JOSIP TIRIĆ

20. 10. – 6. 11. 2008. 

U SREDIŠTU PROMIŠLJANJA ČOVJEK

Iako u domaćim likovnim događanjima aktivno sudjeluje tek nepunih pet godina, slikar Josip Tirić već je ispunio dva zasigurno najvažnija preduvjeta za uspješno sazrijevanje svakoga mladog umjetnika: stvaralačku uvjerljivost i likovnu prepoznatljivost. Uvjerljivost ponajprije zahvaljuje svojoj izuzetnoj metierskoj potkovanosti, čije su glavne karakteristike suverena gestualnost i osjećaj za kolorizam, ali isto tako i lucidan smisao za suživot ploha. Josipove plohe katkada će se preklapati s figurativnom matricom, ali barem u isto tolikoj mjeri i neće, pridonoseći na taj način vizualnoj dinamičnosti svake od njegovih slika. Ali, za razliku od kolopleta gesti, ploha i boja što nas svojom smionom nestalnošću gotovo agresivno uvlače u Josipov imaginarij, ugođaj naslikanih prizora – koliko god se oni međusobno razlikovali – postojan je. Upravo će spomenuti ugođaj Josipu priskrbiti prepoznatljivost i jedno od istaknutijih mjesta među najmlađim hrvatskim slikarima.

Slike mu, naime, podjednako djeluju melankolično i uznemirujuće, a iz njih kao da zrači čežnja za nečim nedohvatljivim ili već odavno izgubljenim. To će podjednako važiti kako za kataklizmičke, tako i za one sadržajno znatno manje dramatične prizore. Pritom svakako valja zapaziti i izuzetno plodan dijalog što ga umjetnik uspostavlja s tradicijom, prije svega romantizmom i nordijskim ekspresionizmom. Istodobno, poput svojevrsne nadgradnje, motivi Josipovih slika uvijek posjeduju i nešto nadrealnoga. Nipošto slučajno! Riječ je o motivima do kojih slikar dolazi začudnim kombiniranjem stvarnih/realnih sadržaja preuzetih s različitih fotografija i onih posve izmaštanih situacija, pri čemu nastaju ikonografski zagonetne, ali ipak jasno strukturirane i likovno posve čitljive kompozicije.

Iako svojim dimenzijama nipošto ne dominira, u središtu Josipovih promišljanja ipak se nalazi Čovjek. On je gospodar vlastite sudbine, ali – a ovo je izuzetno važno naglasiti – loš i neodgovoran gospodar. Ratovi ili ekološke katastrofe nastaju isključivo njegovom krivnjom, a depersonalizirani likovi što ih promatramo, suočeni su s posljedicama vlastitoga (ne)djelovanja. Na pojedinim slikama to je iskazano dramatičnom narativnošću, dok će one druge prikazivati strah i osamljenost pojedinca kojemu jedino što preostaje jest vođenje nijemoga dijaloga sa samim sobom. Epoha romantizma prirodu je prikazivala divljom, nedokučivom i poželjnom. Priroda kako nam je dočarava Josip Tirić, međutim, ranjena je, bolesna i zlokobno prijeteća. U konačnici, kada dođemo do kraja – a upravo o tome govore nam ove slike – globalno i individualno neraskidivo se povezuju, a ekspresionizam i egzistencijalizam stopit će se u isto.

Vanja Babić

Josip Tirić rođen je 20. siječnja 1982. godine u Travniku, Bosna i Hercegovina. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Godine 2001. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek.Diplomirao je 2007.godine u klasi prof. Zlatka Kesera. Iste godine dobio je Nagradu Akademije likovnih umjetnosti za najuspješniji diplomski rad.

Samostalne izložbe:
2008. Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb
2008. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

Skupne izložbe:
2003. Pasionska baština, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2006. Velesajam kulture 3, Galerija SC, Zagreb
2007. Nagrađeni diplomanti ALU, Galerija ALU, Zagreb 2
008. Donumenta 2008 – Croatia, International Festival for Art and Culture in Regensburg, Savezna Republika Njemačka

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić

(iz knjige dojmova)