ŽELIMIR BORIĆ
Obrisi postojanja – 4. 6. – 18. 6. 2001.
Želimir Borić – Obrisi postojanja
Kad kažemo da Želimiru Boriću pripada posebno, izdvojeno mjesto u korpusu novije hrvatske umjetnosti, onda to nije ni kurtoazno poticanje na dalji rad ni prijateljsko pretjerivanje, nego odmjereno postavljena teza koja se brani samom sobom, materijalom predočenim na izložbi. No, treba se moći prepustiti tim obrisima postojanja, tihu govoru slikarevih ostvaraja. Danas nije lako čuti drugoga ako pozivlje na usredotočenost i zagledanje u nutrinu. Budući da se živi u napetosti ubrzana tempa, tko tada ima snage da prihvati izazov mira u kojemu se zrcali dublja istina o nama samima? Pitanje nije tek retoričko.
Borić je majstor atmosfere, njegova stilistika starohrvatskih crkvica zrači slutnjom tajanstvene aluzije – zna radu udahnuti mističnost pred kojom ostajemo nijemi i zamišljeni. Iako je posrijedi statičan svijet, on je na neki način uzbuđen, uronjen u prostor apstraktnih boja koji potire racionalnu povezanost. Zar je ona bitna u ovome slučaju? Povezani smo na doživljaj višega reda na ravni metafizičkog slikarstva, a najvažnije je to da je sugeriran prihvatljivim sredstvima: među elementima uspostavljena je suvisla međusobna povezanost i zajamčena nužna postojanost.
Svakako treba reći da je Borićevo slikarstvo, nadahnuto mediteranskim svjetlom i sakralnom arhitekturom, izraz angažirana svjetonazora kojemu ne priliči puka dosjetka ili, pak, prolazni ukus vremena. To je proživljena umjetnost uvjerljive transfiguracije, dosegnute nesvakidašnjim zrenjem u sintezi geometrizma i nehinjene lirske vokacije.
Josip Škunca
Želimir Borić rođen je u Splitu 22. ožujka 1943. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je u slikarskoj klasi prof. Josipa Biffela. Slikarstvo je studirao i na Visokoj školi umjetnosti Ateneum u Helsinkiju te na Akademiji lijepih umjetnosti Sveučilišta u Bloomingtonu u Indiani, SAD. Studijski boravi u Parizu u ljeto 1987. godine. Od 1986. do 1991. živi u Helsinkiju gdje ostvaruje neke slikarske cikluse, primjerice „Krovovi“.Bavi se i grafičkim dizajnom te ilustracijom. Izveo je četiri grafike za FIAT i plakat za Gradsko kazalište u Helsinkiju – Musicial Teatteri Laiva. Autor je naslovnica za bibliotekku časopisa Quorum, a 1992. izradio je i prvu hrvatsku CEPT-ovu poštansku marku Dubrovačka karaka. Koautor je za glazbeno-grafičke mape “San tišine” s Vladom Bužančićem, Tihomirom Lončarom i Zagrebačkim duo kontrabasista. Sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu kao i na likovnim kolonijama te aukcijama u dobrotvorne svrhe. Član je HDLU-a.
Samostalne izložbe:
1979. Helsinki, Helsingin Suomalainen Säästöpankki
1982. Helsinki, Helsingin Kauppaoppilaitos – Zagreb, Galerija SKUC
1982. Split, Galerija fotografije
1985. Bloomington, The Phoenix and the Dragon Gallery
1988. Zagreb, Studio galerije Karas
1988. Helsinki, Kaupungin kirjasto Töö1ö
1989. Turku, Turun Taideyhdistyksen Taidegalleria
1989. Gdansk, Galeria Subbotko
1989. Split, Galerija Alfa
1990. Zagreb, Galerija VN
1992. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević
1994. Čakovec, Centar za kulturu
1994. Karlovac, Galerija ZILIK-a
1995. Zagreb, Galerija Karas
1995. Zagreb, Galerija Mala
1996. Zagreb, Galerija Art Centar
1996. Zagreb, Časnički dom HVLJ Petar Zrinski
1997. Zagreb, Galerija Forum
1997. Dubrovnik, Galerija kazališta Marina Držica
1998. Split, Galerija fotografije
1999. Trogir, Muzej grada Trogira
1999. Unije, Galerija Torač
2000. Novalja, Galerija Era (s T. Lončarom)
2000. Zagreb, Galerija Art centar
2001. Zagreb, Galerija Dubrava
2001. Šibenik, Galerija sv. Krševan
(iz knjige dojmova)
