IVAN GAŠPIĆ

Fuga dalmatica – 6. 6. – 18. 6. 1988.

Fuga dalmatica

Ivan Gašpić je ovim skicoznim ciklusom malih formata podastro sjecanje na izgubljeni zavičaj, na Dalmaciju, na Mediteran obilježen specifičnim ugođajem chiaroscura zatvorenih prostora i svjetlosti otvorenih prostora u kojem se kreću crne figure. Ove figure, korpuse i oblike suprotstavljene suncu najvjerojatnije možemo držati za preteču kazališta sjena. Samo što je u izvornom obliku, u kontralichtu svatko od njih nerazdvojivo srašten sa svojom sjenom. I to zatamnjenje, zapravo. određuje blistavi plenerizarn Mediterana.

Čini se da se priča o Gašpićevorn slikarstvu, o njegovom sjećanju na zavičaj ne može otpočeti drugim riječima iako u ovim njegovim kadrovima nema direktnih naznaka opisanog karakterističnog ciaroscura.  Ipak svaka ova mala vizura, makar indirektno, čuva zapis o svjetlosti i tami, o bljesku i sjeni. S jedne strane pleinair, s druge zgusnuti korpus čovjeka, arhitekture, obale, zgusnut do sraštavanja sa svojom sjenom. Ali, na Gašpićevim slikama sve to nalazimo bez doslovnosti kontrastiranja. On naime, uvodeći u sliku “male stvari” ublažava žestinu ekspresije Mediteranskih vizura. Iz intérieura, iz svoje vizure sjecanja, konoba, dvorišta, zasjenjenih izbi koje su uvijek otvorene prema horizontu mora Gašpić na razinu slike iznosi neke atribute Mediterana koje suvremena umjetnost odbacuje kao odveć rječite, odveć literarizirane. Ali u ovom slučaju ti detalji simboličkog naboja označavaju onu granicu koja autorov doživljaj, za njega nekad, stvarnog svijeta brani od njegove sklonosti relativiziranju, apstrakciji, koja je opet, jedan od načina zaborava. Dakle, on je svoju “nepretencioznu apstrakciju”, svoje gardeline, sušene hobotnice, mačke, čemprese, grmove šipka naznačio kao male orijentire u potrazi za izgubljenim vremenom. Možda će ih u nekom od budućih ciklusa svesti na minimum ili ih sasvim izostaviti  prepustivši se  igri svjetlosti  i sjena ne bi  li se tako (kao Emanuel Vidović) približio samim izvorima (svoga) sjecanja.

Lilijana Domić

Ivan Gašpić rođen je 1939. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1967. godine, u klasi prof. lve Šebalja. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1969. Zagreb, Salon ULUH
1978. Zagreb, Studio galerije Karas
1979. Zagreb, Građevinski institut
1985. Zagreb, Studio Galerije Forum
1985. Karlovac, Zorin dom
1986. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor
1988. Zagreb, Galerija Dubrava

(iz knjige dojmova)