MARCELA MUNGER

Polja – 13. 5. – 2. 6. 1996.

Polja 

Papir je podloga, ali i materijal iz kojeg se sačinjava nova, drugačija slika. Poput polja pripremljena za sadnju ili zapuštena i obrasla travama i korovom, spreman je za preobrazbu. Na klijanje i rastvaranje, protjecanje i prostiranje žilica zraka, svjetla, sjene. Papir je sredstvo kojim Marcela Munger posiže za nevidljivim tkanjima prostornih struktura. Gužvanjem, rezanjem, ljepljenjem, premazivanjem, prskanjem bojom, čupanje, pretvara ga u Zemljovid, Raskršće, Polje, Tijelo, Krajolik, Prirodu, Prozor, Svečanost, Jutro, Djevičanstvo, Prizor.

Poput nadahnutog tvorca slikarica uzima različite papire, gnječi ih, pritišće, sljubljuje, umanjuje i uvećava. Trga, otkida, kombinira, zbraja i oduzima: nabore, elipse, mrlje, brazde, livade, oranice, rijeke, potoke, ušća, izvore, ponornice, jezera, lokve, brda, udoline, geografske karte, tlocrte i nacrte za jedan široki protočni svijet. Sve se u njemu skuplja i razdvaja, vrtloži i pulsira u vječno ozarenim jutrima i zasjenjenim sutonima. Vrijeme se mrvi, otkida, otapa i otječe niza hrapave plohe. Istodobno se skuplja, uvlači u mjehuriće zraka, ljepilo, membrane i opne iz kojih se obnavlja i pretvara u neprestani vrutak.

U mogućem dvojstvu prostor i vrijeme zadobivaju osobitu moć. Kolažiranjem šuškava celofana, prozirna pausa, pakpapira, pelira, postiže se krhkost, ranjivost, potrošnost i podatnost ideji kako je sve prolazno moguće zadržati u kontu rama i obrisima, osjetljivoj građi osebujnih vizija. Postupkom montaže, igrom građenja, sa samog ruba realnog dosiže nadrealno. Usaglašava različite slojeve pojavnog sa imaginarnim. Od strukture do teksture proteže se senzibilni ekran bjeline protkan crnilom. Ili crnina išarana bjelinom. Blizina umiranja i smrti, ništavila i praznine, poništava se živodajnom djelatnošću ruke koja nadzire i brani posvojeni prostor. Crtice i kružići, reljefi inabori, elipse i žile, korijeni i gomolji opiru se statičnoj fiksiranosti. U kserografijama i kolažima-objektima Marcele Munger sve bubri, nadima se i stapa s posušenim i tekućim vodama. Poput napetih jedara i mirnih, usidrenih platna, zavjesa, ploha, kroz koje propuhuje vjetar i nadiru vode, ispupčava se i urezuje uzorak prostranstva. Njena Polja rastiru se za kotama, raskršćima i putevima, ispremreženih zemljovida, krajolika, maketa. Zapletena u vremenski labirint, krošnje stabala i zrcalni odslik neba, Polja Marcele Munger putuju, šire se i pretaču u šuškavu bezmjernost neuhvatljivog.

Poput pomna kartografa iluziju pretvara u strukture lebdećih obrisa pejzaža, biljke, planine, potoka, jezera, ravnice. Urazlivene otiske umeće i presavija, ukapava i raspršava umnožene rubove, oštrice, trunje, svjetle i tamne tonove. Sljedeći procese u prirodi kadrira ih, istražuje raspon između daljine i blizine, dubine i visine. Opipava brazqotine tla, posušenu lavu, opepeljena zgarišta. Ogoljeno šibIje, pusta polja, kišama isprane pukotine nad kojima se nadvila zraka sunca. Iz oprečnih stanja i prizora Marcela Munger gradi poetiku rada, Polje obrade.

Andriana Škunca

Katalog:
1. – 20. Iz ciklusa Polja, kombinirana tehnika, 50×70 cm

Marcela Munger rođena je 16. siječnja 1947. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti, slikarski odjel, završila je u Zagrebu 1968. godine. Diplomirala je slikarstvo 1972. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Nikole Reisera. Nakon Akademije uz slikarstvo kontinuirano se bavi i pedagoškim radom. Predaje likovni odgoj u osnovnoj školi do 1985. godine. Od 1985. do 1990. vodi metodičke. vježbe iz likovne kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odjelu pedagoških znanosti. Danas radi kao profesor iz predmeta crtanja i slikanja u Školi za primjenjenu umjetnost i dizajn te ako asistent na Arhitektonskom fakultetu Interdisciplinarnog studija dizajna u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1978. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor
1982. Zagreb, Galerija Karas
1983. Karlovac, Zorin dom
1984. Zagreb, Galerija Dubrava
1984. Zagreb, Galerija Mladost
1986. Crikvenica, Skupština općine, IzIožba na otvorenom
1988. Dubrovnik, Galerija Sesame
1989. Zagreb, Knjižnica grada Zagreba
1990. Zagreb, Galerija Forum
1990. Skopje, Kulturno informativni centar – Zagrebački kulturni mozaik 90 – Skopje i Zagreb
1993. Velika Gorica, Galerija Galženica
1995. Zagreb, Galerija Događanja
1996. Zagreb, Galerija Dubrava

Važnije skupne izložbe:
Sudjelovala na 87 skupnih izložbi u zemlji i inozem­stvu: Zagreb, Nova Gradiška, Vinkovci, Osijek, Rije­ka, Karlovac, Sisak, Šibenik, Gornja Stubica, Sla­vonski Brod, Prilep, Piran, Kumanovo, Vranje, Sara­jevo, Beograd, Počitelj, Strumica, Maribor, Banja Luka, Sombor, Novi Sad, Apatin, Ljubljana, Murska Subota, Plovdiv, Eisenstadt, Henzing, Beč, Toronto, Vancouver, Calgaru, Klagenfurt, Fukuji Citi, Jakaici, Hatsuka Chi, Beijing i Tlaxcala.

Nagrade:
1981. Zagreb, Nagrada za slikarstvo XIII. Salon mladih
1985. Karlovac, Nagrada 4. bienala akvarela Jugoslavije
1988. Sisak, Nagreda za crtež XVIII. kolonije likov­nih umjetnika Željezare Sisak
1988. Fukui citi, Japan, The 8 th PAPER WORKS GRAND PRIX, otkupna nagrada za rad na pa­piru


(iz knjige dojmova)


(pozivnica)

 

Skip to content