NIK TITANIK

Štefica Jambriščak i prijatelji – 15. 6. – 2. 7. 2009.

BESPUĆA ESTRADNE (NE)OZBILJNOSTI

Povijest pišu pobjednici. Barem se tako nekoć govorilo. I danas, doduše, povijest ispisuju pobje dnici, ali ne (samo) oni koji su izveli hrabri vojnički podvig na bojnom polju, povukli briljantan strateški potez, razvili domišljatu političku stra te giju, ili pak ostvarili uspjeh na nekom drugom, recimo znanstvenom ili umjetničkom području djelovanja. Njih su iz širokog vidokruga javnosti istjerali oni koji svoje pobjede odnose na farmama, u big brother kućama, u lounge baro vi ma, wellness centrima, na eventima, na sport skim terenima, odnosno još češće oko i mimo njih. Važnost heroja našega doba, estradnjaka, starleta, eventuša, stilista, manekenki, političara (i onih koji se takvima smatraju) i inih persona, toliko je monumentalizirana u svekolikom medijskom prostoru, a samim time i u svijesti javnosti, da im sasvim zasluženo karikaturist Nik Titanik posvećuje ciklus djela u kojem njegove pronicljive karikature poprimaju formu grandioznih scena preuzetih iz povijesne riznice europskog i hrvatskog slikarstva. Zdravko Mamić, primjerice, poput Ivana Gundu lića kojega je ovjekovječio Vlaho Bukovac, sanja svoj san o uspješnoj sezoni za Dinamo, političari se nalaze u ulozi prvih Hrvata koji su dojezdili na obalu, a operacija jedne poznate osobe s društvene scene umetnuta je u okvir Rem brandtova Sata anatomije. U ovaj ciklus Titanik ulazi kao zreli autor koji je razvio prepoznatljivi stil i karikaturističko rezoni ranje. Specifičan, pomaknut način gledanja očitovao se na njegovoj, već bismo mogli reći kultnoj, karikaturi hrvatskoga predsjednika Stipe Mesića, na kojoj je on, prije počinka, odložio svoje obrve na noćni ormarić. Koliko može biti benevolentan prema protagonistima svojih karikatura, toliko umije veoma jetko i cinično iskazati (i prokazati) svu izvitoperenost sistema u kojem se efemernost i banalnost uzdižu na krajnji pijedestal društvenih vrijednosti.

Način na koji trivijalni sadržaji naliježu u ove uzvišene tematske okvire, istodobno je zastra šu juće logičan (naime u percepciji svi ti likovi i događaji kotiraju gotovo podjednako kao u on da šnjem razdoblju Mona Lisin portret, a estrada se, uostalom, odavno počela infiltrirati na pozi cije koje je do sada zauzimala tzv. visoka kultura) i tragikomičan. U cijeloj toj persiflaži svojih zasebnih deset minuta slave dobiva i autentičan Titanikov lik, Štefica, koja al pari stvarnim osobama dobiva svoje mjesto na blještavoj pozornici agresivnoga senzacionalizma. Svojim karikaturama Nik Titanik zapravo pod sjeća da je stvarnost već sama po sebi dovoljno karikaturalna. Iz dana u dan ona nas iznenađuje novim, do jučer nevjerojatnim obratima. Autoru stoga tek preostaje da okrene zrcalo prema svakodnevici i upozori nas iskrivljenim, ironiziranim odrazom na svu njezinu tragičnu ispraznost. Titanik nastavlja niz sjajnih hrvatskih karikaturista, koji svaki u svojem vremenu odčitava ključne probleme, neuralgične točke društva i njegove anomalije, smiješne, ali i opasne pojave. Za što širu dostupnost Titanikovih poruka zaslužna je njegova suradnja s iznimno popularnim dnevnim novinama 24sata, te iskorak u medij interneta (karikature objavljuje na vlastitoj internetskoj stranici). Valja nam upozoriti da je ovo njegova prva samostalna izložba karikatura i svojevrsni rezime dosadašnjega rada. Mjesto njezina prikazivanja, Galerija Vladimir Filakovac, sudjelovanje u mani festaciji Likovni život Dubrave, i više je nego razumljivo budući da je u zagrebačkom kvartu na čijem području se Galerija nalazi, proveo dobar dio svoga života, dva desetljeća, a to je iskustvo neosporno utjecalo na njegovo for mi ra nje kao karikaturista.

Barbara Vujanović

Nik Titanik, pravim imenom Nikola Plečko, rođen je 3. svibnja 1974. godine u Zagrebu. Godine 1993. počinje se baviti portret karikaturom i objavljuje ju 1994. u studentskom listu Puls. Slijedi suradnja s tjednicima Danas, Panorama, NET itd. Početkom 2000. godine otkriva unutarnju strast za geg karikaturom, te postaje punopravnim članom Hrvatskog društvo karikaturista i otad redovno šalje karikature na festivale. Iste godine počinje objavljivati u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na web stranicama Internet Monitor, pod pseudonimom Nik Titanik. Krajem godine postaje suradnikom u Hrvatskom slovu gdje objavljuje portretne karikature političara. Početkom 2001. godine pojavljuje se s prvim hrvatskim internetskim animiranim filmom Šatro na stranicama Internet monitora. U veljači 2001. pokreće službenu internetsku stranicu Hrvatskog društva karikaturista. Od 2001. do 2003. godine obnašao je funkciju tajnika Hrvatskog društva karikaturista. U istom razdoblju karikature mu redovno objavljuju u Nedjeljnom Vjesniku. Trenutno obnaša funkciju predsjednika hrvatskog ogranka FECOa (Europske federacije karikaturističkih organizacija) i član je Izvršnog odbora HDK-a. Sredinom 2005. godine preuzeo je funkciju glavnog urednika internog glasila Hrvatskog društva karikaturista Karika. Članom ULUPUH-a postaje 2008. godine. Svakodnevno crta dvije karikature za najprodavaniji i najčitaniji hrvatski dnevni list 24sata, a uz to istodobno uređuje i vlastiti internetski portal www.niktitanik.com. Dobitnikom je nekoliko nagrada i priznanja za karikaturu.

Katalog djela:
1. Gola Štefica, 2009., print na platnu, 100×150 cm
2. Obučena Štefica, 2009., print na platnu, 100×150 cm
3. Sat liposukcije, 2009., print na platnu, 100×150 cm
4. Prokleti paparazzi!, 2009., print na platnu, 100×150 cm
5. Dosjetke na travi, 2009., print na platnu, 100×150 cm
6. Don Pieta, 2009., print na platnu, 100×150 cm
7. Dolazak Hrvata na Jadran 2012., 2009., print na platnu, 100×150 cm
8. Mali portret Štefice Jambriščak, 2009., ulje na platnu, 29,5×23,5 cm
9. Rođenje Jagice Prčiguz, 2009., print na platnu, 100×150 cm
10. Simona Lisa, 2009., print na platnu, 100×150 cm
11. Prava Vincentova soba, 2009., print na platnu, 100×150 cm
12. Mamićev san, 2009., print na platnu, 100×150 cm

fotografije s otvorenja izložbe snimio Čedomil Gros

Pokrovitelj izložbe: