ŽELJKO PRSTEC
Zvuci tišine – grafička mapa – 16. 12. 1996. – 7. 1. 1997.
Uz grafičku mapu „Zvuci tišine“
Smirujući predgovor za retrospektivu Željka Prsteca u varaždinskome Gradskome muzeju, Mirjana Dučajkević jednostavno kaže da „akvareli, crteži i grafike Željka Prsteca izazivaju uzbuđenje zbog klasičnog načina na koji su dani, pa su kao takvi i prihvaćeni od velikog broja likovne publike. I bez obzira što svako njegovo djelo vodi tragično osjećanje prolaznosti, on je tražen slikar od publike, ali i priznat od likovne kritike.“
I sada, u prigodi kad prvi put predstavljamo slikarovu grafičku mapu „Zvuci tišine“, ta poenta ima težinu, u svemu opisuje ili potvrđuje i novo Prstecovo djelo što ga čine listovi „Zov tišine“ (dvorac Opeka), „Na Ivanje“ (dvorac Markuševac), „Fuga za snijeg i zaborav“ (Stari grad Varaždin), „Čez megle meglene“ (dvorac Trakošćan) i „Na proščenju“ (crkva sv. Trojstva, Ludbreg). Sve je tu: i uzbuđenje i klasičan način provedbe, i tragično osjećanje prolaznosti, kao i prvi povoljni odjeci kod publike i kritičara koji su mapu vidjeli i prije svečane prezentacije u javnosti.
Nad čime i zbog čega se Prstec uzbuđuje da ga tjera na rad, na odgovor u mjeri sebi primjerenog poetskog viđenja? Kao što je pokazala spomenuta lanjska retrospektivna izložba u Varaždinu, Prstec u zreloj fazi neprestance ide za tim da potakne na introspekciju, na uvid u stanje svijesti da se ponovo aktualiziraju ljudski aspekti života na jasan, svima pristupačan način, jer se današnja umjetnost zna izgubiti u hermetizmu i apstrakciji.
U listopadu i studenome ove godine otisnuo je mapu serigrafija u pet boja u suradnji s Darkom Sačićem. U mapi dotiče polje arhitekture i onostranog, ali isto tako je angažiran i u problemima drugačije naravi, primjerice, u zoni Erosa i Tanatosa, ili u predjelima likovne muzikalnosti, od boje prema liniji i od linije prema boji.
Pitamo se uvije iznova i napose dok listamo tu mapu unatoč svemu kako u životu jest, neće li goli dječačići s krilima – posuđenica iz epohe baroka s kojom je Prstec u Varaždinu na „ti“ – postati i djelić našega sna kada god je u pitanju očuvanje sakralnih objekata i dvoraca što sabiru baštinu pouzdane vjere i sklada? Prstec toliko puta mora ponavljati da su burgovi i crkve od starine jednako sastavnica našega bića kako su bili u naraštaju kada se još vodilo računa o povezanosti arhitekture s okolišem. Zašto nam mnogi dragi objekti pred očima propadaju? Ako ih taj varaždinski slikar može prizvati u društvu puta kao bajku usred bolne zbilje, zašto ta zbilja ne postane bajka? Čujmo taj zvuk tišine.
Josip Škunca
Katalog:
Zvuci tišine – grafička mapa, serigrafije
1. Zov tišine (dvorac Opeka), serigrafija
2. Na Ivanje (dvorac Markuševac), serigrafija
3. Fuga za snijeg i zaborav (Stari grad Varaždin), serigrafija
4. Čez megle meglene (dvorac Trakoščan), serigrafija
5. Na proščenje (crkva Sv. Trojstva u Ludbregu), serigrafija
6. – 23. Akvarelirani crteži, bakropisi, aquatinta, akvareli, kombinirane tehnike
Željko Prstec rođen je 8. srpnja 1950. godine u Varaždinu. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu gdje je diplomirao na Višoj tehničkoj školi. Svoj slikarski rad prvi puta izlaže 1969. godine i do sada je priredio više od četrdesetak samostalnih izložbi te sudjelovao na više značajnih skupnih izložbi slika u Hrvatskoj i inozemstvu. Ilustrirao je više knjiga te izradio nekoliko grafičkih mapa. Član je HDLU-a. Živi i radi u Varaždinu.
(iz knjige dojmova)
