NENAD ČULIĆ
Čarobni izlet – 2. 2. – 15. 2. 1987.
Čarobni izlet Nenada Čulića
S obzirom na svoje mogućnosti, a rekli bismo i s obzirom na slikarske predilekcije provjerene na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasama Antuna Mezdjića i Nikole Reisera, Nenad Čulić se relativno kasno odlučio na izlaganje. Dok većina slikara, bez pretjerane osjetljivosti, počne izlagati netom su izišli s akademije, a neki čak i za vrijeme studija, što je zadnjih godina postalo gotovo pravilo, Čulić se godinama ustezao od nastupa u javnosti. Slikao je, radio je kao grafički likovni urednik, ali nije sudjelovao na izložbama. Prvi put izlaze tek u osamdesetima, a prvu kritičku izložbu, na kojoj prezentira akvarele, tempere, olovke i olovke u boji iz 1986, priređuje ovih dana početkom veljače 1937., u Galeriji «Dubrava».
Budući da Čulić radi u ciklusima, i ja sam se, odabirajući izloške, opredijelio za postavu nizova, a ne za jedan ciklus, što je napokon bila i intencija autora. Očigledno je da on zasniva svoje ambiciozno slikanje u krugovima, u poglavljima koji ispisuju rekli bismo – opsežniju romanesknu građu. Stoga joj, da bi bila evidentna u svim važnim aspektima iskaza, priskrbljuje odgovarajuću formu, sagu, pa ta rasuta grada – da parafraziramo Danijela Dragojevića – tvori naposljetku u sebi opravdan, prihvatljiv postupak izlaganja. U užemu morfološkom smislu zamjetljiva su određena odstupanja, tako da ne može biti govora o visoku stupnju koherencije između ciklusa i ciklusa, kao kada je riječ o koherenciji u okvirima samo jednog ciklusa. Međutim, ta razdijeljenost tokova, obilježena nazivima «Britke čestice svjetlosti», «Put u nebo» i «Poslije tmine», teži istome utoku, identičnoj slikarskoj viziji o svjetlu.
Čulić razmatra svjetlost kao opipljivu energiju, razlaže je u štapićaste i jajolike korpuskule, pridaje joj svojstvo životodajnoga kretanja i uzajamnog djelovanja tijela – sile kao životne aktivnosti, ispunjene nabojem univerzalne erotike. Iz toga prvotnoga Erosa začima se, naime, spektar boja i konkretan slikarski oblik, prispodobljen ljudskoj mjeri predodžbe i simbola – senzualnost materijalne evidencije. S onu stranu ezoterije, ni časka se ne prepuštajući okultnim špekulacijama i alkemijskim tvorbama, nego, dapače, nastojeći na vizualnoj suvisloj i jasnoj fizici svjetla, slikar imaginira protok otjelovljenih čestica. Evocira ih u kolorističkim ideogramima neke osebujne kvantne teorije koja se, naravno, ne poziva na znanstveno biće optike, nego na živu sposobnost zamišljanja pretpostavljene fizičke zgode.
U trećemu ciklusu koji se javlja kao epilog prvima, nizovima «Britke čestice svjetlosti« i «Put u nebo», kao još jedna očevidnost cirkulacije svjetlosne energije koja poprima čvrste slikarske forme, razaznajemo falusoidne formacije. Time je tok zatvoren. Oživotvorena sila svjetla kao simbol prokreativne moći stoji nasuprot simbolima ženskoga principa, pa u ideji Nenada Čulić svjetlost sadrži svekoliku erotsku energiju i latentne oblike bilo kakva materijalnoga očitovanja. Budući da svjetlost i tama simboliziraju dopunjujuće vrijednosti istoga ciklusa u razvitku, pozadina je Čulićevih radova najčešće tamna, gotovo crna.
U postavu su ušla i tri akvarela izvan spomenutih ciklusa: «Mutacija X« i »Naznaka specifične reprodukcije» te «Čarobni izlet«. Dok su prva dva ipak u određenoj svezi s temom izložbe, treći — po kojem je nazvao izložbu – stoji izdvojeno. Rađen u. maniri transavangarde, ali u metjeu koji još nije zadobio posvemašnu trendovsku sirovost i opuštenost, taj brod na čarobnu izletu kromatičkih eksplozija možda nagovještava novi Čulićev pravac ako već dalju razradbu i odmake nisu eventualno signalizilrali akvareli «Mutacija X» i «Naznaka specifične reprodukcije».
U tome slučaju Čulićeva bi kozmogonija mogla poprimiti obilježja fantastike, svijeta mutanata; u protivnom će značiti povratak ranijem tematu – lađama, koje je umjetnik često slikao i crtao dok je još pripremao teren za nastup u javnosti. Na koju će stranu autor, to će pokazati vrijeme. Na meni je bilo da pokažem stvaralački definirane radove izlagača, iako sam ga time izvrgnuo oštrijem sudu; da dadnem podršku njegovu svojstvenom nomadizmu, koji se u ovim godinama prepoznaje kao znak vremena – kao izraz postmoderne.
Josip Škunca
Popis izloženih radova:
1. Čarobni izlet, 1986., akvarel, 42×32 cm
2. Britke čestice svjetlosti, 1986., akvarel, 42×32 crn
3. Britke čestice svjetlosti II, 1896., akvarel, 42×32 cm
4. Britke čestice svjetlosti III, 1986, akvarel, 42×32 cm
5. Britke čestice svjetlosti IV, 1986., akvarel, 32×27 crn
6. Mutacija X, 1986., akvarel, 42×32 crn
7. Put u nebo, 1986., tempera, 28x 47crn
8.Put u nebo II, 1986., tempera, 47×28 cm
9. Put u nebo III, 1986., tempera, 41×28 cm
10. Put u nebo IV, 1986., akvarel, 28×41 cm
11. Put u nebo V, 1986., akvarel, 32×42 cm
12. Naznaka specifične reprodukcije, 1986., akvarel, 40×30 cm
13. Poslije tmine, 1986., akvarel, 30×40 cm
14. Poslije tmine II, 1986., akvarel, 39×29 cm
15. Poslije tmine III, 1986., akvarel, 34×26 cm
16. Poslije tmine IV, 1986., akvarel, 32×24 cm
17. Poslije tmine V, 1896., akvarel, 39×29 cm
18. Poslije tmine VI, 1986., akvarel, 32×26 cm
19. Do 24 skice i studije, 1986., olovka, olovka u boji
Nenad Čulić rođen je u Zadru 28. 4. 1949. godine. Osnovnu školu, gimnaziju i Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo u klasi profesora Nikole Reisera 1972. godine. Od tada pa do 1935. godine radi u novinama kao grafički i tehnički urednik i urednik ilustrator. Posljednje se dvije godine profesionalno bavi slikarstvom. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Galerija Salona kniga “Mladost”
1985. Split, Galerija IKRO “Mladost”
1987. Zagreb, Galerija Dubrava
Skupne izložbe:
1984. Likovni život Dubrave (7)
1986. Likovni život Dubrave (9)
(iz knjige dojmova)
