IVAN DOMAGOJ VUCO I JASIKA VUCO ČEŠNOVAR

25. 2. – 12. 3. 2008.

Ivan Domagoj Vuco

Kada dvoje djece afirmirana hrvatskog umjetnika krene nesigurnim i neizvjesnim putevima likovnog poziva, usprkos i unatoč svim znanim teškim dionicama s kojima se njihov otac bori(o) u svojoj umjetničkoj biografiji, tada nam ne preostaje drugo no da konstatiramo kako je zov umjetnosti bio jači od odgoja i razuma. Nisu po broju zapravo tako rijetke i neobične umjetničke dinastije u hrvatskoj modernoj i recentnoj likovnoj umjetnosti, no, postavlja se logično pitanje: želi li tim odabirom roditelj-umjetnik dobro vlastitoj djeci?! Ipak, čini se kako Jasika i Ivan Vuco posjeduju onu potrebnu dozu usredotočenosti i životne energije koja im omogućava da se slobodno otisnu u nesigurne vode umjetničkog poziva, bore s vlastitim kreativnim demonima i visokim očekivanjima likovne publike. Svjesni da se od njih u startu nekako nepisano očekuje veća doza likovne kulture i talenta, Jasika i Ivan trenutno rade na stvaranju vlastita idejnog prostora, na ostavljanju znakova da su ovdje i da postoje na hrvatskom likovnom nebu. Stoga nije slučajno kako se kod oboje mladih umjetnika likovni izričaj i motivi kreću i variraju oko nasljeđa egzistencijalizma, siromašnog slikar – stva, enformela i ponekih ekspresivnih gesti – tragova koji poput paleolitskih znakova na stijenama pećina sugeriraju uspostavljanje odnosa od sebe prema drugomu/drugima. Sužena kromatska paleta na crnoplavu, duboko plavu, ultramarin, žute i bordo fragmente te cijelu skalu crno-bijelih prijelaza ne govori toliko o svjesno uspostavljenoj, programatskoj likovnoj higijeni i redukciji svijeta boja, koliko o simboličkom pronala – ženju svijeta vlastitih umjetničkih početaka (ab ovo), uspostavljanju reda iz tame kaosa. U njihovu slučaju možda je autentičnije likovno iskustvo upravo svojevrsna egzistencijalna borba s praznim platnom, no nizovi studija specifična motiva ili dopadljiva, fancy geometrijska apstrakcija… vraćanje na daleka ishodišta krša predaka i škrte zemlje Dalmatinske zagore i čežnje za plavetnilom mora koje nikako da se pojavi na obzoru. Ivanovi plavi kovitlaci na slikama ili utišani tamni vulkani za koje ne možemo pretpostaviti kada će se aktivirati na Jasikinim platnima, samo su vanjska vidljiva površina kontrolirane, ukroćene snage preživljavanja, gornji sloj još ne do kraja realiziranih potencijala, grebanje po debelim nanosima vlastite povijesti, uspostavljanje koordinata leta.

Bit će nadasve zanimljivo pratiti likovnomotivsko otvaranje i sazrijevanje ovo dvoje umjetnika koji istodobno imaju slavnu popudbinu za vratom, ali i naučene lekcije da se za vlastitu umjetnost ako treba gladuje, krvari i gine! Više nema straha od odustajanja, pravac je zacrtan. Očekivanja su velika, ali Jasiku i Ivana kao da to ne brine. Oni slikaju zato jer moraju, jer je to duboka unutarnja potreba. Pa čak i pod prijetnjom da ih otac Umjetnik razbaštini – oni bi nastavili slikati, prkoseći glupim stereotipima! Jer, njihova opredijeljenost za likovnu umjetnost ne proizlazi iz činjenice da su već baštinili topli atelijer i štafelaje: bit će da im se s time sudbina smije u lice, ljuto se s njima ruga… nešto što je naslijeđeno, istodobno je blagoslov i prokletstvo. Ali, ovo dvoje zna kako sa svim poteškoćama izaći na kraj. Zato se ne moramo bojati za njihovo slikarstvo.

Iva Körbler

Ivan Domagoj Vuco

Ivan Domagoj Vuco rođen je u Zagrebu 1971. godine. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2004. godine i diplomirao na grafičkom smjeru u klasi prof. Miroslava Šuteja. U Domovinskom ratu sudjelovao je kao dragovoljac Hrvatske vojske. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Samostalno je izlagao u zagrebačkoj Uličnoj galeriji Likum (2007.) i na više skupnih izložbi (izložba studenata prof. Šuteja u Galeriji Galženica, Velika Gorica (2003.), Lički likovni anale, Muzej Like, Gospić (2005.), izložba recentnih radova članova HDLU-a (2006. i 2007.), Peti Drava Art Annale Koprivnica, Galerija Koprivnica (2007.)). Imao je I nekoliko izložbi u ugostiteljskim objektima u Zagrebu. Sudjelovao je u radu više likovnih kolonija diljem Hrvatske.

Jasika Vuco Češnovar

Jasika Vuco Češnovar rođena je u Zagrebu 1975. godine. Pohađala je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Godine 2001. diplomirala je slikarstvo na nastavničkom smjeru Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Eugena Kokota. Pohađa poslije – diplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Samostalno je izlagala u splitskoj Galeriji Kula (2007.) i zagrebačkoj Uličnoj galeriji Likum (2007.). Izlagala je i na nekoliko skupnih izložbi (Pasionska baština (1997. i 1999.), Hrvatski trijenale grafike (2000.), izložba recentnih radova članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2006. i 2007.), Peti Drava Art Annale Koprivnica, Galerija Koprivnica (2007.)). Autorski je sudjelovala u nastanku grafičke mape 12 mladih grafičarki Kabineta grafike 2002. godine. S umjetničkom udrugom 90-60-90 imala je nekoliko izložbi: Autoportreti u Aquarius netu, instalacija u sklopu Urbanog festivala u klubu Melin 2001. godine i Sirup života u klubu Močvara 2002. godine. Sudjelovala je radu brojnih likovnih kolonija diljem Hrvatske. Kao likovni pedagog radila je u više zagrebačkih srednjih i osnovnih škola.

Jasika Vuco Češnovar

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić