U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 12. listopada u 19 sati izložba slika BORISA GUINE pod nazivom “Black Sky White Noise 2020”. Izložba je otvorena do 22. listopada 2020., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan. 

BORIS GUINA

Black Sky White Noise 2020 – 12. 10. – 22. 10. 2020.

NOVE SLIKE BORISA GUINE

Nove slike Borisa Guine otvaraju i novi likovni prostor koji, na jedan posve nov način, otkriva već dobro nam znan slikarev likovni interes, i to onaj koji umjetnik godinama istražuje u svojem stvaralaštvu, samim time otkrivajući i nama, koji ga u tom nastojanju slijedimo i poznajemo, da se sada pokazuje drukčijim, pa stoga i novim. 

Unatoč neupitnoj činjenici koja ukazuje da poznajemo slikarevo djelo te da smo ga pratili kroz njegove mijene i u različitim ciklusima iščitavali nove značenjske vrijednosti u njegovom likovnom izrazu, ipak, ove nove slike značajan su i nov iskorak u njegovu slikarstvu.

Nastojeći skrenuti pozornost na evidentnu promjenu u Guinovom likovnom izrazu, svakako je potrebno ukazati i na činjenice koje su impostirane u rečenoj tvrdnji. Bitno je napomenuti da je ovdje riječ o promjenama koje impliciraju načelo – manje je više – odnosno, da je riječ o nepobitnim činjenicama na kojima je slikar i stvarao te nove likovne vrijednosti na malim-velikim koncepcijskim pomacima i u nijansiranim promjenama slikarskog postupka.

Kao što je već rečeno, Guina je izgrađivao svoje slikarstvo na estetskim premisama izrazito apstraktne provenijencije, poglavito enformela i slikarstva gestualnog iskustva, lirske apstrakcije, i gdjekad, tek asocijativno, i poetike pop-arta.

Kako bih što eksplicitnije naglasio o kakvim promjenama govorimo, potrebno je jasno istaknuti da one nisu, ako to tako mogu kazati, odnekud grunule kakvim meteorskim udarom, kao što se nisu niti pojavile iznenadno i bljeskovito. Naprotiv, one su čisti likovni plod izrastao iz slikareva djela, to jest, iz njegova slikarskog grananja kroz cikluse, šireći svoje značenjske vrijednosti usustavljivanjem u opus, i ulančavanjem, kao nove dionice u vlastitom stvaralaštvu.

Jedna od važnih sastavnica koja je unijela promjenu u slikarevu izrazu jest gestualno mrljanje pravilnog oblika, čije se širenje i bujanje površinom slike razlilo plavom i sivo bijelom velikom kapljom, emanirajući golemom likovnom energijom. Likovnu snagu mrlje poentira njezin nepravilan, velik i polukružan oblik, nabačen silnim udarcem, odnosno, izliven na površinu slike na točno određenom mjestu, pokrećući snagom zamašnjaka likovnu kompoziciju u dinamičnu strukturu slike. Njezina netaknuta, čista, impastna  i sjajna tekstura generira golemom likovnom energijom nove značenjske vrijednosti, prožete snažnom iracionalnom sastavnicom i slojevitim simboličkim konotacijama.

„Svaku pojedinu mrlju koja čini sliku“, tvrdi José Ortega y Gasset, „obično nazivamo potezom kista“. Međutim, ovu činjenicu brzo zaboravljamo. Zaboravljamo da je potez kistom pokret vođen rukom, kojom pak upravlja određeno htijenje nastalo u čovjekovu umu.

Ovime i dalje nastavljam iznositi očigledne činjenice, jer sasvim je jasna tvrdnja da se mrlje nalaze na slici zato jer ih je tamo netko stavio, a mrlje o kojima ovdje govorimo, kao o sastavnicama koje su unijele promjene u Guinov likovni izraz, plod su dugoročnog slikarskog sazrijevanja i stvaralačkog traženja. One su, dobro je kazati, utemeljene i čvrsto građene likovne sastavnice koje su asimilirale dosadašnje slikarevo iskustvo te se iz njega razlile površinom slike, prožimajući ju novom likovnom snagom i produbljujući ju novim značenjskim vrijednostima, kako estetskim, tako i onim simboličkim i poetskim.

Iz čvrsto građenog slikareva rukopisa, kratkim i oštrim potezima, strugotinama, ogrebotinama, dominantno crnom i sivom bojom, i tek gdjekad, silovitim prodorom žute boje, ove, nove i velike mrljaste kaplje, determinirale su promjene u njegovom likovnom izrazu. Stoga, možemo kazati kako su one legitimne nasljednice proizašle iz slikareve prakse, potvrđujući kako „je sasvim jasna tvrdnja da se mrlje nalaze na slici…“ jer su djelo slikareve promišljene geste „ulogirane“ u likovni izraz kao njegova nova gradbena sastavnica.                                                                                                               
Milan Bešlić

Popis izloženih radova:
1. Bez naziva, 2019., kombinirana tehnika/platno, 237,5×197,5 cm
2. Bez naziva, 2019., akril/platno, 237,5×197,5 cm
3. Bez naziva, 2019., akril/platno, 200×178 cm
4. Bez naziva, 2019., kombinirana tehnika/platno, 200×178 cm
5. Bez naziva, 2019., akril/platno, 200×178 cm

Boris Guina rođen je 1959.godine u Zagrebu. Nakon što je 1986. godine diplomirao slikarstvo – The Fine Arts Course na The Northeast London Polytehnic University, vraća se u Zagreb gdje sudjeluje na domaćoj likovnoj sceni.  Od 1992.do 1993. Godine boravi i radi u Beču surađujući sa Galerie Serafin, s kojom realizira dvije samostalne izložbe. Po povratku u Zagreb nastavlja s radom i izlaganjem, realizirajući niz samostalnih izložbi, te aktivno surađujući s galerijama Zona i Canvas. Dobitnik je međunarodne nagrade Premio Lissone 2003. godine. Djela mu se nalaze u fundusima Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Moderne galerije u Zagrebu, te u zbirkama Galerie Serafin u Beču, Galerije Canvas i Galerije Zona u Zagrebu, Zbirci Zagrebačke banke, te u mnogim privatnim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu i Baselu.

Samostalne izložbe:
1991. Galerija Kaptol, Zagreb
1992. Serafin Galerie, Vienna
1993. Serafin Galerie, Vienna
1999. Galerija Karas, Zagreb
2001. Galerija Zona, Zagreb
2002. Galerija Trinity Art, Dubrovnik
2002. Galerija Zona, Zagreb
2003. Mala galerija, Otvoreno sveučilište, Poreč
2003. Galerija Marin, Umag
2003. Galerija Zona, Zagreb
2004. MMC Luka, Pula
2004. Galerija Canvas, Zagreb
2006. Galerija Forum, Zagreb
2007. Galerija Canvas, Zagreb
2017. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
2019. Galerija Kranjčar, Zagreb

Skupne izložbe:
2003. Civica Galleria d’ArteContemporanea di Lissone, Museo d’arte contemporanea, Città di Lissone, Italija
2005. 1st year of RTL Television, Zagreb
2005. Arentshuis Museum, Bruges, Belgija

fotografije s otvorenja izložbe snimio Svebor Vidmar