IRENA GAŠPARIĆ
U znaku geometrije – 12. 5. – 25. 5. 1997.
(naslovnica kataloga)
Govor primarnih geometrijskih oblika
Umjetnički izraz koji se krijepi pređom snohvatica i fantazmagorija, zacijelo ne dolazi iz svijeta koji nas okružuje. Tamo gdje mašta svojom nogom kroči nije uobičajen put naših svakodnevnih ophodnji. Moć za uzletima ne dolazi od ovog svijeta, koji nam postavlja utege na noge. Splet svakodnevnih konvencija guši senzibilan uzmak u snove, u kojima se unutrašnje vizije odvijaju po nekim svojim iracionalnim pravilima.
Pred slikama Irene Gašparić čini nam se da smo ušli u svije tu kojem prevladava bajkovit ugođaj. Stiliziran svijet znakova u kojima se pretapa vegetacija s figurama ljudi i životinja u vedru scenografsku priču punu unutrašnjih skrovitih odnosa, obilježila je njezinu samostalnu izložbu u Samoboru (kavana „Livadić“) prštavim vizualnim vitrajem hispanoameričke provenijencije.
Naime, Gašparić je svoju spontanu slikarsku naraciju i ne želeći dovela u vezu s podnebljem u kojem je vizualan govor nezagušen stegama škole, ali i te kako protkan lokalnim folklornim obilježjima i tradicijom. Razlika je u tome što Irenin sklop znakova duguje više općim karakteristikama maštovitih projekcija, gdje je svijet znakova iz kolijevke europske civilizacije, a vitražna polja heterogeni isječci neke stripovske naracije. Miroovski duh pridao je njezinim prizorima stilske uzore, animirao i pokrenuo svijet poetičnih oblika do prozračnih visina, kristaličnih amebodinih nakupina, fine kolorističke sonornosti.
Na novom ciklusu slika nestalo je bujne retorike. Govor se pročistio na primarne geometrijske oblike. To je i dalje plošni svijet prozračnih vizija, no promišljenije gradbene logike, uravnoteženije adicije mikro dijelova i njihove prostorne povezanosti u cjelinu. Taj svojevrsni ansambl geometrijskih likova kruga, pravokutnika, trokuta, romba, kvadrata, polukruga i dr., slaže se i spaja vođen unutrašnjim osjećajem za harmoniju oblika i boja. Živih boja u odnosu na bijelu podloga u kojoj vlati kudelje čine teksturu tvarnijom, nove slike Irene Gašparić kao da otkrivaju metriku i mjeru arhitektonskog projektiranja poetičnih nastambi oslobođenih bilo kakve funkcionalne stege.
Autonomnost osobnog svijeta mašte u slikama Irene Gašparić dobiva potvrdu iznimno profinjene kreativne lucidnosti, koju unutar jednog tako strogoga geometrijskog izražajnog potencijala pronalazi nove akorde slikarske estetike.
Damir Grubić
Irena Gašparić rođena je 1957. godine u Gospiću. Osnovnu i srednju školu završila je u Varaždinu, potom Višu školu za medicinske sestre u Zagrebu. Sustavno slika od 1988. godine. Živi i radi u Zagrebu.
(pozivnica izložbe)
(iz knjige dojmova)
