MAJA DOLENČIĆ-MALEŠEVIĆ

Mala retrospektiva – 3. 5. – 19. 5. 2010.

DODIR SVETOSTI

Tijekom linija izraziti misli, napetošću spleta crtovlja osmisliti oblike, vodilja je umjetničkog htijenja Maje Dolenčić-Malešević. Elementarnim likovnim sredstvima, obogaćenim fragmentarnom bojom, Maja gradi osobne svjetove, doživljene i izmaštane, utkane u prostore lirskog. S ugođajnošću vedrine, sjete, ali i tragom tjeskobe. Linije graciozne, lebdeće karike su likovnih priča, način zapisa emotivnog i racionalnog. Lepršavost i disciplina uprisutnjeni su u osebujnom rukopisu. U Majinom potezu osjećamo ritam umjetničke osjetljivosti, slikovito rečeno, izjednačenu s disanjem. Linijom se materijalizira forma, ali ona je i ogrebotina u tkivu površine, sredstvo uzdignuća bjelina papira. Otkrivanja vitaliteta ukupnosti slikarskog polja s pulsiranjem prizora odabrane ikonografije. Scena svakodnevice, ljudskih odnosa, simpatičnih zgoda postavljenih u ambijente s notom nostalgičnih prizvuka. Donekle i metafizičkog ozračja tihe svečanosti, s blagošću unutarnjeg mira kojim zrače likovi. Majina figuracija na potki mimetičkog, razvedena je mjerom ekspresionističkog te su razložne deformacije i pomaci proporcija likova sastavnica njenih kompozicija. Zanimljivih kadriranja, onih klasične uravnoteženosti i onih s intrigantnim kretanjima aktera, čime se dinamiziraju zapleti motiva. Paradoksalno je da je narušavanje realističkog znak približavanja idealizaciji forme. S putenošću ploha prožetih svjetlom kroz tonalitet papira u njegovanju ljepote kojoj nije ideal red klasičnog. Plodine i drugi predmeti postaju simboli punine života, koloristički akcenti u prenijetoj florealnoj ornamentici, zgusnute partije u prevladavajućoj prozračnosti slike. U ranijim radovima Maja je sklona marnijoj deskriptivnosti, nizanju stvari kao atributa isječka života, svojevrsnim nakitom u sadržajnim amplitudima djela. Obično se uzdiže na pijedestal kao što i figure u hodu tlom dodirujublistavost edenskog. Maja sakralizira prizore i kada motivski predložak ne izrasta na biblijskoj inspiraciji. Njeni interijeri i eksterijeri posvećeni su prostori ljubavi sa sudionicima koji poštuju vrijednosti života. I sami stolovi s položenim dragim predmetima, ulasci pejsaža kroz prostore soba podržavaju započet dijalog vremena u kojem jesmo i koje slijedi, promjenjivosti i konstante, treptaja i zastanka u meditativnosti raspoloženja. U začudnosti pred stvorenim. Majina umjetnost uvijek je upućena transcedentalnom, a pogotovo u stanjima i situacijama opisanim ili naznačenim u Evanđelju. Čitav ciklus ispunjen je tjelesnom netjelesnošću anđela, građenih mekoćom draperija i bljeskovitošću lica. Objektivno, stanovnici neba ne razlikuju se bitno od ljudi čiste duše. Poradi toga moguća je identifikacija između težaka, putnika, supružnika i naših nebeskih čuvara. Prožimanja duhovnosti neophodne u primjerima religiozne umjetnosti. Potresne posebno u scenama golgotskog martirija. Traga kalvarijskog hoda utkanog u nade čovjeka na njegovu životnom putu. Maja Dolenčić-Malešević sjajno je osjetila prsten neprekidnog ljudskog obnavljanja u predanju božanskom. I njena umjetnost je dar. Prihvaćanja i širenja. Duboko iskrena kroz formu majstorskog crteža, prepoznatljive, poput lozinke stava, rukopisnosti i slutnje zrakaste aureole oko smislene jezgre slike.

Stanko Špoljarić

Popis izloženih radova:
1. Tezga, 1965., tempera/platno, 61×75 cm
2. Krojač, 1964., ulje, tempera/platno , 90×64,5 cm
3. Starica s pticom (Kanarinčeva ljubovca), 1969., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
4. Pogreb, 1969., kombinirana tehnika/platno, 90×109 cm
5. Bračni krevet, 1968., kombinirana tehnika/platno, 99×82 cm
6. Number 13 (Kućna vrata), 1965., ulje, tempera/platno 101×71 cm
7. Markovi leptiri, 1974., kombinirana tehnika/platno, 85×105 cm
8. Blaue Reiter, 1979., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
9. Kuća na brdu, 1978., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
10. Narcisa, 1974., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
11. Žena kod prozora, 1980., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
12. Čist prostor, 1978., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
13. Pijanista, 1971., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
14. U pola šest, 1979., kombinirana tehnika/platno, 110×80 cm
15. Unutarnji i vanjski prostor, 1981., kombinirana tehnika/platno, 95×80  cm
16. Stol s jabukama, 1982. kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
17. Beatrice, 1976., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
18. Vanjski i nutarnji prostor, 1980., kombinirana tehnika/platno, 80×100 cm
19. Obitelj, 1979., kombinirana tehnika/platno, 70×70 cm
20. Bogorodica s Djetetom, 1981., kombinirana tehnika/platno, 50×50 cm
21. Kruh naš svagdanji, 1977., kombinirana tehnika/platno, 100×80 cm
22. Čakovečka veduta, 2002., kombinirana tehnika/platno, 77×101 cm
23. Trogirska katedrala, 2009., pastel, 50×70 cm
24. Žena s velom, 1982., pastel, kreda, 71×51 cm
25. Veronikin rubac, 1994., pastel, 50×70 cm
26. Anđeo sna, 2000., pastel, 50×70 cm
27. Borba s anđelom, 2000., pastel, 50×70 cm
28. Anđeo tješitelj, 2000., pastel, 50×70 cm
29. Portret patra Dragana Majića, D.I., 1999., ulje, (vlas. Isusovačkog samostana, Osijek)
30. Portret bl. Alojzija Stepinca, 2001., ulje, 59×49 cm, (privatna zbirka mons. Jurja Batelje)
31. Portret sv. Escrive Balaguera, 2010., ulje, 70×59 cm, (vlasništvo Opusa Dei)
32. Portret dječaka Bogdana, 1969., akvarel, 32×28 cm
33. Portret Mirka, 1971., akvarel, 33×15 cm (vlas. obitelji Randić)
34. Portret Marka, 1970., akvarel, 27×22 cm (vlas. Obitelji Randić)
35. Portret Nike, 1980., ulje, 68×49 cm (privatno vlasništvo)
36. Portret Tanje, početak osamdesetih, ulje, 62×50 cm

Maja Dolenčić-Malešević rođena je 23. ožujka 1936. godine u Zlataru (Hrvatsko zagorje), gdje je provela, unatoč ratu, prvih deset godina sretnog djetinjstva, što će se poslije odražavati u motivici njezina umjetničkog djela. Preselivši se u Varaždin, gdje je pohađala gimnaziju i glazbenu školu, dobiva i prve poduke iz slikarstva. Godine 1955. dolazi u Zagreb na prijamni ispit za Likovnu akademiju, gdje susreće budućeg supruga Dušana Maleševića koji će joj, kao odličan crtač, pomoći da prođe u drugom pokušaju. Diplomirala je na Akademiji u klasi profesora Ljube Babića. Nakon ulaska u brak s Dušanom i rođenja djece (Bogdana, budućeg književnika, i Tanje, buduće slikarice), imala je prve samostalne izložbe sredinom šezdesetih godina. U prvoj polovini sedamdesetih primila je nekoliko nagrada za svoj rad, te stipendiju za boravak u Parizu zajedno s kiparicom Marijom Ujević. U drugoj polovini sedamdesetih, obitelj Malešević seli u kuću-atelier na Šalati, gdje će Maja kompletirati opus, kojeg je kontinuirano izlagala na 22 samostalne izložbe i blizu stotinjak kolektivnih u zemlji i inozemstvu, sve do ciklusa Anđeli našeg vremena. Mnogi eminentni likovni kritičari pisali su o njezinom stvaralaštvu. Godine 2010. dobila je bogatu monografiju u izdanju Printera grupe autora Stanka Špoljarića. Izložbom Mala retrospektiva u Galeriji Vladimir Filakovac, Maja Dolenčić-Malešević proslavit će 50-tu, jubilarnu godinu likovnog stvaranja.


Nagrade:
1973. Dobitnica stipendije /Fonda Moša Pijade/ za studijski boravak u Parizu.
1974. Nagrada na IV. međunarodnoj izložbi originalnog crteža, Rijeka.
1974. Nagrada za slikarstvo na IX. zagrebačkom salonu, Zagreb.
1975. Nagrada za slikarstvo na jugoslavenskoj izložbi SULUJ-a, Sarajevo.
1982. Nagrada na internacionalnom bijenalu portreta, Tuzla.
1991. Otkupna nagrada na 13. međunarodnoj izložbi jugoslavenskog crteža, Zagreb.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić


(iz knjige dojmova)

Skip to content