SVETA NOĆ

19. 12.1994.  – 6. 1. 1995.


Scenografija “Sveta noć” autora Aleksandra Augustinčića i Ivice Antolića

SVETA NOĆ

Sjetimo se kako su vrlo polagano sazrijevale božje poruke u moždanim brazdama tvrdokornog ljudskog roda. Na početku Kršćanstva Božić još nije bio jedan od centralnih blagdana, a ipak dvojica od četiri slavna Evangelista – Luka i Matej događaju Kristovog rođenja ne bez razloga posvećuju poglavlje.

Na prvim djelima što ih umjetnici ostaviše, bio je to nauk na zidovima hramova božjih, na interieurima bazilika, na skulpturama iznad portala ili opet na platnima uljenih slika i pala sa glavnih oltara u kojima će Sveta obitelj postati glavni akteri. I dok je polagano taj prizor ulazio u spoznaju srednje vjekovnog čovjeka. U doba renesanse, dakle kod Botticellija i Leonarda već je cijela scenografija ovog prizora likovno definirana. Zna se: u centru kompozicije nalazi se štalica sa tek rođenim malim dječakom kojemu se Josip i Marija s

obožavanjem dive. Iz obližnjeg pejsaža dolaze pastiri (upozoreni od Anđela) pokloniti se novom gospodaru. Dok tri mudraca predvođeni zvijezdom na nebu, stižu iz daljine, ili su već stigli pa su klekli i klanjaju se prinoseći darove, tamjan, smirnu … Pod udarima uljenih boja uz ove kraljeve sa Istoka, kleče i donatori naručenog umjetničkog djela. A građani Firenze u 15. stoljeću nepogrešivo bi Vam kazali tko je na ovim slikama Giuliano, o tko Lorenza Medici.

Ni Cijela oveća knjiga ne bi nam dovoljna bila da ovaj prizor analiziramo služeći se slikama koje je povijest umjetnosti na ovu temu zabilježila kao značajne. Zato preskočimo stotine autora, tisuće crkvenih oltara i priđimo našoj domovini, našoj zemlji i narodu, i što je najvažnije našem vremenu.

Prošlo je pola stoljeća u kojem je ateizam ostavio svoj tvrdi pečat. Pola stoljeća ova tema gotovo nije bila slikana. Nije to bilo zato što su slikari bili bezbošci, nego što to nije iz vladajučih krugova bilo pozitivno gledano. Na početku moglo se i nastradati. Sjetimo se slavnog Ive Dulćića. Sjetimo se Ponoćke u našim crkvama, kao momenta evociranja rođenja Kristova, koje je bio ometana od pijanih bukača i fakina sa petardama. A usprkos svemu narod je pjevao “Narodi nam se Kralj nebeski”.

Što su tu mogli slikari? Kao i u bezbroj situacija prošlih vremena služili se simulacijama. Šifre i neke formule indirektno će ovu temu prikazivati, baš kao što su nekad stari progonjeni Kršćani znali što znači naslikana riba ili janje. Prošlo je vrijeme – politički sistem je pao, a Božić je ostao! I sad, kad je slobodno slikati ovu tematiku i kad je grupi umjetnika ponuđeno da se pojave sa slikarskom idejom Božića, tek rijetki će od njih ponuditi naslikanu fabulu iz Betlehema. Ponuđeni su simboli iz vremena šutnje. To su biljni detalji vezani uz običaje Božića. Malu štalicu zamijenili su brdoviti pejsaži na čijim obroncima miruju male crkvice. Fauna će biti zastupljena kroz ptice, nebo kroz zvijezde. Tu su razglednice kroz koje će tisuće ljudi međusobno poželjeti “Sretne blagdane”.

U Evanđelju lijepo piše “Tko ima uši neka čuje”, i zato tumačiti nekome tko ne vjeruje misterij ove noći isto je što i gluhog uvjeravati o ljepoti glazbe. Jer onaj koji doista “ćuje”, Svetoj se ovoj noći ne raduje zbog kobasa, toplih uštipaka ili bakalara, već zato što ga taj mistični prizor približava sjedinjenju s izumima Velikog arhitekte svemira – s Bogom. Nekome će bor postati os svemira na kojem vise zvijezde u obliku kugala sa svojim simboličnim bojama.

Drugome će svjećice što sagorijevaju biti znakovi prolaznosti. Treći će motrilac gledati u svjetleću repaticu na najvišem vrhu bora, kako kao lučonoša i Božji glasnik hita svima javiti

da se rodio Krist. Javlja ona to svima, i onima koji rade i onima koji razmišljaju, i pastirima i mudracima, kako na neudobnom nekom konačištu na slami leti dijete, bat ji sin koji je ovom zavidnom, svadljivom, nevjernom, egoističnom, okrutnom i griješnom ljudskom rodu došao otkriti čarobnu formulu spasenja i vječnog života.

A mi, jer smo naučili čitati formule vremena, kad pod zelenom girlandom od borovih grančica vidimo bezbroj malih radosnih licitara koji nadvisuju jastuk od slame na kojem spava mali dječak, prepoznat ćemo da je stigao Hrvatski Božić.

Antun Celio Cega

Izlažu:
Aleksandar Augustinčić
Ivica Antolčić
Antun Crljen
Mate Grgić
Lidvina Luketa
Ivan Lacković Croata