SEBASTIJAN DRAČIĆ

Interijeri – 12. 11. – 28. 11. 2007.

INTERIJERI SEBASTIJANA DRAČIĆA

Još ne tako davno samostalna izložba bila je za svakog mladog slikara golemi događaj, metaforički rečeno: smjerno kucanje na golema vrata.

U našem konkretnom primjeru, ulazak na scenu mladog slikara s dvije samostalne izložbe u ciglih nekoliko tjedana razmaka, ktomu tako očite kakvoće, u neka sretnija vremena mogao bi se mirne duše okrstiti gotovo senzacionalnim. Danas, kada je štafelajno (tradicionalno) slikarstvo prestalo biti maticom likovnih zbivanja, valja nam naprosto ustvrditi da Sebastijan Dračić ukoračuje sigurnim korakom na pozornicu na kojoj kao da više nema ni vrata niti pouzdanih vratara, ali nema ni prokušanih sudaca!

A tu scenu karakterizira raspolućenost na dva nepremostivo suprotstavljena pola. S jedne strane trendovska, ali uporna priklonjenost nekoć alternativnim medijima ekspresije, odana tehnološkoj supremaciji novih vizualnih medija s konceptualnim svjetonazorom; s druge strane umilna, najčešće nevješta, iskrena produkcija nebrojenih amatera koji svoje oduševljenje nastoje prenijeti na susjedsku ili nešto širu publiku. U sredini pak bivstvuju oni nepokolebljivi koji su navrijeme spoznali da je štafelajno slikarstvo neiscrpivo poprište autentične mogućnosti liko vnog iskaza. Ta se sredina istanjila – zacijelo zbog oportunizma – i danas pripada samo osobito samosvjesnima. Sebastijan Dračić nedvoumno je umjetnik takva značaja..

Dračićeva samosvijest, međutim, nije karakterna osobina, već produkt sretnog svjetonazora i pouzdana instinkta. Njegovo slikarstvo nije bojažljivo tapkanje davno utrtim stazama niti obnova nekih ugaslih smjerova. Dračić nije želio žrtvovati svoju tehničku vještinu na sumnjivi i suhoparni oltar Koncepta niti je dozvolio da ohola amnezija potre zdrave sokove likovne baštine.

Njegovi interijeri prirodno obitavaju u duhovnom kontekstu najboljeg prošlostoljetnog zapadnjačkog slikarstva. Dračić sigurnom, ali neusiljenom konstrukcijom obrazuje stasis ( stāzuzāmir ) prizora. Prostorom caruje očuđeni tren svečane ukipljenosti: čovjekov lik – uslijed njegove prolaznosti, prekarnosti, trošnosti… – ne može pripadati takvoj privilegiranoj situaciji. No, sav ljudski mār nije mogao propasti – baš kao ni na Šimunovićevim baštinama. Dračićeve teksture draperija i podova, tapeta i namještaja, bogato svjedoče o slikarevoj minucioznosti, no istodobno bivaju rekvizitarijem novog iščekivanja čovjekova pribivanja…

Možda se Sebastijanova suptilna aluzija te bremenite praznine može protegnuti i na budućnost ovovjeke umjetnosti i utoliko ga ne bi trebalo trpati u plejadu melankolijom izjedenih očajnika.

Sebastijan Dračić ne pripovijeda priču, nego izdvaja stanje – i samo u tako postavljenom kontekstu slikarstvo može prevagnuti nad nesi gurnom izvanlikovnom interpretacijom. Stoga je emotivni angažman gle datelja pri ro dna posljedica likovno ukotvljenog doživljaja, a ne potra ga za vlastitim očitavanjem priče, smisla i poruke. Na poprište bez kriterija i poštenih sudaca izlazi mlad protagonist, opremljen pouzdanom i posve pounutrašnjenom poputbinom. Valja vjerovati u moć njegovih mladosnih slutnji i impulsa, jer proizlaze iz situacije u kojoj su već posve razvidne premise položena vlastita stila. Valja se, također, nadati da takvima (tako rijetkima!..) ne mogu bitno nauditi vrišteća, ali zamorno prazna prenemaganja onih, čiji brzo – zamirući falset nestaje u ništavilu pretrpane, a tako prazne likovne scene…

Prof.dr. Aleksandar Bravar

Popis izloženih radova:
1. Bez naziva, 2007., ulje/platno, 50×61 cm
2. Bez naziva, 2007., ulje/platno, 50×70 cm
3. Bez naziva, 2007., ulje/platno, 70×100 cm
4. Bez naziva, 2007., ulje/platno, 75×100 cm
5. Bez naziva, 2007., ulje/platno, 97×130 cm
6. Bez naziva, 2007., ulje/platno, 50×70 cm

Sebastijan Dračić rođen je 9. siječnja 1980. godine u Zagrebu. Godine 1998. maturirao je na u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, slikarski odsjek. Godine 2000. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek. Godine 2006. diplomirao je u klasi prof. Zlatka Kesera. Godine 2007. upisuje poslije diplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom izv. prof. Ante Rašića.

Samostalne izložbe:
2003. Cyber lab, Zagreb
2007. 8X8, Galerija SC, Zagreb
2007. Interijeri, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

Skupne izložbe:
2003. Pasionska baština, Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2003. Smotra sveučilišta, Galerija SC, Zagreb
2003. Grupnjak, Cyber lab, Zagreb
2006. Galerija rektorata sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
2006. Velesajam kulture 3, Galerija SC, Zagreb
2007. Uskrs 2007., Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb

Nagrade:
2006. Nagrada rektora Sveučilišta u Zagrebu
2006. Pohvala Akademije likovnih umjetnosti

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić