U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 26. listopada u 19.00 sati izložba akademske kiparice Manuele Pauk pod nazivom “Paladij(i)”. Izložba je otvorena do 11. studenoga 2020., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama. 

MANUELA PAUK

Paladij(i) – 26. 10. – 11. 11. 2020.

Paladij Manuele Pauk

Izložba mlade kiparice Manuele Pauku Galeriji Vladimir Filakovac, nastavak je njezinog umjetničkog interesa za simboličko mitologiziranim prikazima životinja. Ovaj put, vodeći se antičkom književnošću stare Grčke i Rima, ponajprije epovima Ilijade, oblikuje skulpture gmazova drevne povijesti – kornjače. Za njih stvara uravnotežen bestijarij mitskog staništa gdje galerijski prostor pretvara u hram zaustavljenog vremena. Time kornjače postaju njezinom interpretacijom kultnih skulptura prenesenih značenja, odnosno paladija. Te su predmete u mitologiji izravno oblikovali bogovi kao potvrdu njihove svakodnevne prisutnosti na zemlji. U njima je sadržana moć zaštite ljudi i prostora od zlih sila kao i predaja o božanskoj kreaciji. Svojevrsne relikvije su tako predstavljale ideju materijaliziranog prikaza kontinuiteta moći bogova zaštitnika.

Kroz igre i spletke, ratove i primirja bogova i junaka, rušile su se i podizale civilizacije antičkog svijeta. U paladijima su upisane sile njihovog povjerenja i zaštite kao posrednika među smrtnicima. Izdvajajući te svete predmete, Manuela Pauk kroz svoju umjetničku interpretaciju paladija posvećuje izložbu prirodi i kreaciji.

Svojim stvaralaštvom artikulira prostor prividno simplificiranom formom oblikovanja u volumenu.

Pločasta tijela kornjača malih udova nameću se tako svojom neposrednom skulpturalnošću. Svaku skulpturu zasebno modelira kao jedinstvene čuvare nastale od materijala drevnih prapočela zemlje i vatre. Zaustavljenim pokretima uspravnih položaja stvoreni su nezgrapni likovi koji simbolički štite poput paladija drevnog trojanskog svijeta. Baš kao u mitologiji, kornjače postaju antropomorfizirana dugovječna bića prirode koja kroz stvaralaštvo Manuele Pauk započinju svoj novi život.

Fotografije kao popratni vizual izložbi, prikazuju žive kornjače u međuodnosu sa skulpturama, tematizirajući odnos prirode i umjetnosti. Tako se autorica na domišljat način okreće prema prirodi te iz prirode, oblikuje živo u neživo i obrnuto.

Postavljajući vojsku životinjskih zaštitnika, Manuela Pauk posvećuje galerijski prostor stvaranju kao stremljenom uporištu te svojevrsnom procesu kreativnog oslobađanja. Paladiji ili skulpture zaštitnika drevnih i dugovječnih kornjača postaju time ishodištem i ohrabrenjem za neka nova stvaranja, baš poput mitova iz prošlosti utisnutih u njihovim oklopima.

Marijana Paula Ferenčić

U svojem djetinjstvu što ga je provela u Africi, Atena se igrala rata s Paladom. Bile su dvije gotovo jednake djevojčice, tek je Paladina put bila nešto tamnija. Atena je bila gošća s nebesa. Zeus ju je povjerio Tritonu da je odgoji, a Triton ju je ostavljao da po cijeli dan bude s njegovom kćeri Paladinom. Nisu viđali druge, jer su živjeli na ograđenom igralištu. Žestoke i odlučne, često su se hvatale u koštac. Već su posjedovale svoje oružje, maleno ali ubojito.

Jednom su se našle jedna nasuprot drugoj s kopljem koje podrhtavalo u ruci. Nije im bilo jasno koja je od dviju bila zrcalo druge. Zeus je uočio opasnost: s nebesa je spustio svoj štit, kao zastor između dvije curice. Paladu je zaslijepio s kopljem u ruci. Trenutak poslije Atenino ju je koplje probolo. To je bila prva možda i najveća Atenina bol. Kad se vratila na Olimp htjela u drvu oblikovati kipić mrtve prijateljice i postaviti ga uz Zeusa. Simulakrum je bio visok četiri lakta, otprilike Paladine visine, i imao je spojene noge. Kad je kip bio gotov, Atena mu prekrije prsi egidom, kao kakvoj lutki. Zatim pogleda statuu i prepozna samu sebe.

Mnoge je ljude i nemani ubila nakon toga dana. No uvijek duboko svjesna. Među njima je bio i neki div, koji se također zvao Palada i, kao i ostali divovi, imao tijelo djelomično prekriveno ljuskama i perjem. Polagao je pravo da je Atenin otac. Pokušao ju je silovati. Tada ga je Atena ubila i vješto ga oderala poput kakva zanatlije. Uvijek je bila pohlepna na ljuske i perje, što je trebalo obogatiti njezinu egidu. No djevojčica Palada, njezina prijateljica ratnica, navukla je na sebe njezin jedini nehotični čin i smrtno pogodila vlastitu sliku. To što se tada dogodilo u Africi, ostalo je Atenina tajna. Rijetki su poznavatelji te priče iz njezina djetinjstva.

Paladij, nebeski uzorak svake arhaične statue, rođen je da priziva jednu mrtvu osobu i da bude dvojnik osobe koja će vječno živjeti. Bio je jedinstven jer ga nije oblikovala ljudska ruka i Zeus je htio da bude jedini čuvar jedinstvenog grada Troje. No dvojnost je bila u samom izvoru i ubrzo će se ta dvojnost početi očitovati. Iskonska slika Atene nije predstavljala Atenu nego druge dvije žene: Paladu s kopljem i Meduzu u središtu egide, prijateljicu i neprijateljicu. Svaki put druga, jedinstvena druga, odvojena samo zastorom egide.

Roberto Calasso, Svadba Kadma i Harmonije, 1988. (hrvatski prijevod: Tanja Čale, 2015.)

Popis izloženih radova:
1. Paladij, 2020., polirana terakota, 21x14x14.5 cm
2. Paladij, 2020., polirana terakota, 24×23.5×20 cm
3. Paladij, 2020., polirana terakota, 14.5×14.5×11.5 cm
4. Paladij, 2020., polirana terakota, 18.5×16.5×12.5 cm
5. Paladij, 2020., polirana terakota, 15.5x15x14 cm
6. Paladij, 2020., polirana terakota, 15x12x11 cm
7. Paladij, 2020., polirana terakota, 19×16.5×13 cm
8. Paladij, 2020., polirana terakota, 17x16x13 cm
9. Paladij, 2020., bronca, 1/2, 29x24x23 cm
10. Paladij, 2020., bronca, 2/2, 29x24x23 cm
11. Atena i Palada, 2020., fotografija, 70×100 cm
12. Atena i Palada, 2020., fotografija, 70×100 cm
13. Atena i Palada, 2020., fotografija, 70×100 cm
14. Atena i Palada, 2020., fotografija, 70×100 cm

Manuela Pauk rođena je 1994. godine u Zagrebu, a odrasla je u Šibeniku. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. godine. Redoviti je član umjetničkih udruga HDLU i HULU. Samostalne su joj izložbe: Stari svijet u Galeriji Nest (2020.), Kroj za kornjaču u Memorijalnoj zbirci Jozo Kljaković u Zagrebu (2020.), Ludički juriš u Galeriji Matice Hrvatske u Zagrebu (2019.) i Galeriji sv. Krševana u Šibeniku (2018.) i Muze u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu (2018.). Izlagala je na desetak skupnih izložbi uključujući 60 dayslockdown u Luxelakes galeriji u Chengdu, Kini (2020.), Festival likovnih umjetnosti u KUC-u Travno u Zagrebu (2020.), Narudžba je naša umjetnost u Garaži Kamba u Zagrebu (2019.), 40. Splitski salon (2018.), gdje je bila među pet finalista za nagradu salona, 19. i 21. Minijature (2016. i 2018.).

fotografije s otvorenja izložbe snimio Svebor Vidmar