DAMIR NEHYBA

Pariški kôd – 21. 6. – 8. 7. 2010.

Iz ciklusa Likovni život Dubrave
DAMIR NEHYBA
Pariški kôd

Bio je to jedan od onih posebnih, neobičnih dana, sasvim drukčiji od svih ostalih dana u Parizu. Predosjećao se dolazak oluje i vjetar je posvuda raznosio i kovitlao lišće. Pritom je i čudesno pročistio vječno zasićenu i ustajalu velegradsku atmosferu, učinivši je rijetko prozirnom i bistrom. Nebom su se gomilali oblaci, čas zaklanjajući, čas otkrivajući sunce, stvarajući tako stalno promjenljivu svjetlosnu scenu s čarobnim zajedništvom rasvjetljenja i zatamnjenja, koja su se, oživljena, pomicala i “plesala“ po kućama i kvartovima, po površini Seine i po njezinim usidrenim brodovima, prelazeći preko mostova i crkvenih tornjeva, zaustavljajući se na licima kamenih spomenika i na licima zadnjih šetača. Činilo se kao da je cijelu predstavu svjetla i sjena toga dana režirala sama priroda, kako bi svima, posebno fotografima čije je oko osjetljivo na likovnost, pokazala neki drugi Pariz, drukčije poetike i drukčijeg ozračja. Enig – matičan Pariz, ali ipak, uvijek na neki svoj poseban način prepoznatljiv. Damir Nehyba je u to doba već duže boravio u gradu, pritom ne snimajući, poput mnogih, poznate i znane pariške “turističke“ vizure, već je tek povremeno “hvatao“ zanimljive motive. Jer, on nije od one vrste umjetnika-fotografa koji klikaju stalno i svugdje, računajući kako će se u mnoštvu fotografija sigurno, “same po sebi“, dogoditi i neke koje su izuzetne i senzacionalne. Nehyba radije ustrajno čeka poseban motiv i povoljan trenutak, oslanjajući se na svoju estetiku kultiviranog gledanja i na oko naučeno na likovnost, pa kad se takav trenutak dogodi, njegov kreativni nerv proradi punom snagom. Kao svojevrsni klasičar, koji je ostao vjeran crnobijeloj fotografiji, on ne eksperimentira s medijem, ne aranžira scenu, ne uređuje modele/manekene, niti ne namješta efekte. Njegov scenograf je priroda, a suradnik “sretni trenutak“, uz koje on “režira“ bez namještanja, bez popravljanja i bez ponavljanja likovno čvrstu priču punu vizualnog bogatstva. Likovnu priču koja se, ipak, ne rađa slučajno, već u njemu raste i dozrijeva, oblikuje se i izoštruje. A onda se, u jednom trenutku jednostavno prepozna. Prepozna je oko, nerv, mozak i utroba, aktivirajući cijelu lavinu kreativnosti. Upravo kao tog posebnog, dugo čekanog pariškog dana, kad su se, pred oluju, upalile “nebeske reflektorice“, a svjetlo i sjena nemirno zaigrale po krovovima, krošnjama, unutar snažne konstrukcije Eiffelova tornja i među kontraforima Notre Damea. Potaknut upečatljivom impresijom trenutka, Damir Nehyba snimio je tada, u dahu, seriju fotografija Pariški kôd. Jer, tad je, nakon dugog prikupljanja dojmova i upijanja ozračja ovoga grada, iskoristio ponuđeni “slučaj“ i scenu složenu rukom prirode, pokazavši kako se može gledati Pariz i na jedan drukčiji način: istodobno lirskiemotivno, ali i unutar svog osobnog, strogo posloženog i kodiranog vizualnog poretka, kod kojega je važno ne samo ono što se gleda, nego i kako se gleda. Pogotovo ovo potonje, budući je Damiru Nehybi izuzetno važna estetika pristupa i rada gdje se u fotografiji znalački uranotežuje kompozicija (još u oku), dinamički ujednačavaju odnosi svjetla i sjene, te uvode pogledi iz takvih očišta koja otvaraju nove i uzbudljive perspektive. I sve to nekako se poklapa i s estetikom koju ovaj grad već nosi u sebi.

Premda se može činiti da Damir Nehyba ovdje fotografira tek “ono što vidi“ – Pariz kakav je realno pred njim, ipak on taj svoj pogled na Pariz, bez obzira na neobičnost trenutka, “prilagođava“ sebi i svojoj likovnoj percepciji, promatrajući nerijetko total kroz detalj i privlačeći naše oko na neku naizgled nevažnu sitnicu, kako bi nas uvukao u cjelinu likovne problematike. Na kraju nas fascinira osjećajem kako smo dio cijele priče i nalazimo se u žiži vizualnog doživljaja – kao na vrhu Eiffelova tornja.

Višnja Slavica Gabout

Damir Nehyba rođen je 1970. godine u Zagrebu. Nakon završene XVI. gimnazije i studija arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, počinje raditi kao profesionalni fotograf. Od tada uspješno sudjeluje u mnogim projektima u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić


(iz knjige dojmova)

Skip to content