970. godine bio je finalist Četvrte velike međunarodne nagrade Azurne obale.

Boris Krunić rođen je 1953. godine u Mariboru u Sloveniji. Slikarstvo je izučavao u hlebinskoj školi. Nakon školovanja provodi četiri godine u Italiji, gdje započinje izlagačku karijeru. Godine 1977. odlazi u Monako. Od samih početaka slika ponajviše na staklu. Tijekom svog boravka u Francuskoj upoznaje Marca Chagalla, koji mu je i danas referentna točka. Samostalno je izlagao po čitavoj Europi, a od 1999. godine redovito izlaže u Gstaadu u Švicarskoj. Više je puta izlagao na sajmu umjetnosti u New Yorku, Art Expo. Kroz umjetničku karijeru podržavao ga je trgovac umjetninama David Schwartz, te kolekcionar Michel Pastor. Bavi se i ilustracijom. Živi i radi u Eze-u, u blizini Monaka.

Josip Ago Skenderović rođen je 1954. godine u Subotici. Diplomirao je 1978. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Nakon diplome se intenzivno bavi grafikom: u Ateljeu 17 (od 1979. do 1982.) u radionici S. W. Haytera, na pariškoj Akademiji likovnih umjetnosti (1980.-1981.) s prof. A. Hadadom te u formacijskom centru za grafiku, s posebnim naglaskom na infografiju i multimedije, na CNA/CEFAG (1997.-1998). Od 1987. godine član je povijesne grupe Formes et vie (Forme i život), čiji su utemeljitelji Le Corbusier i Fernand Léger. Izlagao je na brojnim izložbama u Francuskoj, Hrvatskoj i inozemstvu, te je dobitnik počasnih odlikovanja Republike Francuske za doprinos na polju umjetnosti (Mérite et Dévouement Français 1998. i Arts-Sciences-Lettres 1999.), kao i za doprinos grafičkom mediju (od Ministarstva znanosti (1981.), a 1980. dobio je prvu nagradu za grafiku Francuskog ministarstva znanosti. Živi i radi u Parizu kao profesor likovnih i primijenjenih umjetnosti u srednjoškolskom sektoru.

Dalibor Tanko rođen je 1971. godine u Virovitici. U Francuskoj se školuje od 1975. godine. Tanko 1993. godine završava Školu primijenjenih umjetnosti Estienne, u grafičkoj klasi. Godine 1996. diplomirao je na Visokoj školi dekorativnih umjetnosti u Parizu u grafičkoj klasi,  a 1998. na pariškoj likovnoj Akademiji u klasi prof. Veličkovića. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, oslikao je dva ulična murala u Parizu 1992. godine, te izradio velik broj ilustracija. Živi i radi u Parizu.

Clara Tomic Bleibtreu rođena je u Sarajevu, gdje nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u klasi prof. M. Kolobarića 1979. godine postaje profesor crtanja i grafike u Školi primijenjenih umjetnosti. Godine 1980. postaje članicom ULUPUBIH-a i redovito izlaže na izložbama udruženja u galeriji Collegium Artisticum u Sarajevu. Godine 1981. dobiva stipendiju francuske vlade za studij u Parizu, gdje će specijalizirati grafiku i slikarstvo u ateljeima Sveučilišta Pariz I, te na Sorbonne-i 1985. magistrirati filozofsku estetiku, a 1994. doktorirati. Usporedno s akademskom karijerom, redovito izlaže u pariškim galerijama. Nakon kraćeg povratka u Sarajevo, gdje radi kao profesor likovnog odgoja i osniva galeriju ANUBIH, od 1991. godine ponovno boravi u Parizu i otvara galeriju Clara Bleibtreu. Aktivna je sudionica hrvatske zajednica AMCA, unutar koje je organizirala i sudjelovala na Prvoj izložbi suvremenog hrvatskog slikarstva u Parizu 1997. godine. Za doprinos francuskoj kulturi 1999. dobiva francusko priznanje Mérite et Dévouement Français. Iste godine dobiva i zlatnu medalju akademske udruge Arts-Sciences- Lettres za kvalitetu izložbe. Članica je ULUH-a Split i CNFAP-a, francuske nacionalne komisije za likovnu umjetnost pri UNESCO-u. Živi i radi u Parizu.

Velimir Trnski akademski je slikar rođen 1947. godine, podrijetlom iz Novigrada Podravskog. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1971. u klasi prof. Ljube Ivančića. Specijalizirao je grafiku na Rietveld akademiji u Amsterdamu. Samostalno je izlagao na devedesetak izložbi u zemlji i inozemstvu (Antili, Austrija, Belgija, Crna Gora, Francuska, Hrvatska, Nizozemska, Njemačka, SAD, Slovenija, Srbija i Švicarska). Redovito surađuje s galerijom Romanet u Parizu i s galerijom Noordeinde u Nizozemskoj. Od 1985. godine živi i radi u Parizu. Godine 1998. galerija Romanet mu je izdala monografiju, čija je urednica Pascale Thuillant.

Dalibor Tanko

Antoine Kapor

Luci Bitunjac

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić