ANTUN KREŠIĆ
Skice, crteži, slike, instalacije, performance – 23. 1. – 8. 2. 1989.
Radovi Antuna Krešića s ove izložbe segment su kontinuiteta istraživanja šireg registra geometrijskih oblika, sažetih u osnovne elementarne oblike-simbole s najprisutnijim učešćem kvadrata iz kojega ««organski”, logički i simbolički proizlazi oblik kriza, dok se dinamička rotacija (proistekla iz ekspresivnog duktusa) usredotočuje u formi kruga i, dalje, središta.
Prostor slike Krešić gradi počevši od plošne razrade oblika prema unutrašnjem prostoru slike, koji oscilira od plitkog reljefa do kozmičkih dubina ispunjenih ekspresivnim gestualnim ritmovima, znakovima i piktogramima (u radovima iz 1985 i 1986. g.). U novijim slikama piktografija je reducirana, smirena i “približena” transparentnom geometrijskom korpusu ostalih dijelova slike, koji svojom konstrukcijom u pojedinim dijelovima “izlaze” iz oslikane površine.
U tom prostornom kontekstu kompozicija, koliko god bila koncentrirana u “središte” i prema njemu, rasprostire se i izlazi izvan formata oslikane površine; objedinjuje u sebi centrifugalne i centripetalne silnice u naizmjeničnom smjenjivanju intenziteta. Negdje je to i potpuno uspostavljeni “zlatni rez”, ali kao fragment jednog beskonačnog prostora, perpetuiranog u elementarnu “mikrostrukturu” kvadrata kao savršenog oblika, iz kojega su moguće izvedenice za izračunavanje prostora svemira.
Kromatika ovih slika sadrži u sebi sintezu čistog, intenzivnog kolorističkog naboja, sa crno-bijelim pasažima, najčešće u funkciji crteža, a rijetko obojene plohe, što rezultira transparentnim oblicima-simbolima. Porijeklo dominirajuće kolorističke game u slikarskom je osjećaju, intuitivnoj dimenziji spoznaje unutar koje se organski isprepleće s nastajanjem oblika i njihovom kompozicijom.
Navedeni principi Krešićeva umjetničkog i slikarskog prosedea prisutni su i u instalacijama sačinjenim od nosećih rekvizita slike; blind-rama kvadratno sastavljenih kroz čije su geometrijske otvore pod različito određenim kutovima montirane drvene letvice za rame u ukrštenim položajima.
Te drvene konstrukcije gotova su u potpunosti oslikane.
Sve navedene osobine prezentiranih radova imaju djelomično svoje ishodiste u Maljevičevoj nepredmetnoj umjetnosti zatim dalje u kubističkom slikarstvu, te dvodimenzionalnom slikarstvu Cézannea kao izlazu iz iluzionističkog prostora renesanse i viktorijanske pozornice. To su najosnovniji punktovi u povijesti likovne umjetnosti koji se mogu razmatrati kao proces i tkivo s kojim je korespondirao autor ove izložbe.
Pored ovih povijesnih iskustava u Krešićevu radu intenzivno je prisutna intuitivna spoznaja, slikarska intuitivna spoznaja kroz crteže, kolaže, slike i instalacije, čiji rezultat u ovoj etapi njegova umjetničkog rada pokazuje svu ozbiljnost izloženog projekta, njegovu problematiku, otvorenost i mogućnost saznanja prema još većoj kvaliteti . . .
Boris Demur
Križ je jedan od onih simbola koji se potvrđuju od najdavnijih vremena: (Egipat, Kina, Kreta).
Uz središte, krug i četvorinu, križ je treći od četiriju temeljnih simbola (prema CHAMPEAUX G., dom. STERCKX S. (O.s.b.), Introduction au monde des Symboles, Paris, 1966, (CHAS)). On uspostavlja vezu između preostalih triju: presijecanjem dvaju pravaca u središtu i, križ otvara središte prema van, u krug se upisuje dijeleći ga na četiri segmenta; povežu li mu se krajevi sa četiri pravca, od križa nastaju četverokut i trokut. Iz tih jednostavnih zapažanja proizašli najsloženija simbolika; ona su urodila najbogatijim i najuniverzalnijim jezikom . . .
Križ usmjeren prema četiri stožerne točke ponajprije je osnova svih simbola orijentacije na različitim razinama čovjekove egzistencije.
Potpuno čovjekova orijentacija iziskuje… trostruki sklad: orijentaciju animalnog subjekta u odnosu na samog sebe; prostornu orijentaciju u odnosu na zemaljske stožerne točke; vremensku orijentaciju u odnosu na nebeske stožerne točke.
Prostorna se orijentacija artikulira na osi istok—zapad, a označuju je izlazak i zalazak sunca.
Vremenska se orijentacija artikulira na rotacionoj osi svijeta koja je istodobno sjever—jug, gore—dolje. Sjecište tih dviju glavnih osi tvori križ potpune orijentacije. Usklađenje dviju orijentacija u čovjeku, animalne i prostorne. dovodi ga u odzvuk s imanentnim zemaljskim svijetom; usklađivanje triju orijentacija, animalne, prostome i vremenske, s transcedentnim (nadvremenskim) svijetom, s pomoću zemaljske situacije (CHAS, 27). Teško se bolje mogu sažeti mnogostruka i propisana značenja kriza; takva se sinteza dokazuje u svim kulturnim krugovima i razlaže se u brojne varijacije i ogranke.
Križ ima funkciju sinteze i mjere. U njemu se sastaju nebo i zemlja… U njemu se prepliću vrijeme i prostor. On je nikad neprerezana pupčana vrpca svemira povezanog s praiskonskim središtem. Od svih simbola on je najuniverzalniji i najsveobuhvatniji. Simbol je prijelaza, posrednika, onoga sto je po prirodi neprestano skupljanje univerzuma i komunikacije zemlja—nebo, odozgo nadolje i odozdo nagore (CHAS 31—32).
Križ je veliki put povezivanja. On rasijeca, određuje i mjeri svete prostore, kao sto su hramovi, ocrtava gradske trgove; presijeca polja i groblja; sjecište njegovih krakova označuje raskršća; u toj središnjoj točki diže se žrtvenik, kamen, jarbol. Premda mu je sila centripetalna. istodobno je i centrifugalna. On je širenje i zračenje, ali i skupljanje i ponavljanje (CHAS, 365)…
J. Chevalier i A. Gheerbrant: RJEČNIK SIMBOLA
(Nakiadni zavod MH)
PERFORMANCE
1. PROSTOR
— Galerija: dužine 11 m srmjer istok-zapad), širina 6 m (smjer sjever-jug).
— Boja poda: zelena.
— Istočni zid: crnoobojeni brodski pod.
— Sjeverni i južni zid: bijelo obojeni.
— Zapadni i djelomično u staklu (vrata} te crnoobojeni brodski pod.
Na otvorenje izložbe pozvano 200 posjetilaca.
2. TOK
— Prostiranje bijelog rotopapira po podu sredinom u smjeru istok-zapad, potom također sredinom u smjeru sjever-jug. Dobiveni križ i četiri zelena kvadrata dijele pozvane goste u četiri skupine, raspršujući ih od središta križanja pravaca na četiri strane.
— Oslikavanje bijelih križnih ploha crnom i crvenom bojom (polikolor).
— Donošenje četvrtastoga crnoobojena stola na križanje dvaju pravaca i posluživanje koktela na njemu; ponovno centripetiranje posjetilaca (ljudi dobre volje) prema središtu križa.
Prostorija galerije također je četvorina, četiri dobivena četverokuta njezini su dijelovi. Ona sama opet je dio još veće četvorine (zgrade Narodnog sveučilišta “Otokar Keršovoni”). Ta velika četvorina dio je pak ostalih četvorina (dobivenih križanjem ulica) koje su dio grada. Grad Zagreb dio je Zemljine lopte, a svi mi dio makrokozmosa.
3. CILJ
Pravilnim uzdužno-poprečnim presijecanjem (raščetvorenjem) galerijskog prostora izazivati dijeljenje posjetilaca (gostiju) u četiri uskomešane skupine i tom intervencijom pokazati kako je lako razdvojiti ljude, Potaknuti na razmišljanje kako se nakon takvo razdvajanja osjećaju i pojedinci u svojim skupinama jedan prema drugome i skupine prema susjednoj skupini.
Određivanjem prostorne pozicije svake skupine posjetilaca unutar četvorokutova omeđenih pravcima istok-zapad i sjever-jug navesti ljude da sami sebe upitaju na što ih sve u svakodnevnom govoru asociraju riječi “istok”, “zapad”, “sjever” i “jug”, (npr. rađanje dana, padanje noći, led i studen, žega i toplina, politička diktatura, demokracija, ekonomsko blagostanje i siromaštvo) “priroda” i “energija”.
Na kraju, posluživanjem koktela (kao svojevrsnom centripetalnom silom) na sjecištu pravaca ponovo združiti goste, zaželjeti mir ljudima dobre volje i uputiti im apel da ih nikada nikakav simbol, nikakva ideja ili ideologija te nikakva politika ili religija ne dovedu u napast da zbog njih razdvajaju i dijele ljude, nanoseći im time boli i patnje ili čak ugrožavajući egzistenciju.
KRIŽ
— Križ je osnova svih simbola za orijentaciju.
— Simbolika broja četiri velikim se dijelom povezuje sa simbolom križa.
— Križ je širenje i zračenje, ali i skupljanje i ponavljanje.
— Križ je amblem i zračenja središta, a krug koji ga opisuje zajedno s križem čini kotač — osnovu naše mobilnosti.
ČETVORINA je auto dinamički oblik ukotvljen na četiri strane. Simbolizira zaustavljanje ili odabrani trenutak.
Četvorina sadrži pojam mirovanja i ukrućenja (CHAS 30—31)
Po Platonu ČETVORINA i KRUG u sebi su apsolutno lijepi.
Križ u četvorini dinamički je izraz četverodjelnosti.
Očitovanje sjedilačkih naroda je četvorina.
Šatori u nomadskih naroda su okrugli.
KRUG je ponajprije proširena točka.
Krug je znak ishodišnog jedinstva i znak neba; pokazuje njegovu djelatnost i cikličko gibanje. Oblik kruga, kod kombiniran s oblikom četverokuta evocira ideju kretanja l promjene reda ili razine.
SREDIŠTE je mjesto kondenzacije ! koegzistencije suprotnih sila, mjesto najkoncentriranije energije. Svaki narod i svaki čovjek ima svoje središte svijeta; svoju točku gledanja, svoju magnetsku točku. Središte se shvaća kao spojna točka između čovjekove kolektivne i individualne želje bilo sa znanjem, ljubavlju Ili djelovanjem. Gdje se ta želja i moć sastaju je središte svijeta.
Tekstovi o križu, četvorini, krugu i središtu citirani iz RJEČNIKA SIMBOLA (Nakladni zavod MH)
Antun Krešić rođen je 14. veljače 1955. godine u Starim Jankovcima nedaleko Vinkovaca. Akademiju likovnih umjetnosti, odsjek slikarstva, diplomirao u klasi prof. Šime Perića 1981. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1983. Tuzla, Klub galerija Galerije jugoslavenskoga portreta u Tuzli
1985. Zagreb, Galerija Dubrava
1985. Tvornica autobusa Zagreb
1986. Vinkovci, Likovni salon Galerije umjetnosti Vinkovci
1987. Zagreb, Atelier Libuša
1989. Zagreb, Galerija Dubrava
Skupne izložbe:
1981. Vinkovci, Kazalište „Joza lvakić“, „Žena i njen svijet“
1984. Split, Muzej revolucije, „Umjetnici Velom Drveniku“
1985. Zagreb, Galerija Karas, XIII. postav recentnih radova čIanova SHDLU
1986. Poznanovec, lzložbeni salon Tvornice Partizan, „Izložba Grupa trojice“
1986. Eisenstadt, Beč, Heitzing, Maribor, Zagreb , „Likumove generacije“
1986. Zagreb, Galerija Karas, XIV. postav recentnih radova SHDLU
1986. Crikvenica, „Toč 86“
1986. Zagreb, Galerija Dubrava, „Likovni život Dubrave (9)“
1986. Beograd, Željeznički muzej, Izložba željezničara slikara, kipara i grafičara
1986. Zagreb, 18. salon mladih
1987. Zagreb, Galerija Karas, XV. postav recentnih radova SHDLU
1987. Zagreb, Sportsko selo Sava, (Atelier Libuga), „Slikari Univerzijadi ’87“
1987. Zagreb, TAZ i SO Dubrava (izložbeni prostori) ALD Dubrava
1987. Volosko, II. međunarodni natječaj slikarstva
1987. Zagreb Galerija Dubrava, „Likovni život Dubrave“
1987. Zagreb, Galerija ogledalo, „Vezena slika“
1988. Zagreb, Galerija Dubrava, „Izbor iz fundusa (20 godina rada Galerije)“
1988. Zagreb, Četiri izložbena prostora, ALD Dubrava
1988. Vinkovci, Likovni salon Galerije umjetnosti, Likovni umjetnici Vinkovčani, „Vinkovačke jeseni ’88“
Likovne kolonije:
1987. Zagreb, Željeznička likovna kolonija Murala (Branimirova ulica)
1987. Zagreb, Pionirski grad
Nagrade:
1987. II. međunarodni natječaj slikarstva Volosko ’87., „Nagrada Mandraća“
Popis izloženih radova:
1. Vraćena slika, 1986., akrilik/platno, 97×74 cm
2. Dobro Dobrim, 1986., ulje/platno, 90×73 cm
3. Crux patibula, 2985., ulje/platno, 78,5×75 cm
4. – 7. Bez naziva, 1988., akrilik/platno, 92×64,5 cm
8. – 10. Bez naziva, 1988., akrilik/platno, 78×47,5 cm
11. – 12. Bez naziva, 1988., ulje/natron, 84×59 cm
13. Bez naziva, 1987., gvaš, 70×50 cm
14. Bez naziva, 1988., kombinirana tehnika (tuš u boji i suhi pastel), 70×50 cm
15. – 18. Bez naziva, 1985./1988.., kolaž i kombinirana tehnika, 70×50 cm
19. – 21. Bez naziva, 1985./1988., ugljen i suhi pastel, 70×50 cm
22. – 41. Skice, 1988.
42. – 44. Skice za instalaciju i performance
45. Instalacija, osnovni slikarski materijal: blind-rama, laneno platno, klinovi, letvice, boja i papir, 250x200x100 cm
(iz knjige dojmova)
