DRAGUTIN DADO KOVAČEVIĆ

PERFORmAnCIJE – 21. 3. – 6. 4. 2011.

PERFORmAnCIJE Dragutina Dade Kovačevića

Dragutin Dado Kovačević, od 1978. godine kada je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza, razmišlja o suvremenoj grafici kao o geometrijskom rasteru: ne samo na način povećanih točaka offsetnog tiska, kakve je slikao Roy Lictenstein s motivima iz stripova, nego i o povećanjima koji se odnose na vladajuću tehologiju digitalne slike. Što je slika danas nego veći ili manji broj piksela, točaka koje su sposobne nositi dijeliće raspoložive slike i složiti ih u iluziju cjeline.

Svoje prve radove postavio je Kovačević u krupnim točkastim rasterima malog ekrana i to najčešće u oblikovanju plakata. U ciklusu radova Splitskog pletera, začetog u Splitu 1998. godine, grafički raster bio je spleten od rukom izlomljenih i isprepletenih traka koje su skrivale i razotkrivale polja drugog podloženog sloja. Ovaj je, pak, varirao u različitim bojama, oblicima i asocijacijama. Rad koji najbolje, možda, predstavlja taj ciklus je Milenijski autoportret. Ispod crnog ručno istrganih traka spletenih u raster otvaraju se unikatno tretirana kvadratna polja. U svakom od njih nalazi se po jedan karakterističan rad odnosno njegov uzorak koji je nastajao tijekom autorova života, od ilustracija iz školske bilježnice za predmet Priroda i društvo, preko akademskih radova, do onih iz najnovijih dana.Tako je autoportret zbir različitih vremenskih i duhovnih sazrijevanja, mijena, istraživanja i odnosa prema odabranoj grafičkoj temi, zbir različitosti koje čine jedinstvo.

Novi ciklus nazvan je PERFORmANCIJE (što aludira na zafrkancije, jer ne zaboravimo da je autor vrsni karikaturist i enigmatičar koji rado preslaguje riječi!). Poput Splitskog pletera i ovaj ciklus ima dva nivoa, ali drugačijeg načina izvođenja i dojma. Ovdje prva razina biva čipkasta grafika izbušena u pravilna okrugla okca koja su složena prema nekom, u prvi mah nerazumljivom, redu. Taj je ritam rezultat dizajnirane poruke. Živimo u svijetu u kojem između nagovaranja i informacije o proizvodnim novitetima nema razlike; štoviše, potrošačko društvo dostiglo je nivo brenda u kojem je dovoljno izgovoriti ime koje podrazumijeva želju za kupnjom proizvoda. (Kao mala digresija o temi brenda Vino s potpisom, slogan je koji je Kovačević smislio za vino Zdjelarević 1990., mnogo ranije nego se u Hrvatskoj uvriježio brend kao tržišni pojam.) Dakle, prvi sloj, da se vratimo na najnoviji ciklus slika Dragutina Kovačevića, pravilnih rupica jednakog promjera, dio je dizajniranih poruka prerađenih ovdje za autorove potrebe: Red/blue, Žut/ zel, Crn/bel, ’70, ’80, ’05, itd. Potom slijedi drugi podložni sloj koji varira u boji i podlogama. Simboličkim jezikom umjetnik odgovara na stvarnost koju gledamo i vidimo kroz čitav niz filtera, brendiranih, potrošačkih, medijskih , političkih, kulturoloških, osobnih itd. Kroz te filtere/rastere vidimo samo razlomljene dijelove neke moguće cjeline koja je po svojoj biti zbir različitosti. Tako su autobiografske oznake godina ’70, ’80 čipkaste perforacije ispod kojih su podložene originalne autorove grafike iz tog doba. Njegov je rad u oba sloja, ali je gornji onaj novi filter/raster/čipka kroz koji i sam doživljava ranije radove; iskustvo se taloži također kao mrena ili samo kao nužna mijena s kojom (i zbog koje valjda) valja živjeti.

Karakterističan rad je onaj na kojem je rupicama ispisamo JA, a ispod je zrcalo. Prvi sloj je, dakle, onaj individualni brend, identitet, osobnost, ime s kojim se poistovjećujemo, a iza čega stoji samo zrcalna slika želja nas samih ili onih koji nas poistovjećuju s nekom od naših vrlina ili mana. Tko smo zapravo i ima li uopće mogućnosti da se vidimo i iza zrcalne projekcije pod svjetlom koje je i samo vrsta fotonske zagonetke? Kako nastaje duga, jedan je od prvih ciklusa Dragutina Kovačevića koji je pod istim nazivom izlagao radove različitih vrsta istraživanja. Iza toga naslova i istraživanja stoji umjetnikova fascinacija vidljivim dijelom sunčeva spektra koji boji ovaj svijet u bogatu skalu boja i tonova. I na ovoj izložbi u novoj verziji kružnih rastera (i drugačijih boja) izložen je i triptih Kako nastaje duga. Ključnu ulogu ima reljefni kružni raster čiji se promjer mijenja kako bi se postigao učinak boja i njihovih prijelaza.

Simboličkim jezikom sliko-reljefi Dragutina Dade Kovačevića svjedoče suvremenost u najmanje dva suprotstavljena nivoa: globalnom i osobnom. Izvedbena perfekcija i estetika koja proizlazi iz reda i sklada oblikovanja (kao humanog sustava utopije o doprinosu kvalitetnijem življenju) obraća se suvremenim gledateljima koji su zajedno s visokom tehnologijom prihvatili i modularnu estetiku. Titravost i osobita slikovitost proizašla iz funkcionalnog ritmičkog sklada, sustav je na kojem Kovačević gradi svoje djelo. Ne želim raditi neku veliku umjetnost. Istražujem grafičke probleme jer me zanima grafika i njezin suvremeni govor, rekao autor. A rezultati tih istraživanja su neosporna estetika.

Plitki sliko-reljefi odaju dvije vrste mijena: prvu gornju oblikovnu koja je ujedno i pisana te je po funkcionalnoj nuždi podložna ritmu određene pravilnosti, i onu drugu (podloženu) koja se iza relativno statičnog (umjetnički zadanog nepostojećeg rupičastog teksta) nastavlja na promjenjivi ukupni kontekst. On lako prijeđe iz statične mijene slika-podloga u brzu digitalnu promjenjivost, suprotstavljajući konačno raster protiv rastera; statiku dinamici, osobnu poruku klasične estetike s osobnom ili bilo kojom porukom digitalnih slika. Kovačević, međutim, ne napušta istraživanja mijena unutar statičnih podloga.

Na kraju, kao kontrapunkt redu i harmoniji sliko-reljefa ostaju konfete, izbušeni dijelovi gornjih dijelova slike u različitim veličinama. Konfete kao razbacani dio svečanih radosti.

Branka Hlevnjak

Dragutin Dado Kovačević rođen je 1954. u Petrinji. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Zagrebu. Diplomirao je 1978. na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Kuduza. Samostalni je umjetnik od 1981. i član HZSU-a, HDLUZ-a, ULUPUH-a, te udruga Art centar, Design Art i ARTour-Nerezine. Od 1976. izlagao je na više od stopedeset skupnih žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na svim relevantnim izložbama crteža, grafike, grafičkog oblikovanja i primijenjenih umjetnosti (ZGRAF, Zagrebački salon, Međunarodna izložba crteža u Rijeci, Slavonski biennale u Osijeku, Hrvatski trijenale akvarela, Hrvatski trijenale grafike, Hrvatski trijenale crteža, Zagorski salon, Godišnja izložba hrvatskog dizajna, Recentna izložba HDLUZ-a, Ljubljanski bienale grafike…). Sudjelovao je u likovnim kolonijama u Dječjem selu Lekenik i Maestral u Splitu. Bavi se grafičkim oblikovanjem, crtežom, grafikom, ilustracijom, karikaturom, fotografijom… Dobitnik je brojnih priznanja, nagrada i otkupa.

Samostalne izložbe:
1983. Zagreb, Galerija VN, Kako nastaje duga, grafike
1984. Zagreb, Galerija Događanja, plakati
1987. Zagreb, Galerija Događanja, Dizajn Art dućan (s K. Bauerom i K. Skozretom)
1988. Zagreb, Galerija Moša Pijade, izložba i promocija grafičke mape Krajolici I i II
1988. Osor, Galerija Juraj Dalmatinac, grafike (s Hrvojem Šercarom)
1990. Zagreb, Galerija Prozori, plakati
1993. Zagreb, Galerija ULUPUH, DeSign-Znak, grafičko oblikovanje 
1998. Zagreb, Galerija Art centar, Splitski pleter, crteži-kolaži
1999. Sv. Ivan Zelina, Galerija Sv. Ivan Zelina, Art-shirt, oslikane majice
2000. Zagreb, Galerija ULUPUH, Lijepo piše Zagreb, grafičko oblikovanje
2000. Zagreb, Galerija Dubrava, T-sign, grafičko oblikovanje majica
2005. Zagreb, Galerija Vladimir Bužančić, Grebani crtež, crteži
2005. Osor, Galerija Gradska loža, crteži i kolaži
2005. Petrinja, Galerija Krsto Hegedušić, crteži i grafike
2006. Petrinja, Galerija Krsto Hegedušić, Retro-per-spektiva, izložba karikatura
2011. Zagreb, Galerija Vladimir Filakovac, PERFORmAnCIJE, perforirani crteži

2007. Pokrenuo umjetničku akciju ARTour na Cresu i Lošinju.
2008. Osnovao OSKARfest, međunarodni festival karikature u Osoru.
Od 2008. do 2010. gost predavač na studiju oblikovanja VŠTK Agora u Zagrebu.

fotografije s otvorenja izložbe snimio Željko Šturlić