KRISTINA JEIĆ

Čudesna igra / Likovni život Dubrave – 8. 3. – 31. 3. 2004. 

ČUDESNA IGRA

U djelu Kristine Jeić, kao što je poznato, često susrećemo orijentiranost na crtež i monotipiju. Isti je slučaj i sada, s listovima iz autoričine recentne produkcije što su predstavljeni na izložbi u Galeriji Vladimir Filakovac. Ne znači da od vremena do vremena umjetnica ne poseže za drugačijim mogućnostima likovnog izražavanja, poput ulja i akrila, ili suhe igle i akvatinte. No, posve je razvidno da osnova tih radova sadrži prihvatljivu dostatnost zamišljena projekta – cjelovitost ideje iz koje, ovaj put u nizu isijava spektar silnica zagovarajući filozofiju prihvaćanja u okolišu otuđena čovjeka današnjice. Posrijedi je blok teza koji na osebujan način afirmira suvislo povezanu i konzistentnu poetiku inicijalne pomirbe, kako sa sobom, sa svojim „ja“, tako i svekolikim danostima egzistenicije u bolnu svijetu.

Početna pozicija ostvarene zamisli pripada glazbalima: violini, harfi, saksofonu te klaviru, instrumentima koji redom utjelovljuju širinu misli i osjećaja, anđeoske sfere, neobuzdanost naravi i na koncu ljudski i prirodni red, označen reproduktivnim potencijalom glasovira. Drugi nivo recepcije projekta pripada motivu livade, svojevrsnoj glazbi prirode koja, u biti, vodi završnoj ravni referiranja – razmišljanju, udubljivanju, duševnom razmatranju. „Moja životna filozofija“, reći će Kristina Jeić, „može se sažeti u iskaz da glazba, kroz livade , vraća prirodi i cjelovitosti doživljavanja kao u djetinjstvu.“ Po tome, nezagađena, netaknuta priroda čisti, vodi biće prema meditaciji – prema doživljaju mora i oblaka čija je forma u umjetničinoj monotipiji rasplinuta na gotovo istovjetan način.

Posebnu značajku cijeloj stvari namiče odluka da sve monotipije budu otisnute u plavoj boji koja je među svim bojama najdublja. Pogled u nju tone ne susrećući zapreke i gubi se u beskraju, kao da boja neprestance izmiče, kako navodi Rječnik simbola. Ona je u apsolutnoj vrijednosti i najčišća pa predmetu olakšava oblike – otvara ih i zatvara. O tim ključnim svojstvima ovisi i simbolička primjena plave boje s kojom Kristina ciljano računa. Budući da je plava po sebi nematerijalna, da dematerijalizira sve što se u nju uhvati, to izlagačica nije mogla naći bolji ton za središnju misao svoga rada, istaknuto u temi na završetku niza u toj „čudesnoj igri“ – u čistoj meditaciji na bazi rastvorene plaveti mora i nebeskih oblaka.

Josip Škunca

Kristina Jeić rođena je u Zagrebu 3. ožujka 1965. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je 1987. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odjel za grafički dizajn u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Prvu samostalnu izložbu crteža pod nazivom “Mala zla kuća” priredila je 1985. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se slikarstvom i grafikom,a na grafičkome području najviše je postigla u tehnici monotipije na podlozi grafičkog otiska. O njoj su pisali: Josiš Škunca, Danijel Žabčić, Vanja Brdar, Elena Cvetkova, Tonko Maroević, Đuro Vanđura i drugi. Članica je HDLU-a i HZSU-a, čime ostvaruje status samostalne umjetnice. Priredila je dvadesetak samostalnih izložbi i sudjelovala na mnogim skupnim izložbama. Sudionica je velikog broja likovnih kolonija. 

Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, Arhitektonski fakultet, „Mala zla kuća“, grafički crteži
1987. Zagreb, MZ Otokar Keršovani, crteži
1988. Zagreb, KSET, „Crni kolaži“
1992. Pregrada, Dvorac Bežanec, „Slike koje nestaju“, monotipije
1993. Zagreb, Galerija DUH, „Krist, maslina, voda“, slike
1993. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, „Umiljata čudovišta“
1993. Zagreb, Galerija DUH, „Žuljana“, slike
1994. Zagreb, Galerija Dubrava „Ženski interijeri“, crteži i kolaži
1994. Zagreb, Galerija DUH, „Svjetionici“, monotipije
1995. Dubrovnik, Kazalište Marina Držića, «Rapsodija u plavom», grafike
1996. Sv. Ivan Zelina, Galerija Sv. Ivan Zelina, „Putnici“, grafike i monotipije
1996. Velika Gorica, Galerija Kordić, „Giselino vjenčanje“, slike i grafike
1997. Beč, Katolische Hochschul­gemeinde, „Die Reisenden“, grafike
1998. Ljubljana, Veleposlanstvo RH, „Violine“, grafike
2002. Zagreb, Galerija „U predvorju“, „Tragovi“, grafike
2003. Sutivan, Brač, Dom kulture grafike
2003. Orebić, Galerija Matice Hrvatske, Crkva Sv. Navještenja, „Luncijata“, grafike
2003. Supetar, Brač, Gradska vijećnica, grafike
2004. Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac, „Trave“ i „Glazbala“, monotipije


(iz knjige dojmova)

Skip to content