ZLATKO TUŠEK

ZLATKO TUŠEK

Nove vizije – 26. 9. – 8. 10. 1994.

Zlatko Tušek

Neprestano obnavljanje naše naivne umjetnosti novim stvaraocima, svježim idejama i maštovitim izrazima, dokaz je da taj segment naše izvorne likovnosti traje i dalje kao nepresušan poticaj mladim generacijama. U plejadi imena koja se na tom području javljaju diljem Hrvatske, u posljednje dvije godine zapaženo je i ono mladog zagrebačkog crtača Zlatka Tušeka. Napajajući se na bogatoj tradiciji hrvatskog naivnog crteža on je nastojao, poštujući zasade baštine, pronaći i svoju osobenost te je logički uklopiti u široku obitelj vrsnih crtača.

Krenuo je od čistog crteža koji je sadržaj markirao tek konturama oblika. Teme su mu, kao i kod predhodnika, vezane za krajolik, seosku arhitekturu, tipizirane likove težaka, te poneku žanr scenu. Već u toj fazi opaža se senzibilitet crte koja u određenim situacijama već daje naslutiti, iako skromno, plasticitet oblika. Vrlo brzo autor od čistih linija prelazi na detaljniju obradu pojedinih partija crteža tako da određene likove gotovo filigranski iscrtava čime postiže iluziju treće dimenzije. To je posebno došlo do izražaja prilikom formuliranja raslinja gdje inzistiranje na detalju daje pojedinim objektima veću ulogu u kompoziciji, a ujedno te forme izdvaja do razine samostalnosti.

Usporedo s mijenjanjem crtačkog pristupa motivu, mijenja se i odnos prema sadržajnosti kompozicije. Do tada u cijelosti poštovan realitet, postupno se počinje pretapati u imaginarne sklopove koji znaju dosegnuti i graničnu vezu s nadrealističkim razmišljanjima. Ta sklonost posebno je došla do izražaja u onim rješenjima u kojima Zlatko Tušek inaugurira svoj tip vrbe bujnih krošanja ali s natrulom jezgrom u vrhu, što opet asocira na razjapljena usta. To povezivanje vegetabiinih i antropomorfnih organizama u zamišljanju cjelinu djelovat će svojim ponavljanjem u različitim varijantama kao zaštitni znak ovog crtačkog opusa.

lako su uglavnom sve kompozicije mladog autora smještene u krajolik, jedan od njegovih ciklusa bliži je mrtvim prirodama jer kao motiv koristi cvjetne aranžmane smještene u košarice od pletenog pruća. Cvjetovi su rađeni minucioznom obradom s ponešto predimenzioniranim veličinama. Tu posebno iz konteksta iskače težnja slikara za onim načinom iscrtavanja koje bi uvjetno mogli nazvati „vezenjem“. Deseci i stotine senzibilnih poteza tvore sveobuhvatni oblik u koji maštovitost umjetnika naseljava svoje emotivne vizije kao što su stari gradovi ili drugi objekti.

Savladavši crtež kao osnovnu disciplinu svog likovnog kreiranja Zlatko Tušek je osjetio i potrebu za kolorističkim vizurama. Tu svoju želju proveo je u život tako da je uz gradnju crteža u igru uveo i dekoriranje akvarelom. I kod tog postupka pokazuje svoju osobnost koristeći blage, rasvijetljene boje koje se nenametljivo uklapaju u kompoziciju, ne remete ritam crteža već djeluju kao smireni koloristički akordi u ukupnom organizmu slike.

Kratko razdoblje u kojem je nastao i formirao se crtački opus Zlatka Tušeka ipak ima uočljive razdjelnice kako u temi tako i u izrazu, Sela u krajoliku i njegovi stanovnici u svojim svakodnevnim poslovima potka su iz koje sve izrasta. U pejsaž se naseljavaju maštarije a riječ dobiva i govor simbolike. Sveobuhvatnost prostora sažima se zatim na odabrane oblike da bi se kroz njihovu uvečanu i u detaljima obrađenu sliku izrekao odnos prema lijepome kako u crti tako i kroz boju. Od općih razmišljanja autor uplovljava u vode intimizma te razotkriva suptilne otkucaje svojih lirskih sklonosti.

Prva samostalna izložba kojom se Zlatko Tušek predstavlja zagrebačkoj publici otkriva ljubiteljima umjetnosti, a posebno onima naive, novog talentiranog crtača dok opet samome umjetniku služi kao provjera u sučeljavanju vlastitih vizija s prosudbom javnosti. Stepenice kojima se u posljednje vrijeme uspeo daju naslutiti da će imati snage, volje i dovoljno imaginacije da nastavi započeti put prema punom oblikovanju vlastitog rukopisa i likovnog profila.

Juraj Baldani

Katalog:
1. Suncokret, 45×35 cm
2. Dva potoka, 45×35 cm
3. Selo zimi, 45×35 cm
4. Putnik, 45×35 cm
5. Čuvar suncokreta, 45×35 cm
6. Deda i proljeće, 45×35 cm
7. Krajolik, 45×35 cm
8. Ribić, 52×42 cm
9. Pejzaž, 52x42cm
10. Košara, 52×42 cm
11. Stari mlin, 62×48 cm
12. ldila, 62×48 cm
13. Tri ribića, 70×62 cm
14. Vaza s cvijećem, 92×62 cm
15. Stari grad, 84×76 cm
16. Suncokret, 92×74 cm
17. Cvjetna patka, 71×61 cm
18. Zagorski pejzaž, 63×54 cm
19. Veliki Tabor, 84×50 cm
20. Nova vizija, 84×42 cm
21. Djevojka na potoku, 74×51 cm
22. Deda i puran, 64×42 cm
23. Veliki Tabor i proljeće, 80x70cm
24. Dan državnosti, 80×53 cm
25. Cvjetni aranžman, 75×57 cm
26. Vaza, 80x70cm
27. Mlin, 77×52 cm
28. Rapsodija cvijeća, 92x58cm
29. Pejzaž, 83×57 cm
30. Dva potoka i cvijeće, 80×68 cm
31. Crkva u Granešini, 80×68 cm
32. Djevojčica i dijete, 45×35 cm
33. Objed na suncokretu, 45×35 cm
34. Molitva, 45×35 cm
35. Jutarnji izlazak, 45×35 cm

Zlatko Tušek je rođen 3. svibnja 1959. u Krapini. Sa nepune četiri godine dolazi s obitelji u Zagreb. Oženjen, otac troje djece. Godine 1977. završio je srednju metalsku školu u Zagrebu. Zaposlen je u ZET-u na održavanju tramvaja. Umjetnošću se bavi desetak godina. Pohađao je tečaj kiparstva, a zadnje tri godine se intenzivno bavi crtanjem. Sudjelovao je na niz humanitarnih aukcija i likovnih kolonija. Član je likovne sekcije Numizmatičkog društva Hrvatskog zagorja.

Izložbe:
1993. Zagreb, “Astra”
1994. Veliki Tabor
1994. Ogulin, Likovna radionica 103. brigade HV
1994. Zagreb, Galerija Dubrava

(iz knjige dojmova)